Udba i Jovanka opsjeli Milijana Brkića nadimkom Vaso

Izdvajamo

• Hoće li Milijan Brkić nadimkom Vaso biti bivši ili je već sada bivši, odnosno hoće li predizborno razdoblje tko zna koji već put - na opću blamažu, koju biračko tijelo ne sankcionira - opet pretvoriti „obiteljsku svađu“ tek u buru u čaši vode, također bi uskoro moralo biti razvidno. Ili je, paradoksalno, taj drugi čovjek HDZ-a zapravo mačka s devet života. Kojoj, dakako, ne treba egzorcist, jer ni besposleni pop ne ordinira s mačkama. Još je zabavljen kozlićima.

Povezani članci

• Prosvjedi u desetak gradova u Hrvatskoj, u Rijeci policija sramno tukla djevojke
• Poskok u njedrima
• Bilježnica Robija K.: Dida sa Šolte
• Festival Korzo u Mostarskom teatru mladih
• Slobodan Zurovac, pisac knjige Crna Lora: Lobanju mi razbili četiri puta
• Boris Dežulović: Kolinda na bolovanju

foto: tjedno.hr

Na stranu to, što zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskog sabora ljubi ustašku diskvalifikaciju jednog od najvećih državnika 20. stoljeća, antinacifašističkog pobjednika u Drugom svjetskom ratu bez kojeg Hrvatske danas ne bi bilo, osnivača Svjetskog pokreta nesvrstanih zemalja i dvostrukog narodnog heroja 24-milijunske SFR Jugoslavije – kumrovečkog Hrvata Josipa Broza Tita – kao zločinca. Na stranu i to, što lik ne zna puno ili voli znati samo ustaško-emigrantsku inačicu tzv. Rankovićeva prisluškivanja Tita. Na stranu čak i to, što ime Titove supruge rabi u srboomalovažavajuće svrhe, iako ime Jovanka nije ni bolje niti lošije od iména, npr. Ivanka, Katarina, Ruža, Jadranka, etc. Brkićeva je to legitimacija inteligencije, čovjekoljublja i, ako se baš hoće, katoličke vjerske svijesti i savjesti, što čini razliku, a razlika mu ne ide u korist. Indikativno je pak to da Milijan Brkić nadimkom Vaso bubne paušalnu objedu, a potom se ne usudi kazati tko je Jovanka i tko su ti iz „stare strukture Udbe“, koji ga progone i podmeću mu. Udbini duhovi možebitno lutaju u nečijim glavama zbog suviška šupljine ili zbog kroničnog straha od vlastite, odnosno odgovornosti izvjesnih predaka, ali u Brkićevoj anatemi se ne radi o duhovima. Možda zato njegovom stranačkom šefu i premijeru Andreju Plenkoviću nije nakraj pameti zvati egzorcista 

Marijan Vogrinec

Da je Bijedna Naša pravna država, kao što nije, ili da je barem toliko tzv. samostalna, neovisna i suverena, kao što također nije izvan službenog diskursa vladajućih HDZ-ovih političara, pod smjesta bi iskopala s jednog od milijun i kusur izmišljenih radnih mjesta uhljebljenog egzorcista, koji bi odgovarajuće tretirao Milijana Brkića nadimkom Vaso. Jer, ako je istina samo ono, što je pri zdravoj pameti i trijezan upravo izjavio uoči sjednice Predsjedništva HDZ-a, lik je zaprepašćujuće opsjednut zlim duhovima. I to ne bilo kakvim, nego duhovima već pola stoljeća i kusur nepostojeće obavještajne službe Udbe tridesetak godina također pokojne SFR Jugoslavije. Jer – čudi se Milijan Brkić nadimkom Vaso pred novinarima – tko bi se drugi na pravdi Boga uopće usudio „progoniti“ zamjenika predsjednika HDZ-a i potpredsjednika Hrvatskog sabora zbog tamo neke, je li, politički montirane paraobavještajne/protudržavne afere SMS? I ime Brkićevo, je li, svako malo spominjao uzalud? Egzorcista, egzorcista denver plava braći (i sestre, dakako) dajte, jer vrag je uistinu odnio šalu. Da šalu!?

