Hajduk u Abramovičevim offshore-poslovima

Hajduk u Abramovičevim offshore-poslovima

foto: Vojko Bašić/Cropix

Hajduk je 2014. godine sklopio ugovor s delawareskom tvrtkom nogometnog menadžera Federica Pastorella, koji ju je tri godine kasnije prodao Romanu Abramoviču

Pišu: Mašenjka Bačić, Ana Čelar (Oštro), Tom Stocks, Pete Jones  (OCCRP)

»Mi imamo jedan svoj put, jednu svoju priču. Svi znamo u kakvoj smo financijskoj situaciji, da nemamo mogućnost kupovanja igrača, pojačanja. Orijentirali smo se na našu mladost, na igrače koji su poniknuli u našoj školi, plus igrače koje možemo dovesti besplatno, znači za one igrače za koje ne treba platiti odštetu«, objašnjavao je 2014. u intervjuu za 24sataTV tadašnji trener Hajduka Igor Tudor.

Tu je godinu Hajduk završio u gubitku od 133,2 milijuna kuna, odnosno 17,4 milijuna eura.

Dan nakon Tudorova intervjua Hajduk je potpisao financijski ugovor s tvrtkom Excellence Investment Fund – EIF iz savezne američke države Delaware.

Tri godine kasnije vlasnik ove kompanije, nogometni agent Federico Pastorello prodao je većinu udjela u EIF-u offshore-tvrtki u vlasništvu sankcioniranog ruskog oligarha Romana Abramoviča. U uvjetima prodaje između ove dvije tvrtke, kao predmet određivanja cijene dijela poslovnih udjela EIF-a našao se i ugovor s Hajdukom.

Ovi financijski aranžmani nalaze se u dokumentima ciparske tvrtke MeritServus, pružatelja korporativnih usluga, koji je bio angažiran da upravlja poslovnim subjektima u ime Romana Abramoviča. Dokumente projekta pribavila je grupa hakera koja sebe naziva »Freaky crew«, a podijelila ih je s OCCRP-om i njegovim medijskim partnerima preko grupe zviždača Distributed Denial of Secrets.

Curenje podataka iz MeritServusa dio je Cyprus Confidentiala, globalne istraživačke suradnje predvođene Međunarodnim konzorcijem istraživačkih novinara (ICIJ) i Paper Trail Media te temeljene na više od 3,6 milijuna dokumenata šest pružatelja korporativnih usluga iz Cipra te jedne latvijske tvrtke.

Hajdukov tajni ugovor 

Nogometni klub Hajduk potpisao je 20. ožujka 2014. godine ugovor o financiranju s  delawareskom tvrtko EIF. Tri godine kasnije vlasnik EIF-a talijanski nogometni menadžer Federico Pastorello prodao je 75 posto udjela tvrtki Conibar Holdings Limited s Britanskih Djevičanskih Otoka u stvarnom vlasništvu Romana Abramoviča. Sam je zadržao 25 posto.

Na dan kad je Pastorello prodao taj udjel, engleski nogometni klub Chelsea, tada u vlasništvu Romana Abramoviča, produžio je ugovor s dotadašnjim trenerom Antonijom Conteom. To je prekinulo nagađanja o njegovoj budućnosti te je proslavljeno kao važan trenutak za klub koji je tada bio na predsezonskoj turneji po Dalekom istoku.

Bio je to najunosniji ugovor u povijesti Chelsea, koji je slavnom treneru donio oko 12,5 milijuna dolara godišnje (oko 11 milijuna eura). Pastorello, koji je britanskom Telegraphu 2021. godine rekao da nije bio Conteov agent, no priznao je da mu je 2017. pomogao s transferom jednog igrača, za prodaju 75 posto udjela delawareske tvrtke dobio je 10 milijuna funti (oko 11,2 milijuna eura).

To je jedan od desetaka ugovora koji se tiču uplata Abramovičevih offshore-tvrtki, a stručnjaci smatraju kako je moguće da su time prekršena pravila Financijskog Fari Playa (FFP). Abramovič je na ovaj način mogao umjetno smanjiti troškove Chelsea, omogućujući klubu da potroši više nego što mu je dopušteno i time stekne nepoštenu prednost nad svojim konkurentima.

Uz to, u uvjetima prodaje EIF-a Conibaru navodi se kako Pastorello u razdoblju između 2019. i 2029. godine ima »opciju prodaje« (eng. put option) ostalih 25 posto EIF-a Abramovičevoj tvrtki. U cijenu tog udjela [IB1] morat će, stoji u uvjetima prodaje, između ostalog uzeti u obzir i ugovor koji je EIF potpisao s Hajdukom 20. ožujka 2014. godine.

Prema podacima Transfermarkta, neformalne baze podataka s tržišnim vrijednostima nogometaša, Hajduk je u 2014. godini prodao najmanje šest igrača. Najskuplji transfer bila je prodaja tada 19-godišnjeg nogometaša Marija Pašalića engleskom prvoligašu Chelseau. Pastorello je bio Pašalićev agent barem od 2016. godine.

