Božica Jelušić: Adieu

Povezani članci

• MNOGO VIŠE OD JEDNE CRKVE
• Igor Serdar: Isti, isti, pa opet isti…
• Zbignjev Herbert: PORUKA GOSPODINA COGITA
• Svetlana Broz: Zašto ću glasati za Denisa Bećirovića
• 40 godina kultne predstave Zijaha A. Sokolovića u Narodnom pozorištu Mostar
• Presumpcija krivice

ADIEU

Otišla je na ahiret draga i nenadoknadiva Azra Begić.
Odnijela je svoje velike, mjesečaste oči, pune potopljenih slika,
tisuće rečenica iz knjiga pročitanih u nepovratnom vremenu.
U svemu što je radila, bila je besprijekorna i najbolja.

Spadala je u deset posto ljudi oštroga uma, jasna govora,
pouzdana ukusa, golema znanja koje je znala prenijeti u svijet.
Velika gospođa, jedna od mojih duhovnih učiteljica.
Gdje god je mogla, otvarala nam je prozore, iz kojih se
nazirala i prostirala beskrajna pokrajina duha i ideja.

Od Počitelja, Sarajeva, Zagreba, Pariza, do Egipta i Indije
protežu se crte njenog sazviježda, koje je sam Orion rukom
risao, za onu koja je imala mnogo, uživajući vazda u dosegnutoj
“raskoši jednostavnog”. Sabrala je gorljivost i strpljivost u
istom biću. Bila je toliko izuzetna, da si se samo oprezno
usudio svrstati u “njene ljude”, koje je sama birala i svojom blizinom
obogaćivala i uzdizala, bivajući nam na hajr i veselje.

Ne mogu iskazati koliko mi nedostaje, od ovoga časa nadalje.
Pratim je kroz polje smilja, u zraku milom i ugodnom, natopljenom blagim
solima, vjetrom, laticama bajama, onim neizgovorenim riječima, koje su
trebale biti prave i najintimnije.

Velim joj po stranici Heideggera “Kad rano jutarnje svjetlo
mirno preko brda raste”, molim te pođi tamo prva i pričekaj
me, neću iznevjeriti. Dolazim posve sigurno, u nekoj svemirskoj
sekundi, manjoj od treptaja oka, koja je cijeli ljudski život.

Adieu, Azra.

Božica Jelušić

26.4.2017.