Božica Jelušić: LASTAVICE NAD TREBIŽATOM
Povezani članci
- DEMASKIRAJTE PLAČIPIZDE
- Šehić: Tomo Buzov izlazi iz voza i odlazi u smrt
- ALIZA IZVEDENA NA 9. ŠIBENIK DANCE FESTIVALU: Igrači u potrazu za srećom
- Uzaludni nam postdejtonski vapaji, svi na put M-17 i blokirajmo Federaciju!
- Peter Handke: žalost Nobelove nagrade
- Srđan Andrejević: Put spasenja je povratak pravim vrednostima – porodičnim, kulturnim, obrazovnim
Foto: Bojan Galić
LASTAVICE NAD TREBIŽATOM
Kao da nosim u plućima jedro,
A zraka Sunca zadaje mi pravac.
Šumarak razlistan i nebo vedro:
Svitak ispisuje tih začinjavac.
Jablan razvijori pletenicu živu,
A grm zametne stidljivu ružicu.
Kad oko uroni u perspektivu,
Srebrn trak vode preplavi dužicu.
Mravinac, kadulja, repuh, odoljen;
Na ranu privijam blag trputac.
Grm siručica, stolisnik voljen,
Kao da pada kasni prhutac.
Gle, kišonosni oblak dolazi:
Pitijski prsti, znak padavice.
A gdje se rijeka s obalom mazi,
Srhne kljun, pero, rep lastavice.
Emajl i zlato, ljeskave fasete.
Meka me brazda zagrnula u se.
U svetokrugu gdje laste lete,
Vrh rosopasa, poljane ruse…
(Flora Green, Ljubuški, 16. travnja 2014.)