Četvrti juli: prah i bijeli pepeo

Povezani članci

• Dodik za loše stanje u RS optužio medije Zlatka Lagumdžije i opoziciju
• Ešref Zaimbegović: Kako i zašto je uništena privreda Bosanskog Šamca
• Odugovlačenje suđenja pod spornim okolnostima promene člana veća
• Predsjedništvo SDP BiH raspustilo organizaciju SDP-a u Srebrenici i isključilo Begu Bektića iz partije
• Jutro u Mostaru
• Apel majke Amara Šabovića

Četvrti juli: prah i bijeli pepeo

Iz stana, i puste sobe,
gledam kako se,
oko mrve kruha,
kavže golub i vrana.
On borac, pravi hadžija,
njegov je danas dan –
sve dok joj u pomoć ne dolete
tri, vrâne, drugarice.

Potom,
s jednim okom na fejsu,
nešto prčkam,
sređujem,
prevodim Malog Johana,

Slike iz Sarajeva.
Nasmijana lica,
velika fešta Riječi
još jedna bez mojih koraka.

Kad, oko podneva,
zvrcne telefon:
“Ne zoveš,” veli sestra,
“a znaš li da je danas,
baš danas,
tačno pet ljeta otkad je mati otišla?”
Zbori to oprezno,
kao da prstom po slomljenom staklu pipka.
“Jjebiga, mala.
Oprosti. Zaboravio,”
šapnem,
a pogledom sve tražim one ptice.

“Nema veze.
Ni ja jutros nisam svoja.
Luda neka sparina, u zraku,
kod nas.”

Tek kad smo se, škrto, pozdravili,
sjetih se da su danas
baš danas,
u dan i u sat,
tačno dva ljeta,
kako mi noga
s hirurškog stola
ode u prah,
i bijeli pepeo.

Goran Sarić