Božica Jelušić: LEPTIRI U OLUJI

Povezani članci

• Omaž rahmetli Aliji Mahmutoviću – posljednjem banjalučkom bogumilu!
• Maks Šeler: Položaj čovjeka u kosmosu
• Oaza kritičkog novinarstva
• RUKE BORKA MOČEVIĆA
• PORTO MONTENEGRO – IZLOŽBA SUVREMENE ARHITEKTURE IN VIVO
• Parfem, rasizam i ostale evropske vrijednosti

LEPTIRI U OLUJI

Ivani i Filipu

Siđoše djeca da leptira love,
U bistrom danu zagrli ih majka.
Plavila se cesta kud oblaci plove,
U krošnji breze šumorila bajka.

Crni su ljudi svijetu šili mjeru,
Da gazi noga po slomljenu staklu.
Da život uzmu i da grad sateru,
Jer duše svoje već su dali Paklu.

Pa plamen suknu, riknu iz daljine:
Olovna kiša iz ulice slijepe.
Bratac u naručju k sestri se privine,
I nešto žarko tijela im rastepe.

Klonuše tako, dva slomljena cvijeta,
I ne znajući za tu ljudsku zloću.
Anđeo dobri diže ih vrh svijeta,
Gdje leptir krilom pokriva ih noću.

Božica Jelušić