ENG
Neobičan događaj upriličio je Salko Šarić, voditelj umjetničkog programa mostarskog Centra za kulturu i pokretač Kamerne scene u ovom prostoru. Ovoga puta posjetitelji su u utorak navečer imali priliku uživati u poetsko – scenskoj izvedbi pod nazivom “Djevojka i ruža” na poeziju Roma. Tekst je povodom izvedbe Šarić priredio na osnovu predgovora Rade Uhlika i Branka V. Radičevića za njihovu knjigu “Ciganska poezija”, Svjetlost – Sarajevo, 1957. (reprint izdanje je uradila izdavačka kuća “Vuk Karadžić” iz Beograda 1982.), a krasi ga ilustracija, koja je bila i na sceni tijekom izvedbe, Felixa Phillipa Kanitza “Cigani u Beogradu” iz 1865. godine. Kao što smo i navikli, poeziju su sjajno interpretirali glumci Diana Ondelj Maksumić i Nedžad Maksumić, koji je radio i izbor pjesama. U vremenu prilično nenaklonjenom poeziji, iskrenosti, čežnji, ljubavi, razmišljanju o putovanjima, o ljudima bez kuće kojima je dom ustvari cijeli svijet…, ova je večer bila pravo osvježenje, jer je donijela sve to zajedno u poeziji Roma.
O čežnji, filozofiji…
Da uradi scensku izvedbu na poeziju Roma Salki Šariću odavno je bila želja, kaže, još otkad je pročitao spomenutu knjigu “Ciganska poezija”. To je jedinstvena knjiga poezije Roma na našim prostorima, koju je skupio Uhlik, a prepjevao Radičević, koji je i doradio prepjev stihova.
“Knjiga je izuzetno zanimljiva. Želio sam uraditi tu poeziju ne na uobičajen način na koji se Romi obično doživljavaju – pjesma, veselje…; želio sam ono što njihova poezija govori predstaviti na jedan ozbiljniji, ‘teatarskiji’ način, da ono o čemu se govori dopre do slušatelja. Želio sam da se defamira stereotip koji vlada o Romima, jer to je izuzetna poezija. Kroz ovu narodnu poeziju o Romima se može puno saznati – o njihovim strahovima, čežnjama, problemima, životnoj filozofiji, ljubavi…”, kaže Šarić. I zaista, u to se uvjerili svi oni koji su slušali poeziju, Roma, koja ima etnografsko-dokumentarističku notu, kaže Šarić, a koja je malo poznata javnosti. Tako je i njihova poezija za mnoge bila i jest iznenađenje. Nedžad Maksumić kaže kako govoriti poeziju Roma znači približiti se iskonskoj poeziji, dubini njihovog kontakta s prirodom, iskrenosti njihovih osjećaja, ali i pobijediti stereotipe o Romima i romskom stvaralaštvu.
Protiv stereotipa
“Tih stereotipa je toliko mnogo da postoji cijelo ‘brdo’ predrasuda, lažnih vijesti, krivih tumačenja… Najljepše od svega je kada u poeziji otkrijemo neke druge Rome, neke druge cigane, putnike koji su sa svojim čergama osuđeni putovati, koji se pokušavaju u ovom svijetu izboriti za malo mjesta za svoju čergu, za malo hrane za svoju obitelj i za malo sreće za sve njih”, kaže Maksumić. Tako je on, birajući pjesme za ovu večer, birao uprave one koje su najbliže ukidanju tih stereotipa, koje su najbliže iskonskoj poeziji Roma i koje pokazuju koliko je taj narod bogat usprkos svome siromaštvu, i vrijedan, usprkos tome što često nema što jesti.
