Slučaj Bošnjaković: Potraga za pravdom u korumpiranom društvu opasna po život

Autor/ica 👤Miljan Kovač 17.7.2019. u 14:19

Povezani članci

Umjesto da od policije i pravosuđa dobije zadovoljenje pravde i istinu o smrti svoje majke Zejde, Midhat Bošnjaković iz Zvornika i njegova supruga Ruška Dončev godinama trpe prijetnje, pritiske i uvrede. Prijetili su im i oni od kojih je trebalo da ih zaštite. Uvrede, ponižavanja, tvrde, doživjeli su i u samoj policiji. Riječ je o još jednom u nizu primjera u državi čije su institucije okovane korupcijom i stavljene u službu “privilegovanih”. “Obični smrtnici” ovdje odavno nemaju nadu u pravdu. O ličnoj sigurnosti da i ne govorimo.

Bošnjaković, koji je u to vrijeme još uvijek živio u Kalesiji, gdje se u vihoru rata obreo u izbjeglištvu, posumnjao je u zvaničnu verziju smrti svoje majke, koja je živjela u porodičnoj kući u Zvorniku. Protiv onih za koje sumnja da su odgovorni za njeno zlostavljanje i na kraju smrt, podnio je i krivičnu prijavu, nakon čega su tek uslijedile prave nevolje za Midhata i Rušku.

Zejda Bošnjaković je preminula 14.8.2015. godine, nakon što je otpuštena sa liječenja u bolnici u Zvorniku.

Do smrti je živjela u kući s Midhatovim bratom Mirzom i njegovom suprugom Asmirom.

Zejda, kao i sva njena djeca osim Midhata, prve mjesece rata u Bosni i Hercegovini su proveli kao zatočenici zloglasnih logora u koje je zatvarano nesrpsko stanovništvo istočne Bosne. Nakon razmjene 1993. je došla u Tuzlu, da bi se nakon rata sa sinom i snahom vratila u Zvornik.

Prema tvrdnjama Midhata Bošnjakovića i njegove supruge, odnos mlađeg brata Mirsada, a pogotovo snahe Asmire prema staroj, izmučenoj majci bio je sve samo ne ljudski.

Video-snimci, koje je dok je razgovarao s majkom, skypom iz Amerike, napravio njegov brat Muhamed, u kojima starica upozorava na ono što joj se dešavalo, uključujući i snimak na kome se tokom razgovora u pozadini čuju prijetnje starici, bili su više nego dovoljni da alarmiraju njene sinove.

Bilo je već prekasno za reakciju. Zejda se obrela u bolnici usljed kardio-vaskularnih problema, ali tom prilikom su joj konstatovane i tjelesne povrede. Njeni ukućani su tvrdili da su povrede nastale tako što je pala i povrijedila se. Midhat u tu priču do danas nije povjerovao, a njegove sumnje, kako tvrdi, potvrdili su i svjedoci, čije je saslušanje tražio od policije i nadležnog tužilaštva.

Krivična

Zbog sumnje da je njegova majka Zejda umrla od posljedica fizičkog zlostavljanja, Midhat je 27.8. 2015. godine Okružnom tužilaštvu u Bijeljini podnio krivičnu prijavu protiv Mirze i Asmire Bošnjaković i policijskog inspektora Gorana Markovića iz Zvornika. Bošnjaković ih sumnjiči da su njegovu majku tukli i zlostavljali, što je bio uzrok njene smrti, odnosno, u slučaju navedenog inspektora da je pomogao u prikrivanju djela.

Mirza Bošnjaković i njegova supruga Asmira, kako se navodi u prijavi, tokom zajedničkog života u istoj kući s majkom Zejdom, staricu su “psihički i fizički maltretirali, tukli, brutalno je prebili, izgladnjivali je, prijetili smrću i pokojnoj Zejdi i meni, mojoj supruzi, zloupotrebljavali njen rukoznak na mnogim ispravama, otimali novac koji je Zejdi njen sin Bošnjaković Muhamed slao iz Amerike…”

U prijavi se, između ostalog, sumnjiči i inspektor Goran Marković.

“Policijski službenik Marković Goran je u svemu pomogao navedenom bračnom paru, a potom je prikrivao mnoge informacije vezane za smrt Zejde i u svakom smislu onemogućio Bošnjaković Midhata da dođe do medicinske dokumentacije o smrti svoje majke. “

Midhat i Ruška su se u međuvremenu vratili u porodičnu kuću u Zvorniku.

I pored niza dostavljenih dokumenata i navedenih imena svjedoka, Tužilaštvo u Bijeljini, je 21. septembra 2015. godine, donijelo odluku o neprovođenju istrage.

“Obavještavamo Vas da nema osnova za vođenje krivičnog postupka povodom Vaše prijave protiv Vašeg brata Bošnjaković Mirze, snajke Bošnjaković Asmire i policijskog službenika Bošnjaković (vjerovatno Marković, op.a.) Gorana.” Ovo je, između ostalog, navedeno u odgovoru koji je Bošnjaković dobio od Okružnog tužilaštva.

Nezadovoljan ovakvom odlukom, Bošnjaković je podnio pritužbu uredu Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini.

