Esad Duraković: Pobjeda koja je zapravo poraz

Izdvajamo

• Već je prekasno, nažalost: s kolektivnim zločinom otišlo se predaleko. Masakr u Gazi pouzdana je „investicija“ u neizvjesnu budućnost prije svega tih dviju zemalja, ali nažalost i svih drugih koje su pasivnošću pristale na saučesništvo.

Povezani članci

• PRINCIPOVO NASLJEĐE
• Indijska filozofija: Opšte karakteristike indijske misli;
• Održana promocija knjige “7 bh. drama” Liljane Mazove
• OSIJEČKA PROMOCIJA KNJIGA BROZOVE I JAKIĆA
• Granice i sudbine
• ‘Umro je Lucio Dalla. Od sada će svijet biti mračniji’

Foto: Reuters

Cionizam je odlučan da uništi Gazu – dakle zajedno s njenim stanovnicima. Potom i Zapadnu Obalu. To je proklamirani program cionizma. Imaju moć da to učine jer iza njih bezrezervno stoji SAD u kojoj su danas (evangelistički) cionisti najmoćniji. Realno je očekivati, nažalost, da tako okonča neizreciva patnja Palestinaca u Gazi, u sveopćoj ravnodušnosti ostatka svijeta.

Međutim paradoks je u tome što su SAD i Izrael već sada gubitnici iako superiorno fizički uništavaju jedan narod čija je „krivnja“ samo u tome što ne pristaju napustiti svoja mnogostoljetna ognjišta, što su tako čvrsto vezani za svoje tlo kao za mitološku Majku Geu.

Zašto su te dvije zemlje gubitnice?

Bjesomučnim i masovnim ubijanjem djece i civila općenito u Gazi, te države – sistemi izazivaju neizreciv bijes i frustraciju milijardu i pol muslimana u svijetu, ali i značajnog dijela pravdoljubivog svijeta općenito. Taj bijes tako je snažan i tako je masovan, da je realno očekivati da on (ne nužno danas ili sutra već u narednom periodu), poput plimnog vala poruši režime u muslimanskom svijetu, a koji je velikim dijelom ogrezao u hedonizam i podaništvo prema SAD. Tada će biti fatalno ugroženi vitalni američki interesi – ekonomski i sigurnosni prije svih. Ti režimi u tzv. muslimanskom svijetu ne mogu biti vječni, i upravo sada SAD nesvjesno, vjerovatno, priprema njihov dramatični silazak s povijesne scene.

Nakon ovako nemilosrdna masakra u Gazi, svijet više ne može biti isti. SAD i Izrael, kao i velik broj zapadnih vlada, pretvaraju Gazu u groblje ne samo za hiljade nedužno pobijene djece nego i grobnicu vlastitih humanitarnih i civilizacijskih vrijednosti.

Dugoročno gledano, to je nesumnjivo „pirova pobjeda“, jer predstavlja poraz najviših vrijednosti čovječanstva i čovječnosti.

Najzad, sigurno je da niste pobjednik već gubitnik ako ste tim masakrom koji smatrate pobjedom u maloj – velikoj Gazi navukli na sebe pjenušav bijes milijardu i pol ljudi. Istinska, prava i perspektivna pobjeda uvijek sadrži snažan moralni aspekt, a ovdje je upravo suprotno.

Već je prekasno, nažalost: s kolektivnim zločinom otišlo se predaleko. Masakr u Gazi pouzdana je „investicija“ u neizvjesnu budućnost prije svega tih dviju zemalja, ali nažalost i svih drugih koje su pasivnošću pristale na saučesništvo.