STEČAJ: Zarobljene milijarde kojih nema

Povezani članci

• Društvena moć na jednoj adresi: Profesori i asistenti Ekonomskog fakulteta dominantni na političkoj i biznis sceni Srpske
• Otimačina u tri čina: FBiH bi mogla ostati bez desetina miliona maraka zbog Energopetrola
• Prevara u službi glavne državne tužiteljice: Ovo je stan u kojem Gordana Tadić tvrdi da je živjela
• GAZDE NA RIJEKAMA Pastrva pliva preko bazenskih pločica i uz zidove mostarskih imućnika
• PORODIČNO-STRANAČKE VEZE KAO RECEPT ZA USPJEH: Prointer premašio 200 miliona maraka na tenderima!
• PRIJETEĆA POŠILJKA IZ PRETISA: Ko je redakciji Žurnala poslao dio granate?

foto: Capital.ba

Prema podacima Porezne uprave FBiH, na dan 31.marta 2022. godine 75.879 poreznih obveznika (fizičkih i pravnih) je imalo ukupni dug u iznosu 3,1 milijardu KM

Piše: Rubina ČENGIĆ

Stečajna upravnica u preduzeću Vitezit d.o.o. u Vitezu Bahrija Huseinbegović Uredu za reviziju u FBiH nije dozvolila uvid u cjelokupnu dokumentaciju preduzeća. No i pored tog ograničenja revizori su utvrdili da se evidentirane obaveze prema stečajnim povjerenicima od 58,32 miliona KM razlikuju od priznatih za 3,3 miliona KM; da stečajna masa ne obuhvata cjelokupnu imovinu Društva u dijelu zaliha i sredstava namijenjenih za prodaju; da je 152.736 kg baruta iz zaliha prodato za 5.000 KM koji su plaćeni unaprijed, prije izvještajnog ročišta; da je prodato više od 530 tona starog željeza koje nije bilo iskazano u poslovnim knjigama, ni u stečajnoj masi, a uz to je i nemoguće utvrditi namjenski utrošak 300.000 KM koje je kao nepovratna sredstva dala Vlada FBiH za  pokretanje  proizvodnje jer za iznos od 110.334 KM nije pravdan namjenski utrošak…. Sve ovo stoji u revizorskom izvještaju koji je objavljen krajem 2021. godine (https://www.vrifbih.ba/wp-content/uploads/2021/10/FR_2020_Vitezit_Izvjestaj_Konacan.pdf?lang=hr).

U Federaciji BiH ne postoji pouzdana i ažurirana baza podataka o stečajnim postupcima koji su u toku, dugovanjima preduzeća u stečaju i njihovim potraživanjima.

Opet na štetu radnika

Prema podacima Porezne uprave FBiH, na dan 31.marta 2022. godine 75.879 poreznih obveznika (fizičkih i pravnih) je imalo ukupni dug u iznosu 3,1 milijardu KM. Među njima je 882 porezna obveznika kod kojih je pokrenut stečajni postupak i 673 u kojima traje likvidacijski s tim da  4.516 dužnika ima dug veći od 50.000 KM i njihov ukupni dug je 2,7 milijardi KM.

Porezna uprava FBiH u pravilu ne podnosi „zahtjeve“ za pokretanje stečajnih postupaka jer nema sredstva za to, pa se  najčešće osigurava upisom hipoteka na nekretninama poreznih dužnika čime stiče povoljniji status u stečajnom postupku. Proteklih pet godina je PUFBiH kroz stečajne postupke naplatila 39,78 miliona KM od čega 1,39 miliona  putem oglašavanja nelikvidnosti i otpisa zateznih kamata.

Istovremeno,  Finansijsko-informatičkoj agenciji u FBiH na kraju 2021. godine redovni godišnji završni račun nije podnio 17.671 obveznik podnošenja ovog računa (36.958 je podnijelo). Ovo znači da njih 17.671, među kojima je 140  budžetskih korisnika, osim što nisu  izvršili zakonsku obavezu, nisu platili 70 KM obavezne takse prilikom podnošenja izvještaja što je, na neki način, oštećenje budžeta FBiH.  Ovaj broj se proteklih pet godina kretao od 21.000 do 18.000.