“Ulažem pritužbu na ovu odluku radi zaštite svojih prava i utvrđivanja istine, te radi utvrđivanja krivične odgovornosti navedenih lica i njihovo kažnjavanje za brutalne radnje koje su izvršili, a dostavljam Vam u prilogu i CD sa snimcima koje je zabilježio moj brat Bošnjaković Muhamed koji živi i radi u Americi, snimajući razgovore koje je vodio sa svojom majkom, sada pokojnom Bošnjaković Zejdom dok je živjela sa osumnjičenim mojim bratom i snahom i na kojim snimcima se vide i čuju prijetnje o kojima je govorila Zejda. Stoga Vas molim da u ovom predmetu otvorite istragu protiv navedenih osumnjičenih lica…”

Ubrzo je, 3.11.2015. uslijedio novi odgovor tužilaštva, kojim se potvrđuje ranija odluka o neprovođenju istrage, uz konstataciju, da je “odluka donijeta od strane ovog tužilaštva pravilna i zakonita i da je tužilac pravilno postupio kada je odlučio da ne provodi istragu protiv prijavljenih lica…”

Međutim, ovakvo mišljenje Okružnog tužilaštva, nisu dijelili u Republičkom javnom tužilaštvu RS, kome se Bošnjaković obratio pritužbom.

U obavještenju o ishodu pritužbe na rad Okružnog tužilaštva u Bijeljini, koje je iz Republičkog tužilaštva dobio 11. aprila 2018, konstatovani su propusti u postupku koji je vodilo bijeljinsko tužilaštvo.

“Vršeći uvid u spise predmeta zaključeno je da postoje određeni procesni nedostaci u rješavanju podnesene krivične prijave, a time i nedostaci u formi donesene javne tužilačke odluke. Slijedom toga Glavni republički tužilac RS donio je obavezno uputstvo nadležnom tužilaštvu o mjerama i radnjama koje bi trebalo poduzeti da odluka tužilaštva bude u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku.”

Prijetnje

U međuvemenu, kako tvrdi, uslijedile su nove prijetnje i pritisci na njega i na njegovu suprugu, o čemu je policiju obavijestila i njihova advokatica Gordana Bibić. Ona je to navela u dopisu koji je uputila Policijskoj upravi Zvornik 14. septembra 2018. godine.

“Bošnjaković Midhat i njegova supruga Ruška su me obavijestili da ih Bošnjaković Mirza i Asmira svakodnevno napadaju već duže vremena, da ih maltretiraju, vrijeđaju i prijete, te je u par navrata dolazilo i do prijetnje pištoljem i upotrebom fizičke sile. Obavještavali su i prijavljivali iste nadležnim policijskim službenicima, ali o svojim prijavama nisu dobili nikakvu informaciju do danas.”

Midhat Bošnjaković tvrdi da je policija u Zvorniku ignorisala sve njegove prijave zbog prijetnji koje su on i njegova supruga godinama trpjeli i koje ni do danas nisu prestale.

Midhat tvrdi da je za bliskost navedenog inspektora i svoje snahe Asmire saznao od pokojne Zejde po njenom izlasku iz bolnice. Kako kaže, upravo tada ga je Marković zamolio da ga poveze pošto mu se navodno pokvario auto. S njima u auto je sjela i jedna nepoznata žena. Kada je sjeo u Midhatov automobil, Marković je vadio pištolj i na kraju ga stavio u ladicu, a zajedno s njim je svratio. Zajedno su svratili u kuću u kojoj je tada bila i pokojna Zejda, koja je tek izašla iz bolnice. Marković i nepoznata žena su ubrzo otišli, a Zejda mu je tada potvrdila da zna inspektora i da je više puta dolazio u tu kuću gdje su organizovali razna druženja.

Marković ga je i poslije zvao i navrćao, a kako tvrdi, jednom prilikom mu je rekao, da “dobro pazi šta radi”. “Goran mi je rekao, ako se što desi Asmiri, ubiće me”, kaže Midhat.

Žive u strahu, jer su uvrede doživjeli i u samoj stanici policije. Kada su tražili sastanak s načelnikom, dežurni policajac ih je otjerao i izvrijeđao, čak i na nacionalnoj osnovi nazivajući njegovu suprugu “Šiptarkom”, uz riječi da oni nemaju tu šta da traže. Na isti način im se obraćao i inspektor Marković porukom da nema tu šta da traže (u Zvorniku, op.a.) i da će “poslati maricu po njih”.

Nema istrage

I nakon uputstva glavnog republičkog javnog tužioca, u kome je zaključeno da “postoje određeni procesni nedostaci u rješavanju podnesene krivične prijave”, postupajući tužilac Tužilaštva u Bijeljini je donio novu odluku o neprovođenju istrage.

Kako se navodi u odgovoru na naša pitanja upućena ovom tužilaštvu on je “postupio po uputstvu glavnog republičkog javnog tužioca RS i izvršio dodatne provjere (saslušanje više svjedoka, prikupljanje medicinske i druge dokumentacije), koje su potvrdile da je tužilačka odluka da nema osnova za provođenje istrage u konkretnom slučaju pravilna i zakonita, o čemu je obaviješteno Republičko javno tužilaštvo RS, dana 9.11.2018. godine.”

Smatrajući da su povrijeđena njegova prava kao oštećene strane, Midhat Bošnjaković se obratio i Visokom sudskom i tužilačkom savjetu i Ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine. Do sada je dobio obavijest VSTS-a da je njegova pritužba zaprimljena i da će biti obaviješten o daljem postupku.

U međuvremenu, Bošnjakovići tvrde da žive u neprestanom strahu koji njihov život u Zvorniku čini nepodnošljivim. Osjetili su na vlastitoj koži da se potraga za pravdom u ovakvom društvu može vratiti kao opasnost za vlastiti život. Za prijetnje Midhatu i Ruški Bošnjaković još niko nije odgovarao.