Collegium artisticum – Otvorenje 71. REVIJALNE IZLOŽBE ULUBiH

Povezani članci

• Pozitivna ocjena Vijeću za štampu u BiH
• Zoran Milanović postao je veći javni ‘navijač’ Milorada Dodika u njegovom razbijanju BiH čak i od Aleksandra Vučića
• “Boja Zemlje” – INTIMNO I POVIJESNO U PRIČI O OČEVOJ SMRTI
• VKK “Vasa Stajić” i Savez antifašista Vojvodine: Svi na izbore – porazimo Vučićevu kriminalnu tiraniju
• Festival „Bookstan“ otvoren izložbom „Sarajevo u srcu Pariza“
• Poklonite školski pribor mališanima iz socijalno ugroženih porodica

A umjetnici svih vjera i nacija, građani, ateisti… upriličiše nam ovu Revijalnu postavku, vjerujući da poruke ZAVNOBiH-a mogu biti prije svega zalog zajedništvu i brana podjelama. Ove retke pisao sam u Brčkom, koje je, simbolički, valjda najautentičniji dio zavnobihske BiH. Ali ni tamo 25. novembar nije praznik svima.  Likovnom esnafu jeste. I biće. Želim vjerovati.

Otvorenje 71. REVIJALNE IZLOŽBE članova i članica Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine će biti upriličeno u galeriji Collegium artisticum u petak, 23. novembra 2018. godine u 19:30 sati.

Revijalna izložba je tradicionalni godišnji projekat kojim Udruženje likovnih umjetnika BiH obilježava i proslavlja 25. novembar, Dan državnosti Bosne i Hercegovine.

Ova izložba se kontinuirano održava od davne 1947. godine kada su značajni bosanskohercegovački umjetnici: Ismet Mujezinović, Vojo Dimitrijević, Mica Todorović, Vojislav Hadžidamjanović, Roman Petrović, Behaudin Selmanović, Sigo Summerecker, Petar Šain i Hakija Kulenović osnovali Udruženje likovnih umjetnika koje je, između ostalog, dobitnik kolektivne Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva u 2012. godini.

Kroz svoju dugogodišnju tradiciju Revijalna izložba njeguje zajedništvo i nesumnjivo zauzima važno mjesto u izlagačkom programu Udruženja likovnih umjetnika BiH.

Izložba nije selektivnog karaktera tako da ona pruža mogućnost svim zainteresovanim članovima i članicama ULUBiH-a da učestvuju i predstave svoja djela na ovoj kolektivnoj izložbi koja se organizira povodom 25. novembra, Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Svojim učešćem i izlaganjem na ovoj izložbi umjetnici i umjetnice daju svoj doprinos proslavi ovog značajnog datuma u istoriji BiH.

Izložba svake godine okuplja veliki broj umjetnika i umjetnica, obuhvata djela iz oblasti crteža, slikarstva, skulpture, grafike, instalacije, fotografije i video umjetnosti, i privlači pažnju brojnih posjetilaca što je svrstava u red najposjećenijih likovnih manifestacija u Bosni i Hercegovini. Izložba nudi svojevrsno bogatstvo raznolikosti i mozaik različitosti u pristupu likovnom stvaranju, u odabiru teme, motiva, tehnike i materijala, što predstavlja jednu od vrijednosti ove likovne smotre.

Na otvorenju izložbe će biti organizovan prigodan koktel,  a svi zainteresovani izložbu će moći pogledati do 4. decembra 2018. godine.

Povezivanje vremena i vizija

Dugo unutar nekadašnje “zemlje seljaka na brdovitom Balkanu”, a više od četvrt stoljeća i bez takvog okvira, građani Sarajeva, uz 25. novembar – Dan državnosti, slave umjetnost.

Šta bi rekli Hasan Brkić i Rodoljub Čolaković da su ovih dana pročitali kako će u fokusu obilježavanja jubileja 75. godišnjice ZAVNOBiH-a, u centru pažnje biti Deklaracija o pravima građana Bosne i Hercegovine, do sada dokument  nedovoljno poznat široj javnosti, a prema ocjenama historičara, možda i najvrijedniji koji je ikada stvoren na teritoriji višestoljetne zemlje ?

Ovu vijest, gotovo šeretski sam prokomentirao kako će sada, osim Hrvata, Muslimana i Srba, koji su pobrojani u Rezoluciji i Proglasu u Mrkonjić Gradu, i građani dobiti priliku da ovaj praznik sasvim legitimno proslavljaju. A esnaf likovne umjetnosti takva slavlja građanima upriličuju, evo, već 71 godinu.

