20. godišnjica Coordinamento Nazionale per la Jugoslavia

Povezani članci

• Počinju Aprilski susreti
• Da, ali…
• I AKO JE OD NJE, PREVIŠE JE
• BERLINSKI ZID
• Frljić: Karamarko bi spaljivao i nepoćudne knjige
• Sinan je to znao, pa me pustio da plačem

Foto: cnj.it

U Bologni je 1. jula 2001. godine osnovana Nacionalna koordinacija za Jugoslaviju Coordinamento Nazionale per la Jugoslavia – JUGOCOORD.

Bio je to rezultat procesa nastalog ranih 90-ih, nakon kontrarevolucije i secesionističkih ratova na području Jugoslavije, kada je veći broj aktivističkih grupa i pojedinaca koristio svaku priliku da što širi auditorij upozna sa svojim viđenjem događaja na jugoslavenskom prostoru. Koristili su tribine, predavanja, prezentacije i niz drugih manifestacija, na koje bi dolazili, govorili o Jugoslaviji i iznosili svoje stavove. Prve klice organiziranosti pojavile su se ranih 90-ih u emisiji Jugoslavenski glas – Voce Jugoslava, emitiranoj na Radio slobodan grad Radio Città Aperta. 1994. godine u upotrebi je naziv Pokret za istinu o jugoslavenskim ratovima – Movimento per la verità sulle guerre jugoslave. 1996. godine, nakon dvodnevne debate na Fakultetu za fiziku, pokret se naziva Rimska koordinacija za Jugoslaviju – Coordinamento ROMANO per la Jugoslavia, da bi na osnivačkom kongresu u Bologni usvojili današnje ime. Udruga je 2007. godine registrirana kao nevladina neprofitna organizacija ONLUS.

Osnivači su ljudi angažirani oko problematike koja se odnosi na geografski, kulturni i politički jugoslavenski prostor. To su Talijani, jugoslavenski emigranti koji žive ne samo u Italiji nego i drugdje u Evropi, ali i pojedinci koji i dalje žive na ovom prostoru.

Aktualni predsjednik je Puljanin Ivan Pavićevac, koji živi i radi u Rimu. Sekretar je nuklearni fizičar Andrea Martochia, čovjek zaljubljen u Jugoslaviju, koji govori naš jezik. Motiv za osnivanje bila je želja i potreba određenog intelektualnog, znanstvenog i kulturološkog kruga ljudi, koji su nakon raspada Jugoslavije na osnovu svog porijekla, posla ili nekih drugih sklonosti vezanih uz Balkan, odlučili prikupljati, analizirati i distribuirati informacije nezavisno od uobičajenih službenih stereotipa. Drugi motiv bio je potreba upućivanja pomoći civilnom stanovništvu u ratom stradala područja.

O njihovom radu više od onoga što je vrlo detaljno dato na web stranicama, skoro da se i nema što reći, organiziraju forume, tribine, izdaju knjige, imaju impozantan fundus jugoslavenske literature, organiziraju tečaj srpsko-hrvatskog jezika. Analiziraju i komentiraju relevantne događaje vezane uz Jugoslavenski prostor, a značajni segment aktivnosti odnosi se na prikupljanje i distribuiranje pomoći stanovništvu ratom stradalih područja, sve do obnove cijelih škola.

Unutar organizacione sheme imaju znanstveni komitet, tijelo koje bi odgovaralo našim forumima. Surađuju sa srodnim organizacijama sa jugoslavenskog prostora, sa kojima se susreću i na drugim međunarodnim skupovima. Od istaknutih pojedinaca izdvojio bih uz spomenute, predsjednika Pavićevca i tajnika Martochia.

Andrea Catone, profesor iz Barija, povjesničar radničkog pokreta; Enrico Vigna, esejist; nedavno preminuli Gilberto Vlaic, docent Tršćanskog univerziteta, koji je narušenog zdravlja učestvovao u organizaciji i distribuciji humanitarne pomoći do gornje granice fizičke izdržljivosti; Klaudija Cernigoj i Peter Berens iz Trsta, nezamjenjivi kad je potrebno tumačiti zbivanja za vrijeme fašizma na tzv. istočnoj granici, uključujući i pitanje fojbi.

Od inozemnih autoriteta, koji održavaju dinamičku suradnju sa CNJ trebalo bi svakako spomenuti:
Michela Collona iz Belgije – novinar, pisac, filmski autor, vanjskopolitički analitičar, član antiimperijalističke konferencije “Os za mir”, kao dijela “Volterove mreže”;
Jürgen Elsäessera, novinara, pisca, vanjskopolitičkog analitičara iz Njemačke; Dianu Jonston, publicistkinju iz Kanade. Ovime svakako niz nije konačan.