Četvrti juli: prah i bijeli pepeo

Povezani članci

• ULICAMA MOGA GRADA ili o skladatelju nebrojenih hitova
• Okrugli sto povodom 70 godina od ZAVNOBiH-a: BiH društvo podijeljeno po svim “šavovima”
• Mirni glas u bestežinskoj noći
• Rezultat “moratorija na zapošljavanje”: Za godinu dana, 460 novih zaposlenih na budžetu Federacije
• Oliver Frljić: Nema mirnog puta u promjenu društvenog sistema
• Pamtimo genocid u Srebrenici

Četvrti juli: prah i bijeli pepeo

Iz stana, i puste sobe,
gledam kako se,
oko mrve kruha,
kavže golub i vrana.
On borac, pravi hadžija,
njegov je danas dan –
sve dok joj u pomoć ne dolete
tri, vrâne, drugarice.

Potom,
s jednim okom na fejsu,
nešto prčkam,
sređujem,
prevodim Malog Johana,

Slike iz Sarajeva.
Nasmijana lica,
velika fešta Riječi
još jedna bez mojih koraka.

Kad, oko podneva,
zvrcne telefon:
“Ne zoveš,” veli sestra,
“a znaš li da je danas,
baš danas,
tačno pet ljeta otkad je mati otišla?”
Zbori to oprezno,
kao da prstom po slomljenom staklu pipka.
“Jjebiga, mala.
Oprosti. Zaboravio,”
šapnem,
a pogledom sve tražim one ptice.

“Nema veze.
Ni ja jutros nisam svoja.
Luda neka sparina, u zraku,
kod nas.”

Tek kad smo se, škrto, pozdravili,
sjetih se da su danas
baš danas,
u dan i u sat,
tačno dva ljeta,
kako mi noga
s hirurškog stola
ode u prah,
i bijeli pepeo.

Goran Sarić