„Što se tiče zadnjih napisa“, sijevao je opsjednuti očima u tv-kamere na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma, „zanimljivo je da sam prošli vikend proglašen malim Rankovićem. Koliko znam, on je bio suradnik onog zločinca Tita i pao je jer je prisluškivao Tita i Jovanku. Sad se mene stavlja u kontekst da sam prisluškivao ministra unutarnjih poslova, predsjednika vlade… Ne znam samo tko je Jovanka u toj priči. Evidentno je da se u tu operaciju uključila stara struktura Udbe. To je njihov obrazac. Naravno, stari pas koristi trikove koje je naučio.“ Na stranu to, što Brkić ljubi ustašku diskvalifikaciju jednog od najvećih državnika 20. stoljeća, antinacifašističkog pobjednika u Drugom svjetskom ratu bez kojeg Hrvatske danas ne bi bilo, osnivača Svjetskog pokreta nesvrstanih zemalja i dvostrukog narodnog heroja 24-milijunske SFR Jugoslavije – kumrovečkog Hrvata Josipa Broza Tita – kao zločinca. Na stranu i to, što lik („koliko znam“) ne zna puno ili voli znati samo ustaško-emigrantsku inačicu tzv. Rankovićeva prisluškivanja Tita.

Na stranu čak i to, što ime Titove supruge rabi u srboomalovažavajuće svrhe, iako ime Jovanka nije ni bolje niti lošije od iména, npr. Ivanka, Katarina, Ruža, Jadranka, etc. baš kao što ni biti Srpkinja/Srbin nije ništa primitivnije ili manje vrijedno od biti Hrvatica/Hrvat. Ili Inuitkinja/Inuit, Francuskinja/Francuz, Irkinja/Irac, etc. Brkićeva je to legitimacija inteligencije, čovjekoljublja i, ako se baš hoće, katoličke vjerske svijesti i savjesti, što čini razliku, a razlika mu ne ide u korist. Indikativno je pak to da Milijan Brkić nadimkom Vaso bubne paušalnu objedu, a potom prešućuje kad ga novinari pitaju tko je Jovanka i tko su ti iz „stare strukture Udbe“, koji ga progone i podmeću mu. Udbini duhovi možebitno lutaju u nečijim glavama zbog suviška šupljine ili zbog kroničnog straha od vlastite, odnosno odgovornosti izvjesnih predaka, ali u Brkićevoj anatemi se ne radi o duhovima. Možda zato njegovom stranačkom šefu i premijeru Andreju Plenkoviću nije nakraj pameti zvati egzorcista. Ako pod tim specijalistom za istjerivanje Nečastivog iz smrtnog tijela – a znâ zbogradičega – ne smatra institucije koje moraju raditi svoj posao? A sebe Poncijem Pilatom?

„Domoljubni“ paraobavještajci

A tih se pilata, začudo, namnožilo u HDZ-ovoj državnoj mainstream kasti baš kao termita, pa sve muljaju u istom duru i molu s Plenkovićem, čekajući valjda institucije da odrade svoj posao, pa će se onda, poslije bitke, oni najsp(r)etniji okititi svijetlim generalskim ordenjem za pamet i hrabrost. Bez obzita tko pobijedi. Ima jedan među tima – nadimcima Njonjo i Pudlica – koji se osobito uvlakački izvještio i već je ohoho godina u top momčadi. Znâ znanje, može biti instruktor mnogima ne samo u HDZ-u, a Milijan Brkić nadimkom Vaso također znâ znanje i zato ni pred streljačkim strojem neće izlanuti tko je Jovanka u njegovoj anatemi i tko su paraobavještajni operativci „stare strukture Udbe“ Nakon sjednice saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, u četvrtak, koju je u odsutnosti Ranka Ostojića (SDP) vodio Milijan Brkić nadimkom Vaso (sic transit) i na kojoj nije bilo riječi o aferi SMS, Brkić je bahato izjavio novinarima: „Nemam pojma tko je Jovanka, vi ju pronađite“. Nije bio određeniji ni o navodnom zahtjevu predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović SOA-i da istraži aferu SMS: „Predsjednica obavlja svoj posao u okviru svojih nadležnosti“.

