Dobro jutro, Duško Radoviću

Povezani članci

• Svečano pokrenut portal za književnost i kulturu – Strane.ba
• Željko Grahovac: ZA PROMJENU
• Ako bih mogao birati gde ću umreti, onda bih voleo da to bude u Mostaru
• Miroslav Antić: Umesto jednog spomenika
• Nagovor na ljubav
• Rossinijeva opera ‘Bračna mjenica’ u režiji Snježane Banović sljedeći mjesec pred mostarskom publikom

JKP Novo groblje Beograd prekopalo je staru dječiju parcelu preko puta Aleje velikana.
Preko dvije stotine dječijih grobova je preorano i dječije kosti rasute.
Proširuju, navodi se, naime, parcelu za zaslužne građane. Djetetovinom đubrena djetelina.
U Francuskoj, specijalna jedinica policije zaustavlja školski autobus, i pred prestravljenom djecom hapsi djevojčicu, Romkinju, radi deportacije iz zemlje, s cijelom porodicom. Išla je ilegalno u školu, navodi se.
U obližnjoj novootkrivenoj masovnoj grobnici, starija gospođa forenzičarka stoji, u bijeloj odori, s maskom preko usta i lica, u desetmetarski dubokoj grobnici, među kostima četrdeset ljudi. Izdvaja jednu podlaktnu kost, pokazuje mlađem vještaku u žutim čizmama, i govori o više dječaka.
U Kabulu, piše pod fotografijom dječaka sa šmrkom, dok vodom spira krv svojeg brata, koji se samoraznio za domovinu. Crnolik, nasmijan, vruće je, voda je dobrodošla.
Majka momka iz treće čete, koji je poginuo onaj dan u akciji za brdo s dvije kuće, s još dva studenta, nema za infuziju. Plače kod stepenica, ispred Doma zdravlja.

Eh, djeco, djeco.

Darko Cvijetić