Dva zaboravljena klasika avangarde

Povezani članci

• ZAŠTO JE KULTURNO SARAJEVO FEDERACIJA BIH
• JEL SARAJVO GDJE JE NEKAD BILO
• Umro umjetnički crtač Alem Ćurin
• Poezija: Dijaspora, još jednom
• Dragana Vučić Đekić: ISUS U LOGORU
• SHOWCASE – SANJANJE UMETNIČKOG SNA

Čekajući Godoa, sa festivala u Avinjonu, 1978. – foto kultivisise.rs

Šta tek da očekuju Aleksandar Popović ili Miodrag Žalica, kad Beket i Jonesko nemaju prolaz kod naših recentnih kazališnih uprava!?

Listajući po vlastitoj ahivi i bilješkama s margina osobnoga djelovanja u teatru bio sam gotovo frapiran da Ežen Jonesko i Samjuel Beket tako rijetko posljednjih decenija naseljavaju naš pozornički prostor.

Ima nešto čudno u repertoarnim odabirima južnoslavenskih teatara. Pisci čija su djela nekada harala repertoarima svjetskih, ali i pozornica našeg regiona, odjednom su prestali biti izazovnim za teatre na početku dvadeset prvog stoljeća?!

Ne sjećam se posljednjih iskušenja bh. teatara sa Beketom i Joneskom. Možda je uzrok takvoj indolenciji naših teatara prema Beketu i Jonesku posvemašnja komercijalizacija, estradizacija i nevjerojatna doza podilaženja publici, ali kulturologijski razlozi morali bi obavezivati naše kazališne uprave na posve drugačije rezone.

Sjećam se vlastite realizacije Beketa u Bosanskom kulturnom centru u Tuzli. Tada je poslije jedne probe akademik Mandžić, koji je obnašao funkciju čelnog čovjeka Savjeta ove kulturne institucije, lijepo definirao stanje duha, kazavši kako je dobro što postavljamo velikog svjetskog pisca Beketa, ali da se boji tko će to moći konzumirati na teatarski i općekulturno adekvatan način.

Bio je mudri Mandžić apspolutno u pravu, jer poslije dvije reprize praćene panegiričkim kritikama i dva festivalska nastupa naš je Beket otišao u ropotarnicu zaborava.

A siguran sam uz malo veći trud organizatora, odnosno producenata da je mogao preživjeti i da čak ni danas ne bi bio demode.

Joneska jednostavno više nema na našim pozornicama. Taj veliki dramatičar rumunjskog podrijetla i francuske slave nestao je iz vidokruga naših kazališnih vođstava, ali zato se igraju komadi izrazito primitivne impostacije, igra se bulevar najcrnjeg tipa.

Neka Beket i Jonesko sačekaju neka svjesnija vremena i neke tvorce cjelina sa ozbiljnijim teatarskim i intelektualnim dignitetom.

Kulturna je sramota da se u deceniju ne odigraju tekstovi klasika avangarde!

Šta tek da očekuju Aleksandar Popović ili Miodrag Žalica, kad Beket i Jonesko nemaju prolaz kod naših recentnih kazališnih uprava!?