Decentralizirani genocid

Povezani članci

• Zijad Burgić: Šaputanje u košmaru
• Promocija ratnog dnevnika Gorana Sarića na Boračkom jezeru
• Amir Hrnjičević: Prah svjetlosti
• Gradimir Gojer: PRVE NOVOGODIŠNJE PJESME
• Vojislav VUJANOVIĆ: KNJIGA ETIČKIH VERTIKALA
• Okrugli stol: Kultura sjećanja na postjugoslavenskom prostoru (video)

Muamer Džananović, Hikmet Karčić, Jasmin Medić: “Nastanak Republike Srpske – od regionalizacije do strateških ciljeva (1991.–1992.)”, Izdavači: “Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava” i “Institut za historiju Univerziteta u Sarajevu”, Recenzenti: Mirko Pejanović, Rasim Muratović, Amir Kliko, Ehlimana Memišević i Hariz Halilović, Sarajevo, mart 2023.

 Piše: Fuad Đidić

Knjiga, prolegomena za svako kasnije razumijevanje sudbine Bosne i Hercegovine.

Studija nad kojom ćemo ostati dugo razmišljati. Pisana jasno, strogo i posve čitljivo na osnovu primarne arhivske građe.  “Nastanak Republike Srpske” u oštrom svjetlu suočava nas sa temeljnim pitanjima naše dalje političke sudbine, odnosa prema stalnim i posve sigurnim eskalacijima i fabrikovanjima kriza i sukoba.

Knjiga redefiniše, stavlja u pravi historijski kontekst, ispravlja i jasno govori o prešućenim istinama. U najkraćem, ovo djelo uzdrmava, upozorava i budi iz drijemeža uspavanu akademsku i političku javnost.

Ovdje će biti sadržana i osnovna poruka koja je provejavala na sinoć održanoj, velikoj promociji u sarajevskoj Vijećnici sa blizu 400 gostiju i osam promotora koji su, neposredno ili posredno,  u svojim osvrtima najavili da će ova knjiga posve sigurno biti predmet brojnih rasprava i ocjena u BiH ali i u samoj regiji. Činjenica da je, prema riječima autora, u toku priprema za njeno englesko izdanje te da će potom slijediti prve promocije u Velikoj Britaniji i Americi, već je dovoljna da možemo očekivati dosta reakcija.

Izuzetna grupa mladih i hrabrih istraživača našoj je čitalačkoj javnosti, poslije višegodišnjeg rada, ponudila naučnu studiju o malo ili nikako poznatim “ranim političkim radovima” srbijanskog političkog establišmenta koji je pažljivo, sistematski pripremao projekat nasilne implementacije srpskog entiteta na tlu Bosne i Hercegovine, kojeg su izvodile srpske snage i politički aktivisti na terenu.

Prof. Sead Turčalo je, u svom opširnom izlaganju, rekao da ova jedinstvena knjiga nije samo kontekstualizirala i historijski locirala zaboravljene ili previđene činjenice te ih dovela na pravo mjesto, već je i demitologizirala raniju srpsku intelektulanu mitologizaciju o tome kako je, tobože, sve bio spontan, prirodan proces nastanka Republike Srpske, a o čemu su najglasnije govorili ideolozi i propagatori genocida kao što su Nenad Kecmanović i Čedomir Antić.

Govoreći o sistemskim naporima i historijskim korijenima Republike Srpske, prof. Turčalo je ukazao na to da se bitan kvalitet ove studije nalazi u nijansiranju razumijevanja događaja koji su vodili uspostavi projekta republke srpskog naroda u BiH.

U tom kontekstu ukazao je na niz elemenata iz sadržaja projekta. Sama mržnja nije bila dovoljna, trebalo joj je dodati elemente nasilja protiv civila kako bi projekat postao djelatan. Država Bosna i Hercegovina proglašena je artificijelnom a, Bošnjaci Turcima tj. stranim elementima koji su upali u jednu homogenu državu ili petom kolonom koja je tajno spremala uspostavu islamske države.

Svi nalazi iz ove studije treba da nam posluže, upozorio je Turčalo, kao osnove za sprječavanje svakog budućeg nasilja i terora u našoj zemlji.

Svaka priča o genocidu traži priču u korijenu, traži priču o počecima koji se uvijek nalaze u političkim odlukama, kazao je Emir Suljagić. No, niko nije mogao vjerovati da će njegovo izlaganje, elokventno i hrabro, iza sebe ostaviti muk, dozu konsternacije, šok grubog buđenja.

