ENG
Dragulj u Figurama
Autor/ica 👤Gradimir Gojer
Povezani članci
Emir Dragulj – foto Vreme
U nekadašnjem kulturnom centru cjelokupne Juge, Sarajevu, danas se, što zbog pandemije korone, što zbog kojekakvih boleština i kancera koji dugo razaraju kulturnu produkciju, ali ne manje i multietnički i multikulturalni duh glavnog grada Bosne i Hercegovine, paraliza sustava kulturne i umjetničke produkcije osjeća na svakom koraku.
Galerija Paleta i Art studio Figure kao da jedini brane kulturnu sarajevsku scenu od nadolazećeg sveopćeg mraka i kataklizme…
U tijeku agresije, dakle oružanog napada na Bosnu i Hercegovinu, kulturni otpor agresiji na BiH bilježio je brojne komplimente iz cijeloga svijeta. Danas od toga nije ostalo ništa…
Da nije kreativni i dovitljivi Izo Džirlo organizirao uličnu jedinstvenu izložbu slikara Senada Begića, kome je inspiracijom bio crveni sag SFF i pročelje nacionalnog teatra u vrijeme održavanja Sarajevo Film Festivala, gotovo da se ništa ozbiljnije ne samo na likovnom planu ne nudi Sarajlijama u vrijeme opsade korone i pripadajućih joj zala. Naravno, važan je u ovom vremenu i doprinos Centra kulture i mladih Općine Centar, pogotovo nedavno otvorenom prevažnom izložbom grafičara Tikveše, Hoze i Mujkića.
Dok kulturne institucije budžetske alimentacije kukaju i izvlače se na pandemijski šok, dotle se Džirlinim inicijativama pridružio neumorni kulturni uposlenik i jedan od najtalentiranijih tv redatelja nekadašnje nam zajedničke države, Slaviša Saša Mašić, koji je uz nemalu potporu Umjetničke galerije BiH organizirao prvorazredni likovni spektakl postavkom u svom Art ateljeu Figure izložbu veličanstvenog, ali prebrzo zaboravljenog grafičara, profesora beogradske univerze, u doba kad je ona nešto značila i van granica Jugoslavije, Emira Dragulja.
To zapravo u Figurama i nije izložba, to je stvarno podsjećanje današnje, u blagoutrobije usnule sarajevske i bh. čaršije, na grafičarski opus kojem nisu odolili niti prvi stručnjaci i kustosi najprestižnijih europskih galerijskih prostora.
Tri su komponente važne za analitičku procjenu genijalnog grafičara iz Mravinca.
Prvo motivi bosanskih ljudi otmjenih i samozatajnih, zatim grafičarski filigranitet u obradi i najsitnije sekvence umjetnikovih prizora.
Konačno, možda u povijesti umjetnosti BiH jedinstven doticaj svjetla i tame, kao kontinuirani i na neki način trajni Draguljev hommage velikom Rembrantu i rembrantovštini koju je i sam Dragulj nosio kao dio najosjetljivijeg umjetničkog i duboko oljuđenog habita kontekstualiziranog među najbolja europska ostvarenja grafičke umjetnosti.
Izložba u Figurama nije zainteresirala ni kulturne ni političke zvaničnike. Ona je tek pokazala koliko je duboka provalija između nekada stvaranih civilizacijskih vrednota i sadašnjeg, u primitivizam ogrezlog političkog establišmenta!
Prestrašan nesklad i totalna nesvijest šta sve imamo kao kulturnu i civilizacijsku komparativnu prednost!?
Ova se decentna izložba rijetko taktilne kamernosti, zaronjene u motive umjetniku tako bliske Bosne, odlikuje prije svega vrhunskom kriteriologijom, ali i vrhunskom postavkom što na svojevrsnom grubom ruralu zidova Art prostora Figure nije bilo nimalo lako postići, obzirom na prefinjeni nježni rukopis najvrhunskijeg našeg grafičara.
Povod je ova sjajna postavka svjetskog majstora mravinjačkih korijena, ali moja intencija, i ne samo ovim tekstom je da Goražde, koje uz književnika Samokovliju nema značajnijeg umjetnika od Dragulja, samo valorizira taj genijalni Draguljev likovni kozmos otvaranjem Spomen galerije Emira Dragulja i stvaranjem legata koji bi sakupljao i po najvišim muzeološkim kriterijima obradio i zaštitio jedno od najvećih umjetničkih bh. blaga.
Usred koronski proizvedenog muka, zahvaljujući vrijednim ljudima iz Figura i Galerije BiH podsjetili smo se umjetničkih neprolaza genijalnog grafičara i tihog dobrog čovjeka, Emira Dragulja.
Autor/ica 👤Gradimir Gojer
