BILOGORA

Povezani članci

• Doba kada su gorjele knjige
• Muzej ratnog djetinjstva – Uspješna godina za čuvare dječijih uspomena obilježenih sukobima
• Postanite dio priče o spašavanju antifašista koji su u ovom ratu drugi put stradali
• ZAŠTO SAM NAPISAO AKVAREL KOJI PJEVA?
• U Mostaru predstavljena knjiga ‘Kazalište krize’ autorice Snježane Banović
• POVODI: NAŠE SMRTI U BOSNI

Piše: Petar Fehir

Hladna ruka ledenicom piše,
oko netremice u praznilo gleda,
želja vjerna želi da se preda…
osjećam da nisam isti više.

Ko ugarak kojeg kiša kvasi
na kom su se pečenjaci pekli,
ko djetinjstva potoci protekli,
u meni se plamen stari gasi.

Ništa više kao nekad nije,
livade u meni pokošene…
sunce puklo, iz njegove zjene
duga vino zaborava pije.

I sve da se dogodi, ponovi,
da se stari mir u misli vrati,
uvijek ćemo u potaji znati,
ljepši su od zbilje stari snovi.