DABLINČEVA
Povezani članci
Ribar, starac već sa četrdesetšest.
Nosi maskirni vojni prsluk, drži zadružno pivo treskavom rukom, motri na udicu:
On ti je bio hodžin sin.
Ona protina kći; baš onako romeojulijanski.
Oboje komunisti, u OOUR-u Zajednički poslovi.
Imali su stan u soliteru, dobili dva sina kasnih šezdesetih.
Ona se razboli, umre u četresčetvrtoj, protina kćer.
Pokopaju je na ateističkoj parceli potpuno novog groblja, negdje godinu pred rat.
Pa je onda puklo u Hrvatskoj.Hodžin sin, komunista iz Zajedničkih poslova, koji je bio i rezervni major JNA, ode s armijom jednu jesen u Slavoniju.
Jedinicu koju je vodio, vratio je jedne večeri desetkovanu.
Ostalima spasio glave povlačenjem.
To ljeto, počelo i u Bosni, dođe srpska policija, izvedu ga pred soliter i strijeljaju.
Stariji sin, protine kćeri unuk, sve je vidio, i tražio tijelo oca.
Ubio ga policajac, u potiljak.
Mlađi sin nije bio u stanu.
Ostaci su im nađeni, godinama iza rata, očeve kosti, pa godinu kasnije i sinove.
Ali, čuj dalje –
uz grob matere, protine kćeri na ateističkoj parceli, srpska vojska napravi vojničko groblje, drukčije samo okrenu grobove.
Protina kćer na vrhu, uz časno poginulog pukovnika.
Nađene kosti hodžinog sina, preživjeli sin, položi na tabutu uz nju, mater.
I tako su kosti hodžinog sina, iz Zajedničkih poslova, komuniste i rezervnog majora, na vrhu srpskog vojničkog groblja, u naopačke okrenutom mezaru uz protinu kćer i uz pravilno okrenut grob pukovnika sada s bistom.
A sina, tog starijeg, kojeg je ubio srpski policajac, jer je tražio tijelo ubijena oca, njega pokopaju u šehidsku parcelu gradskog muslimanskog groblja.
I tako je – hodžin sin, komunista i major, ubijen od srpske voske – na srpskom vojničkom groblju, a njegov stariji sin, protin unuk i sin protine kćeri – na bošnjačkom vojničkom groblju.
Grobovi su ti slaborječivi.
Kad je previše vode, zemlja bude masna, ne može ni progovoriti, usta otvoriti.”
Nisam ga poslije više vidio.
Mora da je promijenio mjesto ribolova.
Darko Cvijetić