Božica Jelušić: ŽENE ŠTO PANJEVE TEŠU
Povezani članci
- Nove kolonije: prostori u tijelima žena, biljaka i životinja
- U Vukovaru vlada jezični aparthejd
- MESS OFF POČINJE U NEDJELJU IZLOŽBOM PLAKATA AGENCIJE FABRIKA
- Patria: Stjepan Mesić zatražio uvid u optužnicu podignutu u Finskoj
- Pjesma Enese Mahmić najbolja u regionu za 2017. godinu po izboru časopisa ”Avlija”
- Zoran Pusić: Zapis sa putovanja na Tjentište
Foto: Muzejska arhiva, Hlebinske kiparice na djelu, via Helena Kušenić
ŽENE ŠTO PANJEVE TEŠU
Govori jedna ptica da ima takvih žena,
Koje s postelje siđu, odmah nogom u trnje.
Nekad im dođe zora u kavi razblažena,
Pa se sestara sjete, rasutih svuda ko zrnje.
I odmah bi da kažu nešto u njihovo ime,
Svakoj buket u njedra i moćnu riječ u usta.
Svima hrabrost da zimu neljubavi prezime,
Da ih ne uguši tamjan i ne proguta sustav.
Negdje ih nazire oko, u rijetkoj izmaglici,
U polju riže il’ trske, u grmljavini grada.
Gdje im snaga pod valjkom nestaje u matrici,
I gdje im govore kako “živi se ovdje i sada”.
Te Žene čija je mladost prošla u mislima starim,
Dok su čvornatim pismom svijetu pisale čitko.
Koje su svima rekle HVALA i BLAGODARIM,
A da se njima nikad nije zahvalio nitko.
Žene što između nesna u biblioteku žure,
Žene kojih se nitko za njihov Dan ne sjeti.
Žene što panjeve teške tešu u moćne skulpture,
Jer ljepota na svijetu ne smije izumrijeti.
Božica Jelušić