Prema podacima Ureda za reviziju u FBiH objavljenim prije novog Zakona o stečaju, koji je stupio na snagu u julu 2021. godine, u FBiH u svakom trenutku teče nekoliko stotina stečajnih postupaka s tim da više od 50 posto zahtjeva za pokretanje stečaja bude odbijeno. Neki postupci traju i par desetina godina, a pojedini stečajni upravnici vode i po 20 postupaka što cijeli proces čini znatno skupljim. Radnici često ostanu nenamireni iako Vlada FBiH izdvaja sredstva za povezivanje staža, a preduzeća nakon stečaja uglavnom budu brisana iz evidencije umjesto da prestrukturirana nastave s radom…

U sindikatima sumnjaju na niz nezakonitosti na štetu radnika i povjerilaca, a u interesu stečajnih upravnika i onih kojima oni pogoduju.

– U „Fruteksu“ iz Ćelića stečajni postupak traje 23 godine jer razni lobiji ne dozvoljavaju da se u BiH prave sokovi od domaćih sirovina i da se prodaju domaći umjesto uvoznih, a koliko voća ima u tom kraju – jabuka, krušaka, jagoda,  svega – ta firma je mogla vratiti sve dugove i poslovati pozitivno, pa možda biti i prodata – cijeni Sakib Kopić,  predsjednik Sindikatu solidarnosti iz Tuzle.

U Fabrici obuće „Fortuna“ iz Gračanice je, kako kaže, stečajni upravnik otpisao potraživanja od Zavoda zdravstvenog osiguranja po osnovu bolovanja dužih od 40 dana i na taj način oštetio preduzeće za oko 2 miliona KM. Tvrdi dalje da je zbog nebrige stečajnog upravnika 17.000 pari obuće, koje su bile u skladištu, uništeno kada je procurio radijator i umjesto da roba bude zaštićena – ostavljena je u vlažnom prostiru i na kraju prodata za manje od 47.000 KM  ili za po 3 KM po komadu.

– U popisnoj komisiji su bile radnice koje su naše članice i one su procijenile da se neka obuća mogla prodati po 60 ili 100 KM za par i predlagale su da se prodaje ispred fabrike, ali stečajni upravnik to nije dozvolio. Odbor povjerilaca je tražio da on bude zamijenjen, ali stečajna sutkinja to nije dozvoljavala – kaže Kopić.

„Rudar Invest“ iz Banovića je u stečaju prodavao četiri hale, a na kraju se, tvrdi, kupci uknjižili na pet.

– U vlasničkom listu se vidi da su se kupci upisali na svih pet hala i mi smo  se obratili kantonalnom Tužilaštvo koje od kraja 2021. godine ne odgovara na tu prijavu. Sigurni smo da je stečajni upravnik dobio novac za tu halu viška koja je s pripadajućim zemljištem vrijedna sigurno 300 do 400 hiljada KM – priča Kopić i dalje nabraja da postoje sporne radnje prilikom prodaje Guminga, Robne kuća Bulevar u Tuzli, čiji je novi vlasnik, Bingo, „jedan dan odustao od kupovine, a narednog dana se uknjižio kao vlasnik  zbog čega je podnesena krivična pirjava protiv stečajnog upravnika.

Dodaje još kako su u Bosansko-njemačkom osiguranju gdje su otpisana mala potraživanja u ukupnom iznosu od milion KM, u KOMBITEXa iz Bihaća gdje je jedna predstavnica radnika u stečajnom odboru napustila grad u kom je živjela zbog pritisaka koje je trpila kada se pobunila protiv procjene imovine za koju je ocijenila da je na štetu povjerilaca…

U Sindikatu solidarnosti kažu da na osnovu „vlastitih iskustava sumnjaju da stečajni upravnici u odbore povjerilaca ubacuju svoje ljude ili kupuju pojedince koji dobivaju paušal za rad u odboru, ali ne misle na korist preduzeća i radnika ili povjerilaca, da se dogovaraju sa vještacima i stečajnim sudijama/sutkinjama“…