Pašalić, kao ni Pastorello, nisu odgovorili na upite Oštra.

Iz Hajduka su odbili zahtjev Oštra za kopijom ugovora, kao i zapisnika sa sastanaka Nadzornog odbora 2014. godine opravdavajući se poslovnom tajnom.

Iz Grada Splita, koji je tada, kao i danas, bio većinski vlasnik Hajduka, odgovorili su kako nemaju traženu poslovnu dokumentaciju vezanu uz navedeni nogometni klub.

Marin Brbić, tadašnji predsjednik uprave Hajduka, za Oštro je rekao kako se ne sjeća detalja tog ugovora.

Tajno financiranje klubova i skauta

Tvrtka Conibar Holdings Limited iz Britanskih Djevičanskih Otoka nije imala formalnih poveznica s Chelseajem. Jedino što se znalo o njoj je da ima u vlasništvu Abramovičev privatni avion. Pastorellova delawareska tvrtka Excellence Investment Fund nije imala javnog profila i nije bilo poznato koju imovinu posjeduje.

Conibar Holdings Limited jedna je od Abramovičevih tvrtki koje su provele tajne uplate vrijedne desetke milijuna dolara nogometnim agentima, klubovima, skautima i izvršnim direktorima klubova. Te transakcije nisu bile evidentirane u financijskim izvješćima Chelsea i mogle bi predstavljati kršenje pravila financijskog fair playa (FFP).

Kada je Roman Abramovič kupio Chelsea 2003. godine, činilo se da novac nije problem. Potrošio je desetke milijuna funti za vrhunske igrače iz cijelog svijeta. Ulaganje se isplatilo – dvije godine kasnije, momčad je osvojila svoj prvi trofej u Premier ligi.

Potrošnja bez presedana značila je novu eru velikog novca u europskom nogometu.

Drugi engleski klub Manchester City, koji od 1976. godine nije osvojio veći trofej, postao je prvakom Premier lige sedam puta otkako ga je 2008. kupio šeik Mansour bin Zayed Al Nahyan iz Abu Dabija. U Francuskoj je klub Paris Saint Germain osvojio devet od 11 titula Lige nakon što ga je kupio Qatar Sports Investment.

Kritičari prigovaraju da osobno bogatstvo vlasnika igra preveliku ulogu u uspjehu na terenu te potkopava konkurentski integritet. Arsène Wenger, bivši trener nogometnog kluba Arsenal, velikog rivala Chelsea, to je nazvao je »financijskim dopingom«. Pozivi na regulaciju kulminirali su usvajanjem UEFA-inih FFP pravila, koja su ograničila potrošnju na postotak prihoda kluba.

Ta su pravila potkopala Abramovičev poslovni model u Chelseaju – što je milijardera potaknulo na djelovanje.

Abramovičev tajni utjeca u bitci protiv FFP-a

U veljači 2014. godine Abramovičeva ciparska tvrtka Leiston Holdings Limited platila je 100.000 funti (oko 116.000 eura) za pravne usluge luksemburške JLD Activities Sarl u vlasništvu poznatog odvjetnika Jean-Louisa Duponta.

Dupont je te godine predvodio pravnu bitku koju je prvo pred Europskom komisijom i belgijskim sudom protiv pravila FFP-a iznio nogometni agent Daniel Striani. Tvrdio je da su pravila »pogrešna« i nekompetitivna.

Mediji su u to vrijeme povezivali Duponotov posao s navijačkim skupinama klubova poput Manchester City i Paris Saint-Germain, kritiziranih zbog prekomjernog trošenja, no ne i Chelsea.

Dokumenti Cyprus Confidentiala sada pokazuju kako je Leiston Holdings imao »poslovni interes« u ishodu tih pravnih postupaka. Prema Dupontovu ugovoru s Leiston Holdings, prvi je trebao drugog redovito izvještavati o razvoju pravnog slučaja i konzultirati se s njim o važnim strateškim odlukama.

Striani, Dupontov klijent koji je prvi krenuo u pravnu bitku protiv FFP-a, rekao je novinarima projekta Cyprus Confidential kako nije bio upoznat s ugovorom između Duponta i Leistona.

»Sâm sam platio naknadu Dupontu i nikad ne bih prihvatio da klub ili netko drugi plati u moje ime«, rekao je nogometni agent Daniel Striani.

Dupont je potvrdio da je Chelsea podupro tužbu, no nije želio da bude javno povezan s njom, a bojao se i osvete UEFA-e. Dodao je kako nije bio svjestan da je Abramović vlasnik Leiston Holdingsa.

Tijekom 2010-ih Abramovičeve tvrtke potpisale su nekoliko ugovora s agentima ili skautima koji su bili povezani s transferima glavnih Chelseajevih igrača. Novinari projekta Cyprus Confidential nisu pronašli dokaze koji bi pokazali da su uplate bile povezane sa specifičnim transferima igrača.

