Decembar u Lebanonu
Povezani članci
Foto: Flickr
Piše: Adem Garić
Decembar u Lebanonu
u dolini Bekaa
ptice cvrkuću iz gnijezda
dječijih osmijeha
u klimavim kućama
i srcima ljudi
vjera poput Sinaja
u domovima sjevera, o prognanima, poput žeravice
u decembraskoj noći misao utišana
Jučer, Danas, Sutra
U Jučer
ne gledaj
Za Sutra
ne pitaj
Čvrsto stani
na zemlju svoga Sada
I pogledaj zelena polja
po kojima pjevuše
Vedri planinski potočići
pjesme vječnom proljeću
Zasuči rukave, o plemeniti
i upregni života dorušu !!!
O koliko sadnica samo
već mogao si posaditi
nikad nemoj odustati
ni kad padneš
ni kad pogrešno skreneš
ni kad u grijeh upadneš
nikad nemoj odustati
ni kad ne vidiš
ni kad ne čuješ
ni kad ne misliš
nikad nemoj odustati
ni kad te kude
ni kad ti sude
ni kad ti presude
nikad nemoj odustati
ni kad noćca pane
ni kad zora svane
ni kad otvore se rane
nikad nemoj odustati
brate, sestro
majko, oče
kćeri, sine
prijatelju, neznanče
griješniče, pokajniče
postoje jedna vrata
uvijek otvorena
jedna vrata
za osam dženneta
postoji jedna bašča
uvijek iscvjetala
jedna bašča
u kojoj za sve mjesta ima
Onaj koji je od majke milosniji
ne odustaneš li
i tebe će u krilo Milosti priviti
zato kreni putem ukazanim
koraka stamena
glave podignute
ramena uspravnih
kreni kao Es-Siddik ruke otvorene
do jezika iskrena
kreni kao El- Faruk lavljeg srca
Mekom pored džahila
kreni kao Ebu-Abdullah pobožni
u Medinu svoga srca
kreni brzo kao Ali bistra razuma
do grada Ahmedova
kreni stopama El-Emina
do trona lijepog odgoja
u stvarnosti
postoje oni koji žive
od danas do sutra
takvih je većina
postoje oni koji žive danas
zaboravljajući sutra
takvi su se izdigli na stepen božanstva
u očima ovih prvih
iako i njih čeka isto što i ove prve
i postoje oni koji žive sutra
a takvi su u ludnicama
ili u zamkovima
izgrađenim krvlju i znojem
ovih što svakodnevno truhnu
u humusu želja
iz kojih ništa ne proklija