Nedim Ajanić: Zakon o zabrani negiranja genocida smanjio je horsko pljuvanje žrtava

Povezani članci

• Nedim Ajanić: Samo kredibilni mediji mogu spasiti novinarstvo
• Mladi genije Dženan Kovačić: Znanjem ćemo se izboriti za bolju budućnost i prevladati traumatičnu prošlost
• Prošla sedmica
• Ni kosti žrtava nisu dovoljne da se genocid prizna
• Vanja Šunjić: Ljuta sam na svoje vršnjake što još nemaju hrabrosti, da pitaju svoje očeve za šta su se to oni borili
• Fra Ivan Šarčević: Opraštanje je težak općeljudski put

Tačno godinu dana je prošlo od kad je Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko donio odluku koja se odnosi na dopune Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida.

Tim povodom za komentar same odluke i njenih posljedica zamolili smo Nedima Ajanića  političkog analitičara i novinara.

Godinu je dana od kako je uveden, odlukom Visokog predstavnika, u našu zakonsku regulativu Zakon o zabrani negiranja genocida. Vjerovatno u samoj ovo rečenici se istovremeno krije zašto je dobro da je taj zakon donesen i sav paradoks našeg društva zbog čega nije bio ranije  donesen, dok ga eto Visoki predstavnik ustvari nije nametnuo.

Da je Bosna i Hercegovina „normalno“ društvo barem već 15-tak godina ne bi bilo ni priče o tome da li je potrebno uvesti ovaj zakon. Ustvari zakonski se trebala regulisati negiranja bilo kakvih, sudskim presudama okončanih,  zločina. Jer kao što postoji presumpcija nevinost kada počne neki sudski proces, isto tako osnovni postulat demokratskog društva jeste da kada se oko nečega donese pravosnažna presuda onda nema više rasprave. A upravo su ne samo o Srebrenici već i o mnogim drugim zločinima donesene pravosnažne presude.

Zbog svega navedenog i jeste dobro da je, kada  već domaći politički establišment nije bio u stanju, nametnut ovaj zakon. Šta je konkretno donio ? Možda još nije donio nijednu presudu zbog negiranja, ali je sigurno donio da se ipak smanjilo ono „horsko“ negiranje“ kakvo smo mogli slušati godinama. Naprosto su se razni političari utrkivali u pljuvanju žrtava genocida. O tome da li ima materijala da se donese sudska presuda za negiranje, to je mnogo više pitanje za nadležne organe. Tužilaštvo je prva instanca za takvo što, a da li radi na tome teško je pričati. Ustvari tema koliko tužilaštvo radi je posebna priča i kršenje zakona o negiranju genocida nažalost tek mali segment djelovanja gdje bi ova institucija trebala da radi.

Jedno je sigurno čak i kao nametnut ovaj zakon je korisna stvar za bh društvo. Ratne rane su još duboke kod svih naroda. „Kopati“ po njima ne može ništa dobrog donijeti. Zbog toga bar na ovakav način je dobro umanjit svu onu retoriku koju smo mogli slušati do prošlog ljeta. Jednu stvar balkanski narodi jako respektuju, a to je kazna. Upravo zbog toga, kada već nema „dobre volje“ onda je dobro da nekoga ko je dovoljno bezobrazan i zlonamjeran pa svjesno vrijeđa i negira zločine koji su sudski presuđeni, onda lijepo kaznite. A ukoliko ponovi isto, ponovo ga kaznite.

Mislim da o tome šta se može još donijeti kako bi se unaprijedila ova oblast, mnogo prioritetnije riješenje jeste da se provode postojeći zakoni. Nama je mnogo važnije da tužilaštvo i sudovi rade. Još je mnogo ostalo ne procesuiranih zločina, a sa svakim presuđenim zločinom jedna otvorena rana manje će ostati kod porodica žrtava. Pravda je prijeko potrebna bh društvu, posebno građanima koji su imali tu nesreću da budu oni ili neko njihov žrtva.