Klub Chelsea je u ljeto 2013. godine potpisao dva velika ugovora s brazilskom međunarodnom zvijezdom Willianom te legendarnim kamerunskim napadačem Samuelom Eto’om, koji su obojica došli iz ruskog kluba Anji Makhachkala, poznatog kao Anji. Willian je postao važan igrač za Chelsea, gdje je igrao do 2020. godine i u svoje prve tri sezone osvojio dva puta englesku Premier ligu.

Dva mjeseca prije negoli je dvojac potpisao za Chelsea, Abramovičeva tvrtka Leiston Holdings je potpisala ugovor za »skauting te druga savjetovanja vezana uz nogomet« vrijedan ukupno 24 milijuna eura s dvije opskurne tvrtke s Britanskih Djevičanskih Otoka, koje je osnovala švicarska tvrtka. Ta je švicarska tvrtka najvjerojatnije nastupala u ime ruskog poslovnog čovjeka Sulejmana Kerimova, vlasnika nogometnog kluba Anji, i njegove obitelji.

Lemićevi poslovi s Abramovičem

Francuski agent John Bico-Penaque najpoznatiji je po tome što je bio agent belgijskog napadača Edena Hazarda kad je u lipnju 2012. godine prešao u Chelsea. Hazard je postao jednom od superzvijezda Abramovičeve ere.

U ožujku 2013. godine Abramovičeva Leiston Holdings platila je sedam milijuna eura tvrtki Gulf Value FZE registriranoj u Ujedinjenim Arapskim Emiratima »za usluge povezane sa sportskim istraživanjem i konzultacijama«. Vlasnik tvrtke bio je Bico-Penaque. Ugovor je potpisan na pet godina, no završio je ranije, u srpnju 2016. godine. Bico-Penaque nije odgovorio na upite novinara.

Od suradnje s Abramovičem vjerojatno se okoristio i utjecajni srpski agent Vladica – Vlado Lemić. Njih dvojicu mediji su u kasnim dvijetisućitim i ranim  2010-im opisivali kao prijatelje. Prema pisanju medija, Lemić je bio uključen u transfer dva srpska nogometaša, Branislava Ivanovića i Nemanje Matića, koji su se pridružili Chelseaju 2008. i 2009. godine.

Tvrtke u Abramovičevu vlasništvu potpisale su između 2013. i 2016. godine nekoliko ugovora o savjetovanju s danas ugašenom tvrtkom Top Pro Sport iz Luksemburga. Ugovori za skautiranje mladih talentiranih nogometaša ukupno su iznosili 7,25 milijuna eura te milijun funti (oko 1,3 eura).

Nije poznato tko su vlasnici ove tvrtke, no direktori su joj bili Lemić te bosanskohercegovačka tvrtka Top Sports Consulting, koja se nalazi u vlasništvu Lemićeva brata. Isto tako, nema indicija da su ugovori za konzultantski posao bili povezani s Chelseajem, a Top Sport Consulting nije odgovorio na upite novinara.

Kazne za kršenje FFP-pravila mogu biti novčane, oduzimanje bodova, isključenje iz natjecanja, ograničenja plaća igrača te oduzimanje nagrada.

Kieran Maguire, autor knjige The Price of Football, rekao je da bi plaćanje preko Abramovičevih tvrtki bilo korisno za Chelsea jer je zbog goleme potrošnje kluba bio blizu prekoračenja financijskih limita.

»Ako postoji dokaz da je klub koristio transakcije trećih strana kako bi zaobišao pravila o profitabilnosti i održivosti, onda bi sankcije bile ili financijske ili oduzimanje bodova«, rekao je Guardianu, partneru Cyprus Confidentiala.

Nakon što je 19 godina bio u njegovu vlasništvu, Abramovič je zbog sankcija britanske vlade nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine prodao Chelsea. Dok je bio na čelu kluba Chelsea je osvojio 21 domaći i međunarodni trofej, uključujući finale Lige prvaka 2021. godine.

Abramovič nije odgovorio na upite o ugovorima koji su procurili.

Problemi na vidiku

Otkako je otišao iz Chelsea, klub ne postiže značajne uspjehe. Prošle sezone završili su na 12. mjestu u Premier ligi – što je najniža pozicija od 1994. godine.

Klub, međutim, ima problema i izvan terena.

Osim višemilijunske kazne koju je dobio od UEFA-e u srpnju, Chelsea bi se mogao suočiti i s dodatnim kaznama ako istraga Premier lige otkrije kršenja FFP-a pod Abramovičem, rekao je za OCCRP odvjetnik sportskog prava Samuel Cuthbert.

No retrospektivne kazne ne mogu poništiti rezultate prošlih natjecanja, a ako se utvrdi da je Chelsea stekao nepravednu prednost, to bi moglo ozbiljno naštetiti ugledu sporta, objasnio je odvjetnik.

»To iskrivljuje natjecanje u korist određenog kluba i potkopava integritet nogometa. Ovdje je riječ o tome da bi klubovi trebali djelovati pošteno i to bi se trebalo vidjeti. Bez tih se stvari povjerenje u samu igru smanjuje«, zaključio je Cuthbert.

ostro.hr