“Gospodo, mi tek sada, tri decenije kasnije, počinjemo definisati što se nama zapravo dogodilo. Mi se tek sada budimo pred činjenicama koje su tu. Nad dijelom naše novije post-ratne povijesti vladala je potpuna tišina. Ništa nije ozbiljno i sistematski istraženo. Ništa nije ozbiljno definisano, naučno-istraživački provjereno i utemeljeno. Mi tek sada spoznajemo da je projekat opisan u ovoj knjizi,  zapravo, uspio i, po ovim pravilima, bilo vam to drago čuti ili ne, živi 49 posto naše zemlje. Mi tek sada shvatamo da je Karadžić izveo jedinstven i historijski neponovljiv, policentrični genocid nad Bošnjacima. ”Genij” ovog genocida jeste u tome što je izveden decentralizirano. Svaki predsjedenik Kriznog štaba u srpskoj opštini imao je opšte smjernice u okviru kojih se kretao. Bošnjaci, Hrvati i svi drugi na “njihovom” teritoriju treba da budu eliminisani, treba da nestanu. A ti sam pronađi način kako. I, ako to ne obaviš, nećeš ostati živ. Srpski genocid je, u svijesti njegovih izvršilaca i pomagača, imao karakter III. srpskog ustanka, to je zapravo bio srpski revolucionarni čin. Da, oni su tako vidjeli svoju borbu, oni su to tako doživjeli”, istaknuo je Suljagić.

Mi smo propustili vidjeti mnoge bitne događaje u tom periodu 1991 – 1992. Propustili smo vidjeti kako je započela oružana pobuna, kako su se od prvog trenutka, ma gdje bili, svi oni ponašali kao državni činovnici, da su bez pogovora izvršavali naredbe i zadatke ili su bili pod prijetnjom smrti.

Hikmet Karčić u svom je izlaganju suočio javnost sa ništa manje “šokantnim” činjenicama koje suštinski redefinišu, mijenjaju ili ruše ranije uspostavljenu arhitekturu bosanskohercegovačkog post-ratnog diskursa.

“Treba znati da 9. janura nije početak, kako se voli reći, već završetak I. etape genocida. Naša misao je propustila valorizirati događaje poput, primjerice, popisa stanovništva provedenog uoči samog rata, formiranje paralelnih institucija, uspostavu srpskih autonomnih oblasti. To su bili događaji koji su predstavljali osnovu za rušenje države. Država se rušila pred našim očima…”

Ako mi ne budemo napisali našu historiju, niko drugi to neće učiniti za nas, zaključio je Karčić. Sa ovom knjigom, poslije njenog prevoda, mi započinjemo novu borbu za afirmaciju našeg narativa u svijetu, u akademskim i naučnim institucijama u Americi, Britaniji…

Naredni autor knjige, sjajni Jasmin Medić, u svom obraćanju je poslao nekoliko snažnih upozorenja. Kao i nekad 90-ih ovdje je danas prisutna vladavima pasivne političke svijesti po kojoj se očekuje da neko treći treba da riješi sve probleme i sankcioniše ovo krizno stanje. Medić je, također, istaknuo kako i dalje vladaju tvrdokorne zablude koje rezultiraju  dubokim podjelama u patriotskom bloku, kao i to da bi, u procesu finalizacije plana stvaranja velike Srbije, neki mogli biti spašeni metodom revizije prošlosti, izjednačavanjem krivice i slično.

“Vi se nalazite suočeni sa planom koji ne poznaje razlike; svi se nalazite u fokusu istih projekcija istih planova. Već su jednom svi završili jednako, u masovnim grobnicama”, upozorio je Jasmin Medić. “Mi smo nastojali iscrpno i detaljno opisati nastanak ove tvorevine. Mi smo, također,odgovorili na jednu izopačenu svijest koja  svjesno prešućuje historijske činjenice, koja ih mitologizira. Vjerujem da smo uspjeli stvoriti osnovu za drugačiji govor zasnovan na naučnom pristupu o tome što se stvarno ovdje dogodilo”.

Muamer Džananović, inicijator ideje za pisanje ove knjige, u zaključnom obraćanju je istaknuo da beskrajni rat protiv Bosne i Hercegovine neće na ovome stati. Genocidna namjera koja je bila evidentna i koju smo dokazali i dalje je ostala. Slavljenje smrti i genocida u ovom entitetu je postao kult. Van svake sumnje, jedini i primarni cilj je velika država čije granice se protežu unutar Bosne i Hercegovine.

Ovu knjigu smo završili 12. maja 1992. godine, kada su proglašeni strateški ciljevi srpskog naroda u BiH, čime je završeno preimenovanje vojnih snaga i finaliziranje političko-vojne pripreme za agresiju na Republiku BiH i genocid nad Bošnjacima.

Mi se sada nalazimo na početku velikog posla. Dotakli smo samo dio građe i nastavit ćemo ova istraživanja kako bi u naslijeđe historije ostavili cjelovito naučno obrađeno djelo.

Ovo je bila jedna velika i nezaboravna promocija, koja je afirmisala jedan novi i mnogo hrabriji duh mladih ljudi odlučan da konačno postavi stvari na svoje mjesto, da otkloni tišinu i naučni drijemež koji decenijama vlada nad našom  post-ratnom prošlosti. U povijesti oslobađanja misli ovaj proces je nezaustavljiv.