Azra Kazija: Istina je žilava, a vrijeme iskusan i nepotkupljiv sudac

Izdvajamo

• „Točno na tačno.net“ će opstati i trajati. Tamo gdje ima sadržaja ima i opstanka, istina je žilava, a vrijeme iskusan, nepotkupljiv sudac!

Povezani članci

• Šta radi MUP Hercegovačko-neretvanskog kantona i zašto ne zaštiti državnu imovinu
• Otvoreno pismo gradonačelniku Mostara Ljubi Bešliću: Kandidirate Mostar za evropsku prijestolnicu kulture, a ne za centar stranačkog primitivizma i nekulture
• Premijeru Nermine Nikšiću i kriminalni tragovi se moraju pratiti!
• Snežana Čongradin dobitnica je novinarske nagrade za etiku i hrabrost „Dušan Bogavac” za 2022. godinu
• Mario Kopić: Sramota potiskivanja
• Internacionalni festival književnosti BOOKSTAN. NO EAST, NO WEST

Foto: šg

U vremenu prostakluka, skribomanije, reprodukcije, savršenog fejka, puno toga je lažno, a lažno ne ostaje i ne opstaje. Zato je otpor pristojnost, dostojanstvo i obaveza!

Sinoć je u Mostaru predstavljena knjiga “Točno na Tacno.net – Svijet u kojem živimo” uglednog novinara i političkog analitičara Tomislava Jakića. Uz autora, Tomislava Jakića, o knjizi su govorili: prof. Azra Kazija, novinar, pisac i diplomata Zlatko Dizdarević i novinar Nikola Vučić.

Azra Kazija

Donosimo prikaz prof. Azre Kazije:

“Večeras predstavljamo knjigu čovjeka koji Nije zavijao s vukovima jer naprosto ne pripada čoporu. Individualac čiji integritet i kredibilitet ne ostavlja prostor za bilo kakve insinuacije, podlosti i banalne konstrukcije. Jer, sve navedeno nećete naći ni u jednom njegovom slovu, riječi, sintagmi, rečenici, djelu. Za njega su: činjenice svete, komentar slobodan!

Ako bih morala jednom riječju opisati šta se nalazi u koricama knjige Točno na tačno.net, bila bi to riječ OTPOR!

Otpor je pristojnost! Otpor je dostojanstvo! Otpor je odbrana civilizacijskih vrijednosti. Otpor beskonačnoj proliferaciji protoka informacija koja se prema razornoj snazi gotovo poravnala sa nuklearnom proliferacijom.

Dok sam čitala tekstove iz knjige Točno na tačno.net, nametala mi se, odavno u memoriju urezana rečenica nekog advokata koja vjerodostojno oslikava snagu „riječi“ i pisane i izgovorene. Rečenica glasi: „Dajte mi pisanu riječ čovjeka i odvešću ga potpuno nevina na vješala“!

Da, riječi imaju posebnu vrstu moći.

Kroz deset poglavlja, autor ne dozvoljava „advokatima“ da nas isporuče dželatima na vješala.

Donkihotovski se hvata u koštac sa manipulacijom činjenicama, dakle sa informacijama koje se interpretiraju na obmanjujući način.

Dezinformacije, odnosno laž i podvalu, razodijeva do nagosti.

Za pristrasno izvještavanje, favorizovane aktere u istom, odlazi nekoliko desetljeća unatrag i poseže za detaljnim i vrlo provjerljivim dokazima i činjenicama koje suprotstavlja beskrupuloznoj medijskoj i političkoj zamjeni teza.

Kroz sva poglavlja, u ovisnosti o temi koju obrađuje u tekstu, a teme su goruća pitanja i događanja u vanjskoj politici današnjice, po potrebi i prošlosti, s refleksijom na balkanske državice, kako ih naziva, autor se detaljno obračunava sa medijskim interpretacijama informacija na način da isporuči odgovore na sva temeljna pitanja novinarstva:šta se dogodilo, kada se dogodilo, ko je učestvovao u događaju i zašto i kako se dogodilo, bacajući rukavicu u lice kreatorima medijske manipulacije, njihovim skribomanima, ne ostavljajući ni nama čitateljima mogućnost da kažemo: Nismo znali. Obmanuti smo. Izmanipulisani smo.

Mi danas živimo u uvjetima u kojima brzina produkcije komunikacija, informacija, reklama i uzbuđenja izaziva stanje hiperekspresije.

Da riječi imaju biohemijsko dejstvo koje izaziva i oblikuje naša stanja dokazuje i hiperprodukcija panike. Mi smo imali priliku svjedočiti potpuno nenormalnom stanju kroz ponašanja čovjeka u periodu pandemije.

Ubrzo poslije pandemije, dogodilo se da su univerzitetski profesori atakovali na ruske klasike zbog rata u Ukrajini. Dakle, intelektualna elita u razračunavanju sa piscem koji je sa ovog svijeta otišao prije 140 godina.

Je li to normalno? Šta nama to govori?

Da živimo u vremenu, a to sam već spomenula, u kojemu je nuklearnoj proliferaciji gotovo jednaka beskonačna proliferacija protoka informacija jer se čovjeka oblikuje u hodajuću obmanu i zabludu. Naprosto, životne okolnosti, dugotrajna izloženost nesigurnosti, nestabilnosti, nepredvidljivosti za posljedicu ima mentalno siromaštvo ljudi. Društveni um je izložen, kažu psiholozi i do 20 000 informacija dnevno i kao takav teško pravi razliku između istine i laži.

Ako još svemu tome dodamo da izostaje kritika kao fundament razlikovanja dobra od zla, istine od laži, onda nam ne preostaje ništa drugo nego da se zabrinemo za odgovor na pitanje: „ima li svjetla na kraju tunela“?

Mišljenja i činjenice nisu isto!

Autor knjige Točno na tačno.net, ovog jedinstvenog antropološkog priručnika, zbirke edukativnih tekstova, kaže: činjenice su svete, komentar je slobodan!

Zapamtite to! Ja jesam.

A ja kažem: u vremenu prostakluka, skribomanije, reprodukcije, savršenog fejka, puno toga je lažno, a lažno ne ostaje i ne opstaje.

Zato je otpor pristojnost, dostojanstvo i obaveza!

„Točno na tačno.net“ će opstati i trajati. Tamo gdje ima sadržaja ima i opstanka, istina je žilava, a vrijeme iskusan, nepotkupljiv sudac!”