Božica Jelušić: RETORIKA ILI KOLIKO VRIJEDE MUDA OD LABUDA?

Izdvajamo

• Uglavnom, crni labud u bijelom jatu, neočekivani događaj u osiguranom kontinuitetu "sigurnih rezultata", zaista je velika enigma. Pazi, bogati, pa imamo li mi to među sobom kakvoga ŠPEKSIRA. A taj radi u HDZ agitpropu, ma kako su se samo dosjetili? Moramo biti brži slijedeći put, da nam na ptičjoj bazi ne promakne izborni rezultat!

Povezani članci

• Koruška Katolička crkva zabranila misu u Bleiburgu
• Farsa
• Hvalospjevi o slavnom modnom dizajneru Ottaviju Missoniju, ali muk o njemu kao talijanskom neoiredentistu
• Slobodan Dukić: Olujne mržnje nad Balkanom
• Dan antifašističke borbe na Trgu maršala Tita
• Marinko Čulić: Privatizacijska pljačka povijesti

“Hercegovački klan” rabi raspaljivu i mahom nebuloznu retoriku, na principu “napad-obrana”, bivši “hrvatski proljećari” promašili su vrijeme i ciljanu skupinu slušača, desničarske “lutke na napuhivanje” i prelivode bruse jezičine na poricanju objektivne povijesti, popovi kure lomače katranom licemjerja, dok njihovi piskavi sakristani u ulozi stranačkih perjanica rutinski obmanjuju poput Pinocchija (pa im sukladno tome i nosine rastu!). U toj magli demagoške pljeve rijetko se nađe krepka, smislena, ciljana, temperamentna rečenica, nabijena stvarnim uvjerenjem, koju bi publika pamtila.

Ova klempava metafora o “crnom labudu” bjelodano je pokazala koliko malo čitamo i kako se jedva snalazimo u razinama iznad uličnog govora i škrte dnevne komunikacije. Generalno, govor javnih medija dosadan je do bola, sugovornici su ili ridikulozni ili umudreni u smislu one čuvene: “Vi ste pametni na tako glup način, baš kakav profesor!”. Način na koji nam se političari i državni dužnosnici obraćaju, posebice je iritantan. Kao da ni jedan od njih nikada nije tražio pomoć komunikologa, lektora, stručnjaka za retoriku, već vjeruju da su “bogomdani” od momenta kad su izabrani. A onda slijedi to frkanje papirića u rukama i ponavljanje nekih sklepotina, koje je napisao dežurni ćato iz savjetničkoga tima, i sam nenačitan i polupismen, kao kakav nogometni trener ili tekstopisac popularnih hitova!

Političari nam, dakle, govore na dnevnoj bazi. Tako Plenković zamara svojim suhoparnim tonom bez modulacije, podižući obrve i preplićući prste u “obrambenu ogradu”, Kolinda je patetična školarka na svečanoj akademiji, puna domoljubnog frazeološkog helija, pa se kao balon diže iznad teme i zajecava na rubu lažnoga ganuća i u najbezveznijem obraćanju građanima. Obje su ministrice (kultura/ obrazovanje) totalno voštane i falične, upotrebljavaju krive glagolske oblike, posklizavaju se na frazu kao na koru od banane i djeluju neiskreno i distancirano u svakoj mogućoj prigodi. Zblenuti dijasporci i provincijski ridikuli izabrani u Sabor iz “kvote velikih brojeva”, svojim verbalnim vratolomijama i lokalnim naglascima “mere-nemere” tipa, samo zaokružuju niz.

“Hercegovački klan” rabi raspaljivu i mahom nebuloznu retoriku, na principu “napad-obrana”, bivši “hrvatski proljećari” promašili su vrijeme i ciljanu skupinu slušača, desničarske “lutke na napuhivanje” i prelivode bruse jezičine na poricanju objektivne povijesti, popovi kure lomače katranom licemjerja, dok njihovi piskavi sakristani u ulozi stranačkih perjanica rutinski obmanjuju poput Pinocchija (pa im sukladno tome i nosine rastu!). U toj magli demagoške pljeve rijetko se nađe krepka, smislena, ciljana, temperamentna rečenica, nabijena stvarnim uvjerenjem, koju bi publika pamtila.

Slikovitost, poučljivost, analogije, prispodobe, sočni humor i vješto poantiranje, potpuno su iščezli iz rasprava, okruglih stolova i tribina, zbog čega je televizija uglavnom prezrena među intelektualcima, a napola prihvaćena od običnoga svijeta, koji nema izbora ako ne želi totalnu gluhoću i izolaciju. Stoga se oko neke rečenice mrvicu pomaknute iz korica zamorne frazeologije stvara “čudnomičudo”, kao onomad, kad je Mesić poručio protivnicima nešto o “mužnji jarca u rešeto” , tj. o dvostrukoj uzalčudnosti njihovih napora. Ali to je bilo davno, a imali smo nekada i Gotovca i još ponekog, tko bi znao pogoditi cilj jednom ubojitom retoričkom frazom ili citatom.

Uglavnom, crni labud u bijelom jatu, neočekivani događaj u osiguranom kontinuitetu “sigurnih rezultata”, zaista je velika enigma. Pazi, bogati, pa imamo li mi to među sobom kakvoga ŠPEKSIRA. A taj radi u HDZ agitpropu, ma kako su se samo dosjetili? Moramo biti brži slijedeći put, da nam na ptičjoj bazi ne promakne izborni rezultat!