Božica Jelušić: LEPTIRI U OLUJI
Povezani članci
- Kraljevi i jahači Apokalipse u novom svjetskom građanskom ratu: Lévy, Bannon, Dugin
- Predsjedništvo BiH ponovo novcem građana finansiralo vjerske ustanove
- KO IGRA ZA RAJU, A ZANEMARUJE TAKTIKU
- PRVA GOSPOĐA SARAJEVA
- VIKTOR IVANČIĆ: APARATOM NA APARAT
- Ako se strmoglave strana tržišta, isto slijedi i na Zagrebačkoj burzi
LEPTIRI U OLUJI
Ivani i Filipu
Siđoše djeca da leptira love,
U bistrom danu zagrli ih majka.
Plavila se cesta kud oblaci plove,
U krošnji breze šumorila bajka.
Crni su ljudi svijetu šili mjeru,
Da gazi noga po slomljenu staklu.
Da život uzmu i da grad sateru,
Jer duše svoje već su dali Paklu.
Pa plamen suknu, riknu iz daljine:
Olovna kiša iz ulice slijepe.
Bratac u naručju k sestri se privine,
I nešto žarko tijela im rastepe.
Klonuše tako, dva slomljena cvijeta,
I ne znajući za tu ljudsku zloću.
Anđeo dobri diže ih vrh svijeta,
Gdje leptir krilom pokriva ih noću.
Božica Jelušić