Sumnjamo da samo dijele pare

– Žao mi je jedne Hidrogradnje koja je otišla u stečaj, najvjerovatnije zato što je imala 380 miliona klirinških dolara potraživanja koja će sada neko naplatiti, a Aluminijumski kombinat iz Mostara sa 400 miliona KM duga nije otišao u stečaj dok je moj Polihem sa više od 1.000 radnika otišao zbog duga od 20 i nešto milona KM, a bio je veći izvoznik od Aluminijumskog kombinata i nikada ni jedan stečajni upravnik nije procesuiran, a mi vjerujemo da ih 90 posto zaslužuje biti iza rešetaka, i njih i sudija i vještaka koji procjenjuju imovinu jer postupci traju godinama, imovina propada i niko za to ne odgovara. Evo na primjeru Polihema – stečajni postupak traje dvadeset godine i to je 240 mjeseci, pa pomnožite koliko je za to vrijeme stečajni upravnik dobio novca za nikakav posao – u skladištu smo imali raznih roba, od igle do lokomotive, i sve je propalo, a moglo je biti prodato sigurno za 700.000 KM; u Gumingu je stečajni upravnik imao naknadu i 4.000 KM za troškove mobitela i prevoza – priča Kopić.

On naglašava da stečajni upravnici izvještaje podnose sudijama koji, prema njihovoj procjeni, te „izvještaje ne gledaju kritički i s ciljem zaštite povjerilaca“.

– Stečajni sudija upravniku daje zadatak i odredi naknadu, a upravnik mu podnosi izvještaj i mi na terenu imamo ono što imamo i zbog toga sumnjamo da oni samo dijele pare. Imali smo sastanke s predsjednikom suda i on kaže da sve komplikovanije stečaje daju iskusnijim, a to su oni koji su uništili firme i sad se mi pitamo po čemu su oni iskusni i po čemu treba da dobiju novi predmet – pita Kopić koji cijeni da „stečajnim upravnicima i stečajnim sudijama odgovora da stečajni postupak dugo traje“.

No stečajni upravnici cijene da su stečajni postupci u FBiH  opterećeni sporošću administracije, sporim sudovima i tužilaštvima, nesređenim evidencijama, neuknjiženom ili otuđenom imovinom, nesređenom imovinsko pravnom dokumentacijom koja se najčešće javlja kod firmi koje su prošle put privatizacije. Ima tu i nepoznavanja i nepoštivanja hitnosti koju propisuje Zakon o stečaju, ali i nepostojanja ažurirane evidencije otvorenih stečajnih postupaka i imovine koja je u njima zamrznuta ili na raspolaganju za izmirenje dugovanja.

Zar je važno ko je kriv?

– Situacije na terenu su raznolike i postoje preduzeća koja 18 godina nisu predala završni račun, preduzeća koja godinama unatrag nemaju nikakvu dokumentaciju o poslovanju, kreditima, dugovima, potraživanjima, sudskim sporovima, u starijim preduzećima nema evidencije imovine i potraživanja, te je nerijetko  da preduzeće ima više desetina sudskih postupaka pokrenutih prije otvaranja stečaja, poneko preduzeće je više puta mijenjalo vlasnika i tako dalje. Za ovakvo stanje su krivi nadležni organi – vlasnici i odgovorna lica u firmama, ali i Porezna uprava i Uprava za indirektno oporezivanje BiH i drugi državni organi jer ne kontrolišu preduzeća koja ne podnose izvještaje i ne primjenjuju sakncije protiv njih – kaže Enis Džihanić, stečajni upravnik mlađe generacije.

Priča da se tokom rada na stečajnim postupcima sretao s nerazumijevanjem u policijskim upravama gdje odbijaju izvršiti pravosnažna sudska rješenja o brisanju opterećenja sa imovine prodate u stečajnom postupku, sa sporošću sudova koji predmete proizlašle iz stečajnog postupka ne uzimaju kao prioritet u rješavanje zbog čega pojedini postupci traju godinama i gdje prepiska između sudova traje mjesecima ili duže…

