DIGITALNE KNJIGE – KAKO JE SVE POČELO ILI PRIČA O PROJEKTU GUTENBERG

Povezani članci

• Oda besmrtnosti
• Kako očuvati destabilizirajući status-quo (a neotpakovati zamrznute konflikte)
• DRAGOCJENO BIBLIOGRAFSKO IZDANJE
• ANTIBOSANSKI I ANTIEVROPSKI ZAKON O UDŽBENICIMA U KS
• JE LI BANJALUKA IZDALA: Zašto Pokret pravde kao jedina istinska opozicija nije prešao cenzus
• PROTIV MISE ZA ŽRTVE BLEIBURGA U SARAJEVU

Začetnik projekta Michael Hart

Često se događa da ljudi misle da su digitalne knjige ili digitalizacija izum modernih vremena, koji nema ni tradiciju ni iskustvo koje bi trebao imati. No, svi koji tako misle u zabludi su jer ljudi već više desetljeća digitaliziraju i pohranjuju svoje tekstove i knjige. Sve je zapravo počelo davne 1971 kad je  Michael Hart  u to vrijeme student na Sveučilistu Illinois pokrenuo projekt Gutenberg i upravo stoga odlučili smo vam ispričati i tu priču. Priču o tome kako je sve počelo… ili priču u kojoj danas aktivno sudjeluju i projekt digitalne-knjige.com i mnogi hrvatski pisci. Tek toliko da ne bi rekli da nas nigdje nema…

Projekt Gutenberg – Vizija i ciljevi 

U svakomu većemu skupnomu mrežnom indeksu ili katalogu, projekt Gutenberg se navodi na prvom mjestu kao najstariji veliki projekt digitalizacije i najstariji proizvođač elektroničkih knjiga. Osnovna zamisao projekta je da svatko na svijetu tko ima pristup računalu može imati slobodan pristup pozna- tim knjigama i tekstovima – svatko može slobodno dobiti primjerak digitalne verzije originalne knjige ili teksta.  

Započeo ga je 1971. godine Michael Hart dok je bio student na Sveučilistu Illinois, vođen revolucionarnom zamisli da je jedna od najvećih vrijednosti računala sposobnost pretraživanja, pronalaženja i pohrane onoga što se danas nalazi u knjižnicama te davanje slobodnog pristupa. Stoga je odlučio iskoristiti potporu koju je dobio za operaterski rad na računalu na Sveučilištu Illinois za nešto novo, što će dati odgovarajuću vrijednost. 

Unio je u računalo prvi tekst, Deklaraciju nezavisnosti SAD, i poslao ga prijateljima mrežom, potvrđujući time svoju tezu da se sve što je postavljeno u računalu može reproducirati u neograničenom broju (“tehnolo- gija repliciranja”). Tekstovi su se unosili ručno do 1989. godine. Od tada se počinju koristiti skeneri i OCR, što je znatno olakšalo digitalizaciju. Sredinom devedesetih, projektu se pridružuje sve više volontera, a Hart sklapa ugovor sa Sveučilištem Carnegie Mellon koje mu vodi upravne i financijske poslove. 

Pokretanje projekta  

Kad je projekt počeo, knjiga od 300 stranica zauzimala je oko 5 MB. 

Nijedno računalo u ono vrijeme nije imalo tu zapreminu. Hart je zbog toga za- počeo s kratkim tekstovima, najprije s Deklaracijom nezavisnosti SAD. Tekst je bio otipkan samo velikim slovima (malih slova još nije bilo) i imao samo 5 KB. Nakon toga su uslijedili ostali kraći tekstovi, npr., američka Povelja prava i Ustav. Kad je tehnologija za pohranu teksta napredovala do većih diskova, digitalizirana su i veća djela, prvo Alica u zemlji čudesa na standardnom disku veličine 344 Kb (nemojmo zaboraviti da je zapremina pohrane u 1970-tim i 1980-tim bila vrlo malena u usporedbi s onima dvadesetak godina kasnije). S povećanjem prostora za pohranu digitalizirana je Biblija, pojedina Shakespe- arova djela, zatim lijepa književnost i referentna literatura.  

U početku, tekst se unosio ručno i na vrlo običnom formatu zvanom Plain Vanilla ASCII (Ame- rican Standard Code for Information Interchange). S napretkom tehnologije, mijenjani su i unapređivani noviji standardi projekta.  

Od 1991., projekt poprima današnji oblik. Nove tehnologije se redovito uključuju u projekt kao suvremene tehnologije za automatsko skeniranje. Za upotrebu, danas se knjige mogu preuzimati ne samo na računala, nego i na čitav niz prijenosnih uređaja kao iPhone, Kindle, Sony Reader i druge, u raznim formatima. 