Da li zato što je “alfa i omega” partizanske i socijalističke kulture, koautor i Deklaracije o pravima gradjana, Rodoljub Čolaković tako naredio, manje je bitno, ali je činjenica da je baklja umjetnosti, koju su još prije II svjetskog rata zapalili članovi grupe Collegium Artisticum, nastavila da gori i obasjava, a sada i simbolički baš ovdje u Collegiumu.

Ovakve izložbe u slavljeničkom ozračju i u čast jednog tako značajnog trenutka u vremenu, kada je, 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu obnovljena državnost Bosne i Hercegovine, samo su znak podsjećanja na vrijednosti ZAVNOBiH-a, čije su odluke utočište i bijeg u svijet istinskih vrijednosti, pa i duhovnih, i vjerovanje kako umjetnost naslonjena na takve tekovine, svijet čini boljim i plemenitijim.

Da li je ova izložbena kvadratura dovoljna da učini mnogo? Dakako da nije!!! Ali simbolički jako, jako mnogo. Jer uporno, uprkos vremenima, uprkos svekolikim društvenim mijenama, kroz nepatvorene umjetničke, kreativne uzlete, podsjeća na jedan osoben historijski trenutak, djelujući kao prostor umjetničkog, a ne političkog angažmana.

Mnogo je više onih kojima je stalo do prebrojavanja nacionalne pripadnosti, pa i autora izloženih djela? Ono što je ZAVNOBiH izjednačio, nesmiljeno se i sve upornije nastoji dijeliti.

Umjetnici, pak baveći se suštinskim zanatom artizma, gdje svaka slika “govori više od 1000 riječi“, povezuju vremena nekad i sad, referiraju se na prethodna umjetnička iskustva prostora na kojem žive. Pa i sam, moram priznati, kad razmišljam o tom vremenskom rasponu umjetničke scene i njenoj ostavštini, kad razmišljam o dubljem smislu umjetničkog djela, kad samjeravam vrijednosti i ideale naspram ovog vremena, pred očima mi je nerijetko “Autoportret sa spomenicom” Ismeta Mujezinovića, na kojem ispod partizanske spomenice prikačene na kožu autorova poprsja teče krv. I shvatim kako lekcije nisu naučene, kako prošlost, unatoč deklaracijama, proglasima, žrtvama, lucidnoj poruci sa Ismetove slike, nije udarila temelje boljoj ni sadašnjosti ni budućnosti.

Bosna i Hercegovina je i dalje poligon neartikuliranih mijena, svojevrsni poligon nesreće. Ljubav prema lijepom zapretana je u snenim i tužnim jutrima koja čekamo kao vjesnike nekog boljeg i ljepšeg dana… a likovni umjetnik sudjeluje u gradnji duhovnog i umjetničkog lika vremena koje je neumitno.

Vrijeme je to koje je ostavilo snažan trag, vrijeme je to kroz koje se likovnost probijala sa mukom ali i velikim uspjehom, što se može odgonetati i kroz tonalitete boja nanesenih na platno, tragove u glini, na bjelinama grafičkih listova, kroz instalacije… svih koji posjeduju nepresahlu energiju stapanju sa maticom, koji teže postati dio likovnog kontinuiteta, koji imaju svoje treptaje i proplamsaje, koji žele pokazati kako nisu samonikli, već naslonjeni na iskustvo predaka, na vizije i snatrenja u likovnosti koja je nastajala u njedrima ULUBiH-a, ali i prije toga, tokom proteklih decenija.

Zato će i radovi koje vidite ovdje ponuditi sagledavanje stilskih različitosti, vlastitih pečata i karakteristika koje su znakovi prepoznatljvosti novih generacija, i njihovih djela neprolaznih univerzalnih vrijednosti, djela koja su refleksija duše, vremena ili prostora.

Na izvorištima umjetničke tradicije i prošlosti savremena likovna scena traži svoju vlastitost, kao svojevrsni čuvar memorije na vrijeme i vrijednosti nastale u njemu.

A umjetnici svih vjera i nacija, građani, ateisti… upriličiše nam ovu Revijalnu postavku, vjerujući da poruke ZAVNOBiH-a mogu biti prije svega zalog zajedništvu i brana podjelama.

Ove retke pisao sam u Brčkom, koje je, simbolički, valjda najautentičniji dio zavnobihske BiH. Ali ni tamo 25. novembar nije praznik svima. 

Likovnom esnafu jeste. I biće.

Želim vjerovati.

Dževdet Tuzlić

U Brčkom, novembra 2018.