Slučaj TAS

Kako to u praksi može da izgleda pokazuje slučaj preduzeća TAS u kom stečaj traje šestu godinu. Preduzeće je 2000. – te uz otpremninu otpustilo oko 800 radnika koji su imali status na čekanju i otpremnine su im isplaćivali u ratama. U jednom trenutku, zbog promjene zakona, otpremnine postaju oporezive, ali u TAS-u su smatrali da se ta promjena ne odnosi na njih jer su proces započeli prema starom zakonu. No, PU FBiH, nakon nekog vremena, utvrdi dug od oko 1,6 miliona KM za neplaćeni porez po osnovu otpremnina. TAS se tada žali Ministarstvu finansija FBiH koje nakon 13 godina šutnje, 2016. godine, pored apsolutne sudske zastare, potvrdi  Rješenje PU o dodatno utvrđenim poreskim obavezama i tada dug, zbog zateznih kamata, iznosi skoro 6 miliona KM. U vrijeme nastajanja ovog teksta u toku je treći sudski proces TAS-a protiv PU FBiH i Ministarsva finansija FBiH. U međuvremenu su naplaćeni automobili prodati u Srbiju 1992. godine, te pronađeni stanovi koji su vlasništvo TAS-a, ali nisu bili uknjiženi u poslovnim knjigama, uknjiženi i prodati čime će će biti isplaćeni radnici koji imaju pravosnažne presude.

U drugom slučaju je stečajni upravnik na osnovu raspoložive dokumentacije utvrdio da u blagajni preduzeća treba biti 400.000 KM. Kako novca nije bilo, obavješteno je nadležno tužilaštvo koje je ocijenilo da nepostojanje gotovine koja je evidentirana u poslovnim knjigama nije krivično djelo.

Stečaj u „Alhosu“ traje više od 18 godina jer je to preduzeće opterećeno sa gotovo stotinu sudskih sporova koji su otvoreni prije pokretanja stečaja.

Džihanić ne vjeruje da stečajni upravnici mogu svjesno ili namjerno napraviti krivično djelo.

– Stečajni upravnik u preduzeće ulazi po nalogu privrednog sudije kom je neko zainteresovan podnio zahtjev za stečaj i uplatio predujam koji je najčešće oko  3.000 KM. On ili ona dobiju rješenje o imenovanju i opis zadatka ili spisak obaveza. Prvi korak je ulazak u firmu i pregled dokumentacije, ako postoji. Ako ne postoji ni preduzeće ni dokumentacija –  počinje potraga: FIA, sudovi, policija, zemljišne knjige… To traje od dva do 20-ak dana i nakon toga, ukoliko stečajni dužnik ima imovine, počinje proces dogovaranja sa odborom ili skupštinom povjerilaca oko prodaje imovine. Stečajni upravnik je dužan izvještavati sudiju o napretku postupka, te ukoliko u predmetu ima elemenata krivičnog postupka ili postoji prijava trećih lica – spis se dostavlja tužilaštvu. Zbog tih istraga stečaj može trajati nekoliko mjeseci, ali i desetak godina i duže – kaže Džihanić.

Naglašava da stečajni upravnik vrijednost ili procjenu imovine radi u dogovoru sa skupštinom ili odborom povjerilaca i da ta vrijednost može opadati u skladu s nepostojanjem interesa kupaca, pa nešto procijenjeno na milion KM može biti prodato za 300.000 KM ili manje.

– Vjerujem da stečajni upravnici ne provode nazakonite radnje s tom imovinom jer je prodaja javna i niko nije spriječen da kupi nešto što se nudi i što je javno objavljeno na prodaju, a nakon prodaje sud donosi rješenje o dosudi i dosuđuje imovinu novom vlasniku. Ne vjerujem da neko može na osnovu rješenja o dosudi uknjižiti sebe i na imovini koju nije kupio – uvjeren je Džihanić.

Naglašava da stečajni upravnici imaju pravo na mjesečnu naknadu u visini jedne do dvije prosječne plate u FBiH  i posebno propisane nagrade za uspjeh stečajnog postupka, ali da nisu rijetke situacije da rade više godina bez naknada jer čekaju presude.

– Možete za pet godina rada dobiti 800 KM ili nerijetko iz vlastitih sredstava finansirati troškove stečajnog postupka – kaže Džihanić.

Cijeni da je Porezna uprava FBiH spora i troma, da je softver s kojima rade prevaziđen, da ad hock kontrole koje provode kada se pokrene postupak stečaja nemaju smisla jer tada uglavnom više nema imovine iz koje se može naplatiti dug, te danema sankcija za one koji urade  neistinit ili lažni zapisnik o kontrolama.

