CRTAČ I KALIGRAF MOCA
Povezani članci
Foto šg
Ako je nekom gradu sudba podarila da bude staništem slikara i slikarskih talenata, onda je to, bez ikakve sumnje, Mostar. Mogao bih nabrajati likovne asove od Karla Affana de Rivere, preko Mirka Kujačića, Mustafe Voljevice, Mehe Sefića, Mladena Solde, Cuce Stajčića, Juse Nikšića do najmlađe generacije mostarskih magičara slikarskoga kista.
Jedna mi se slikarska pojava nameće svojom posebnošću, a ne tek i samo svojom izvrsnošću…
Ekrem Dizdar Moca, arhitekta po profesiji, a slikar dušom i u duši… Poetski damar, koji sam kod Dizdara osjetio dok smo zajedno pohađali arhitektonski odsjek Građevinske tehničke škole u Mostaru ostao je da lebdi kao najčvršća i najtvrđa veza među nama, sve do današnjih dana.
Ekrem Dizdar već je za srednjoškolskih dana pokazivao crtačku virtuoznost, bilježeći stvarnost oko sebe nevjerojatnom tankoćutnošću linije svoga crtačkoga besprijekora. Njegov crtež zrcalio je energiju jednog Lazara Drljače, a suptilitet recimo Kamila Tompe.
Moca je maestralno radio portrete, a pred silinom njegovog psihološkog učitavanja u ličnost, obojici nam dragog slikara i mostarskog bohema, Hamze Filipovića, nisam odolio nego sam ga u jarko crvenom paspartuu donio u svoju radnu i obitovališnu sobu u Beogradu…
No ono što me je uvijek ponajviše vezivalo za umjetnički gen Ekrema Dizdara Moce je njegov način konstituiranja i likovne postacije slova. Ta pismena na njegov način su čudesne izohipse izišle, izmilile iz golubijeg srca i duše maestra Moce. Ta čista dizdarovska kaligrafija čudo je likovnosti u temeljnoj pismenosti!
Dizdar je neponovljiv i kao crtač, a osoben kao suvremeni kaligraf.
Tih, nenametljiv i nezasluženo nedovoljno eksponiran Moca Dizdar je bosanskohercegovačka, a ne samo mostarska čvrsta likovna okomica!
Ekrem-Moca Dizdar: Postiđeni Hajrudin