Odabir i sadržaj građe  

U projektu Gutenberg digitaliziraju se knjige kojima je isteklo autorsko pravo (u SAD su to djela objavljena do 1923.). Također se uključuju djela zaštićena autorskim pravom za koje su autori odobrili slobodan pristup – njih je srazmjerno mali broj. Sve knjige su namijenjene slobodnom i besplatnom korištenju. To znači, ne samo da im je omogućen slobodan i besplatan pristup, nego se s njima može postupati na način koji god se želi: mogu se kopirati, ponovo upotijebiti, mogu ih koristiti nastavnici na predavanjima, mogu se priložiti uz neku tezu, raspačavati na vlastitoj mrežnoj stranici ili ih autori mogu koristiti za scensku preradbu djela itd.  

Budući da su to knjige nastale prije 1923. godine, ne može se očekivati u projektu Gutenberg dobivanje modernih znanstvenih knjiga ili popularnih bestselera. To su pretežno djela klasične literature, po izboru volontera. O volonterima ovisi i koje knjige i na kojem jeziku će se objaviti. Prevladava proza na engleskom jeziku, zato što je najviše volontera koji to žele raditi. Licencija za svaku knjigu propisuje da se raspačavanjem sadržaj ne smije mijenjati i ne smije koristiti u komercijal- ne svrhe. Postoji i dio knjiga zaštićenih autorskim pravom za koje je projekt dobio dopuštenje, ali ona sadrži i neka ograničenja koje je nositelj propisao. Projekt Gutenberg zasniva se ponajviše na dobrovoljnom radu, a sredstva za rad manjeg broja zaposlenika na projektu prikupljaju se također dobrovoljnim donacijama.  

Knjige se svakodnevno digitaliziraju i dostavljaju projektu. Tekstovi se provjeravaju (lektoriraju) online i prosljeđuju na glavni server. Na navedenim poslovima radi otprilike 2.000 dobrovoljaca iz cijelog svijeta uključenih u or- ganizaciju Distributed Proofreaders (http://www.pgdp.net/c/). Svatko se može priključiti i doprinijeti radu na projektu, bilo da je riječ o izradi elektroničke knjige ili lektoriranju.  

Najviše je knjiga na engleskom jeziku. Više od pedeset knjiga ima na svakom od 14 drugih jezika, a do 50 knjiga na svakom od drugih 46 jezika. Nažalost, nema ni jedne knjige na hrvatskom. Osim knjiga, projekt Gutenberg je objavio i nekoliko glazbenih dokumenata, filmova, ljudski genom, crteže iz špilje s juga Francuske itd.  

Prema godišnjoj statistici, u 2009. godini zabilježena je prosječna mjesečna digitalizacija oko 280 knjiga, ukupno te godine 3.150 knjiga. Početkom 2010. godine je na stranicama projekta Gutenberg i suradnika bilo dostupno oko 100.000 knjiga.

Korištenje  

Suradnik u projektu, pored spomenutih Distributed Proofreaders, jest iBi- blio (Sveučilište North Carolina – Chapel Hill), glavni raspačavatelj i host mrežne stranice projekta (http://www.ibiblio.org/index.html). Tu je i niz se- strinskih projekata, među ostalim:23 Project Gutenberg of Australia, (prema čijem zakonu su u javnoj domeni sva djela autora umrlih prije 1955.24); Pro- ject Gutenberg of Canada (u domeni sva djela autora umrlih prije 50 godina); Project Gutenberg Consortia Center, Projekt Gutenberg-DE (za njemačku li- teraturu); Project Gutenberg Europe Project Runeberg (za nordijsku literatu- ru) i ReadingRoo.ms (na kojemu se nalaze tekstovi koji još nisu spremni za konačno objavljivanje, ali se mogu čitati).  

Godine 2004. usavršen je online katalog pa je projekt lakše pretraživati i povezivati. Podaci o korištenju knjiga preuzimanjem mogu se dobiti izravno s mrežnih stranica projekta. Tamo se redovito objavljuju popisi 100 najčitanijih knjiga i autora prethodnoga dana, te za posljednjih sedam i 30 dana. Preuzi manja su velika i stalno rastu. Dnevno se preuzme više od sto tisuća knjiga, a mjesečno nekoliko milijuna knjiga. Na primjer, u ožujku 2010. bilo je preuze- to 3.083.550 knjiga, a u ožujku 2011. čak 4.441.776 knjiga. Na vrhu ljestvice popularnosti 100 autora u ožujku 2011. bio je C. Dickens, a slijedili su ga A. Conan Doyle, M. Twain, W. Shakespeare, J. Austen itd.

Digitalne knjige