– Zakašnjelom reakcijom Porezne uprave najveću štetu trpe radnici kojima nije uvezan radni staž, a u većini slučajeva nema stečajne mase kojuje nerijetko pojelo vrijeme – priča Džihanić.

On upozorava da su problem i pojedini pravilnici PU FBiH.

– Naime, nakon što sud izbriše firmu iz sudskog registra, Porezna uprava FBiH  odbijaja iz evidencije izbrisati firmu koja više ne postoji jer je ostala dužna određene poreze. Na taj način PU FBiH,  pozivajući se na Pravilnik, sebe stavlja iznad sudske odluke, a time Zakon o privrednim društvima prestaje da ima smisla jer kaže da firma/osnivači odgovaraju do visine osnivačkog kapitala, a to je 2.000, 1.000 ili jednu KM – upozorava Džihanić.

Iz Poreske uprave FBiH objašnjavaju da u procedurama prinudne naplate postoji institut solidarne odgovornosti odgovorne osobe u preduzeću koja odgovara svojom vlastitom imovinom za nezakonito raspolaganje sredstvima nakon izdavanja naloga za plaćanje poreznih obaveza.

– Trenutno ne raspolažemo tačnim podacima o broju takvih postupaka, ali ih Porezna uprava FBiH primjenjuje kada su se za to stekli propisani uvjeti –  pojašnjavaju.

Stari dugovi

Naglašavaju da, kada iza sudskim putom ugašenih preduzeća ostanu nenaplativi dugovi, PU FBiH provodi utvrđivanja nelikvidnosti i porezne obveze proglaša trenutno nenaplativim i to kada dužnik ili druga odgovorna lica nemaju nikakve imovine, kada je zaplijenjena imovina ustupljena Federaciji ili kada  je nemoguće locirati poreznog obveznika. Ako se ispostavi da dužnik trajno neće biti u mogućnosti platiti porezni dug – dug se konačno otpisuje prema zastari.

– Istina, u poreznim evidencijama poreznih dužnika u prinudnoj naplati je ostao popriličan broj nelikvidnih poreznih dužnika sa starim dugovanjima, ali je zbog kadrovske nepopunjenosti te nedovoljne i neadekvatne informatičke podrške Porezna uprava prinuđena fokus staviti na naplativa potraživanja, koja u radu Porezne uprave imaju prioritet u odnosu na čišćenje baza podataka. To u isto vrijeme ne znači da su postupci otpisa i brisanja nelikvidnih dužnika i nenaplativih potraživanja zanemareni te se baze podataka kontinuirano uređuju shodno postojećim kapacitetima – kažu u PU FBiH.

Inače, PU FBiH je 31.3.2022. godine raspolagala i sa zaplijenjenom imovinom vrijednom  42,95 miliona KM.

– Porezna uprava nastoji fokus u ovom segmentu držati na ažurnim i brzim javnim prodajama kako bi se opterećenje skladišta i rizici skladištenja sveli na minimum. Kako većina kanotnlanih PU nema vlastita skladišta ili adekvatna proračunska sredstva, često su prinuđeni zaplijenjenu robu držati kod poreznih obveznika –  pišu iz PU FBiH.

Naglašavaju i da kada negdje započne stečajni postupak – ne mogu plijeniti robu, inventar i imovinuna. No, pominju da i kada plijene – nastoje što manje plijeniti kvarljive robe i imovinu kratkog roka trajanja jer ako je ne uspiju prodati i nakon više desetaka pokušaja – moraju joj smanjiti vrijednosti ili ona propadne.

– Za postupanje takvom imovinom još uvijek nije sačinjen valjan pravni okvir niti cjelovita zakonska rješenja u smislu kojih bi Porezna uprava bila rasterećena ovih problema – pišu iz PU FBiH.

Na skladištima PU FBiH nalazi se i imovina koju je PU FBiH preuzela od Financijske policije FBiH, a koja je oduzeta prije više od deset godina.

