DRAMATURZI – INTELEKTUALCI U TEATRU

Autor/ica 👤Gradimir Gojer 18.7.2016. u 11:28

Povezani članci

Jedno sjetno sjećanje na trojicu dramaturga mostarskog teatra

Kada čovjek sam osjeti dragosti, izazove, ali i neminovne gorčine nekog stvaralačkog poziva i poslova koji ga prate, može relevantno objektivno prosuđivati udio drugih osoba na takvim i sličnim angažiranjima. Iz blizine promatrajući rad trojice dramaturga – Skendera Kulenovića, Neđe Abramovića u Narodnom pozorištu Mostar i Jove Spaića u mostarskom Pozorištu lutaka, svjedočio sam možda i najpotentnijim umjetničkim godištima ovih kazališnih kolektiva.

Čarobnjak teatarskog direktorovanja ili intendanture, čovjek koji je bio menadžer par excelance u vremenu kada nismo ni znali za riječ menadžer, Safet Čišić, uspio je između ostalih svojih velikih direktorskih poteza (gostovanje redatelja Koste Spaića, Dimitrija Kjostarova, Georgija Para, Želimira Oreškovića…) dovesti na izvjesno vrijeme u grad na Neretvi i jednog od najvećih jugoslovenskih pjesnika i izvrsnog dramatičara (Svjetlo na drugom spratu), Skendera Kulenovića.

Promatrao sam kao polaznik Dramskog studija Narodnog pozorišta Mostar, u kojem se takođe kao predavač na predmetu Dramaturgija angažirao veliki Kulenović, iz blizine, čudesnu alkemiju analitičnosti u proučavanju poezije i dramskih tekstova. Skender Kulenović bio je pristaša lesingovske logike u dramaturškom smislu, a pod snažnim uticajem mhatovske tradicije u kazališnoj izvedbi. Kulenovićeve analize dramskog teksta, a posebno sam zapamtio onu vezanu za Ibzenovu Noru, obilovale su sjajnim osobnim reminiscencijama u kojima je, već tada, a bilo je to još doba dominantnog socrealizma, bilo puno slobode u interpretiranju suštinskih odnosa muškarca i žene, sa potpuno suvremenim refleksijama, koje bi i danas Kulenovića legitimirale kao našeg suvremenika.

Skender Kulenović svojom pojavnošću Mostaru je davao, u to doba, boju jednog kozmopolitskog centra u kojem bi bilo široko, prostrano i ugodno i intelektualcima srednje-europskog i zapadno-europskog tipa. Kulenovićev uticaj na profiliranje repertoara Narodnog pozorišta Mostar bio je prije svega u forsiranju klasičnih vrijednih dramskih tekstova i angažiranju uistinu elitnog kora tadašnjeg jugoslovenskog redateljstva.

Neđo Abramović, inače profesor jezika i književnosti, u tandemu sa Antom Karačićem, kao direktorom teatra, uspjevao je, uz probirljiv i rafiniran odnos prema angažiranju nositelja određenih redateljskih poetika, postići uravnotežen odnos između domaće i strane klasike i suvremene dramatske produkcije. Kontinuirano je Abramović osluškujući bílo tadanjih recentnih trendova jugoslovenskog teatra, a posebno, u svom lektorskom strastvovanju, donosio kristalno čiste jezičke suštine tekstova, kao i sudjelovao iznimno aktivno u interpretativnoj glumačkoj nadgradnji na tom planu…

Jovo Spaić bio je najtiši, na jedan samozatajan način, drugoplani kreator repertoara Pozorišta lutaka Mostar.

Posebno senzitivan bio je Spaić prema jugoslovenskoj dječijoj književnosti, a njegovo poznavanje prilika u tadanjem lutkarskom kazalištu diljem Jugoslavije kvalificiralo ga je da u razgovorima i dogovorima napravi iznimne kontakte u korist Pozorišta lutaka Mostar.

Jovo Spaić posebno je umio napraviti prilagodbe proznih struktura lutkarskom fenomenu, praveći dramsku formu i onda kada ona nije bila ni za slutiti u proznom tekstu.

Maksimalno nepretenciozan Jovo Spaić je tiho gradio stvarni monument Pozorišta lutaka Mostar, koje je zahvaljući i njemu dugo bilo predvodnik najsjajnijih stremljenja u bh. i jugoslovenskom lutkarskom teatru.

Era ove trojice mostarskih dramaturga činila je tada Mostar kazališnom sredinom privlačnom za niz gostujućih vrijednih redateljskih poetika, ali i za brojne druge aktere, koji su u godinama djelovanja ovog dramaturškog trojca Mostar uzdizali na mjesto čudesne privlačnosti brojnim teatralcima iz tadašnje Jugoslavije, pa i svijeta.