ENG
DOBRO SMO SE UDALI…
Autor/ica 👤Suzana Sekulović Kadirić
Povezani članci
Foto: Flickr
Danas se sjetim priče sa početka karijere.
Tek se boravišna dozvola dobila van granica BiH i počeo se intenzivno učiti budući nam maternji jezik. Treba za svijetlu nam budućnost.
Jednog od tih dana, čas je odavno već bio počeo i već je došao do pola, kad odjedanput se otvaraju vrata i u učionicu upada jedna naša kolegica.
Jeans koji je imala na sebi vidno je pocijepan, frizura je na juriš, a na koljenima, ispod poderanog jeansa vidi se da je koljena dobro zgulila.
Tajac.
Pita učiteljica, kad se malo sabrala:
“Pa, dobro, šta se desilo?”
Naša kolegica i ljuta i bijesna i povrijeđena odgovara rezignirano:
“Šta-šta se desilo? Šta? Pa, vozim bicikl i u parku, na šljunku, naglo zakočim, padnem i razbijem se skroz.
Pored mene prolazi jedan mladi Švedo i ni da pita kako sam, mogu li dalje.. Eto, šta se desilo! Pa, kakvi ste to ljudi?!?”
U Švedskoj se ne viče kad se priča. U Švedskoj se šapuće ma koliko Vam mišljenja bila različita.
Gleda je ona učiteljica, Šveđanka, i pokušava diplomatski riješiti nastalu situaciju…prve dvije minute….poslije vidi da to kod nas ne prolazi, pa će polako:
“Pa, dobro, nisu baš svi takvi. Svugdje ima dobrih i loših ljudi…eto, recimo kod Vas u Bosni…”
Nije jadna ni završila.
U Švedskoj se sačeka da sagovornik završi svoju rečenicu…
“U Bosni? U Bosni kažeš! Ma, nemate Vi šanse da budete kao mi u Bosni!”
“Pa, kako?”, demokratična će učiteljica, “Kako nemamo? Opiši nam kakvi ste vi, pošto eto mi ne vodimo brigu o ljudima u Švedskoj?”
Tu je demokratičnu učiteljicu već napustila demokratija i bilo je po onoj;
“Ma, pridruži im se, bolan!”
U po učionice, gdje se vrijedno učio budući nam maternji, kolegica je stajala, onako pomalo, raširenih nogu i podbočena rukama pod kukovima, u pomalo poderanoj odjeći, s ožiljcima od pada s bicikla, ali odlučna u namjeri da odbrani i Bosnu i Bosance i Tvrtka i Netvrtka:
“Kakav smo narod mi Bosanci? Da objasnim!
Evo: ovako ti je jedna velika rijeka po po sredine (crta cijelim tijelom, koracima i rukama Bosansku rijeku u po Švedske).
Vidiš sad tu rijeku.
E, s jedne strane rijeke stoji vojnik i puca na vojnika koji stoji na drugoj strani rijeke. U dvije su vojske.
Pucaju tako par sati, kad u jednom momentu ovaj se jedan s te obale oklizne i padne u rijeku.
Onaj na drugoj obali, odmah baci pušku, utrči u rijeku, spasi čovjeka, donese ga plivajući i boreći se sa brzacima, do njegove obale, izvuče ga iz vode i ostavi ga tamo da čovjek lijepo dođe sebi.
Onda skoči u rijeku, prepliva na drugu obalu, malo odmori, uzme pušku i onda opet pucaju jedan u drugog!
Ali! Mi spasimo čovjeka! A ne k’o vi što samo prođete pored njega! SPASIMO!”
Dobro smo se udali, kako je počelo….
Autor/ica 👤Suzana Sekulović Kadirić