– Dio tako oduzete imovine se, nažalost, i dalje nalazi u skladištima Porezne uprave FBiH iako je Uredba stavljena van snage početkom 2018. godine., ta imovina predstavlja veliko opterećenje u radu Porezne uprave, odnosno kantonalnih poreznih ureda na čijim se skladištima nalazi – pišu iz PU FBiH.

Inače, kantonalne PU su dužne bar jednom godišnje provjeriti sve dugove koji se naplaćuju da bi procijenili da li se još uvijek mogu naplatiti ili je vremenski rok u kojem se naplata može izvršiti istekao, pojašnjavaju iz PU FBiH. S druge strane sudovi su obvezni obavijestiti PU o pokretanju stečajnih i likvidacionih postupaka što u praksi ne rade, pa djelatnici PU FBiH pokretanje stečajnih i likvidacijskih postupaka prate uvidom u službena glasila, pišu iz PU FBiH.

A u Opštinskom  sudu u Sarajevu predsjednik Privrednog odjeljenja, stečajni sudija Hakija Zajmović kaže da nije tačno da svi stečajni postupci dugo traju.

– Većina završava u kratkom vremenu.  Tačno je da neki postupci dugo traju, pa i preko deset godina, ukoliko se pojave problemi objektivne prirode koji se ne mogu u kratkom roku riješiti. Najveći i najčešći problemi koji utiču na dužinu trajanja stečajnog postupka jesu sporovi koji proizađu iz stečajnih postupaka i koje rješavaju druge sudije u drugim postupcima, a ne stečajne sudije (parnični postupci, izvršni postupci, upravni sporovi itd.), a stečajni postupci se ne mogu okončati dok se ne završe svi naprijed navedeni sporovi koji proizlaze iz stečajnog postupka – piše Zajmović u svojim odgovorima za Interview.ba.

Dodaje da mu „nisu poznata nerazumijevanja, neslaganja u procedurama između stečajnog postupka, Porezne uprave i policije, nisu mu poznate ni nepravilnosti u radu tužilaštava kojima stečajni upravnici prijavljuju nepravilnosti u preduzećima, a da Porezna uprava kao povjerilac ima mogućnost podnositi prijedloge za otvaranje stečajnog postupka nad dužnicima“.

Inače, početkom maja u BiH je blizu  55.000 firmi imalo najmanje jedan blokiran račun.

Loša poruka za investitore

– Obzirom da  prema Zakonu stečaj može biti pokrenuta ako neko preduzeće 60 dana kasni sa izvršavanjem obaveza, BiH treba oko 20 godina da riješi trenutno pitanje nelikvidnih firmi koja su blokirana pod uslovom da više ni jedna ne postane nelikvidna. Ovaj podatak tjera investitore, loša je poruka za svakog zainteresovanog da posluje ovdje, pokazuje da su društvo i privreda nelikvidna i tromi, te da nema pravne sigurnosti u poslovanju. Preduzeća koja ne rade jedu ekonomsku sliku države i mi ih moramo skloniti iz privrede ako želimo da se ekonomija razvija – kaže Džihanić.

I napominje da očekuje da s novim zakonom o stečaju i Finansijsko-informatička agencija pokrene i počne sankcionisati prekršioce zakona.

Kopić pak kaže da novi zakon o stečaju donio dobra rješenja prema kojima stečajni upravnik ne može voditi više od  dva postupka koji moraju biti završeni u roku od dvije godine i da stečajni upravnici ne mogu biti stariji od 63 godine.

– U kantonu Tuzla je bio jedan stečajni upravnik koji je imao 89 godina i vodio  nekoliko postupaka. Mi smo ga provjeravali tako što ga nazovemo i predstavimo se kao zainteresovani  kupci neke imovine, a on nas pozove da dođemo kod njega da se dogovorimo. Kako god – mi smatramo da su izmjene Zakona o stečaju zakasnile jer  mislimo da je sva imovina uništena, a sudovi i dalje primjenjuju odredbe koje je Ustavni sud FBiH stavio van snage jer su nepovoljne za radnike – zaključuje Kopić i podsjeća da se radi o dva člana starog Zakona o stečajnom postupku  koji su propisivali da radnik u firmi u stečaju može primati platu samo osam mjeseci i samo minimalnu.

interview.ba