Ni predsjednica RH niti premijer, a kako bi onda niži u hijerarhiji državne vlasti, ne drže potrebnim udovoljiti oporbenim zahtjevima da se zbog protudržavnog djelovanja paraobavještajnog podzemlja žurno sazove sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost. Mogu se, da se želi i da se usude ovi što mogu, nabrojiti gotovo sva najvažnija imena paraobavještajaca, mahom „domoljuba“ s dna tzv. desne ideološke kace, bivših dužnosnika i političara koji većim dijelom ordiniraju iz sjene i nisu u aktivnoj državnoj službi, ali u njoj imaju svoje ljude, a ovi pak svoje ljude, etc. Ne treba biti veliki pametnjaković ni tajni agent 007 tipa predizbornoga Gordana Marasa (SDP), pa prepoznati  u paraobavještajnom podzemlju interesnu skupinu uplašenu tzv. europejizacijom RH i stranački nekontroliranom demokracijom, koja će i kazneno propitivati nečiji ratni put i „ratne zasluge“, porijeklo boli glava imovine, vojne mirovine i invalidnine, set povlastica, etc. U interesnoj su kompi i kojekakvi likovi, koji su bili na visokim pozicijama u stranci i državnoj vlasti, a Plenković ih je odgurnuo od sebe. Jamačno se „europejska“ Plenkovićeva vlast još ne usudi odlučnije dirnuti u subverzivno-paraobavještajni osinjak, a predsjednica RH ionako glumata pčelicu Maju, koja leti od ideološkog cvijeta do cvijeta. O Kamenog Bogdana Bogdanovića u Jasenovcu do bleiburške granitne rustine, pa baš na europski Dan pobjede protiv nacifašizma. Kako kada procijeni da joj u nečemu koristi. Čime se  također pokazuje kako je puno bliža svijetu/svjetonazoru Milijana Brkića nadimkom Vaso, nego plenkovićevcima. Javnost će se još nagledati i naslušati cirkusa u navodnom raščlanjivanju veze afere SMS i HDZ-a, koja sve više podsjeća na spolni odnos tipa – pazi, tako da ostanem nevina. Možda i na sâmi incest, jer se sve te gadosti i razvrati događaju u obitelji. U HDZ-u.

I gdje bi onda trebalo tražiti te „stare strukture Udbe“, ako ne u HDZ-u, jer SDP jedva još i postoji, a ono što postoji ne može ničim nauditi denver plavoj ZNA SE opciji. Pa kad je tako, a jest, razumljivo je zašto Milijan Brkić nadimkom Vaso napamet zbori o Jovanki za koju „ne zna“ tko je i Udbi za koju „ne zna“ tko su joj operativci. Ako misli na onaj odavno mrtav i nepostojeći obavještajni aparat, koji mu objektivno ne može nauditi – treba mu egzorcist; ako mu je to samo parabola za družbu koja mu više nije sklona, jer joj je nečim naudio, bio joj nevjeran, etc., nedostaje mu političke hrabrosti za reći bobu bob i popu pop. A to je već neka druga priča, čiji epilog tek slijedi, jer ni Andrej Plenković nije što je bio prije dvije godine i kusur niti je HDZ ista politička stranka kakvu je ostavio Tomislav Karamarko, a preuzeo Andrej Plenković, pa… Tim slijedom, ni Milijan Brkić nadimkom Vaso više nije u poziciji u kojoj je bio.

Politički neukorijenjen kad je ujesen 2016. godine preuzeo vlast u HDZ-u, pa u vladi te zapasao traljavu saborsku većinu jedva snažniju od 76 minimalnih ruku, „europejski mesija“ tzv. hrvatskih demokršćana Plenković nije imao petlje lišiti se usluga tvrde stranačke desnice i neformalnog joj vođe Milijana Brkića nadimkom Vaso. Znao je da ga ta ideološka družba ne doživljava ni približno kao polit-karijerno deklasiranog Karamarka, ali – vrag u nuždi i muhe jede, Ipak, inteligentan i Europejac kakav već jest, Plenković je znao biti strpljiv dovoljno dugo dok si prirodnim putem ne pospremi u lonac sve pjetliće što prerano kukuriču i kokice koje se s njim u jatu vidno kočopere i mlataraju krilima. Pa su HDZ redom napuštali Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović, Željko Glasnović, pa tzv. lički Putin Darko Milinović nadimkom Dado… Gurnuti su u šturc Miro Kovač i Davor Ivo Stier od važnijih i Stevo Culej od manje važnih ili sasvim nevažnih, poput Alojza Tomaševića, pijane kume ministrice Gabrijele Žalac, etc. Je li sada – kad je Plenković „disciplinirao“ stranačko tzv. tvrdo krilo, ali se i opernatio stabilnijom saborskom većinom. Zahvaljujući prije i poslije svega shopping centru Milana Bandića, a politička se oporba rasula u zagušljiv oblak prašine Je li došao na red i Milijan Brkić nadimkom Vaso? Najzvučnije i najviše pozicionirano ime HDZ-ove svjetonazorske i polit-ideološke kaste.

Mudar pûk znâ kazati da riba smrdi od glave, ali se čisti od repa. Plenković ne drži mnogo ili uopće ne drži do pučke mudrosti i onog što je tom istom pûku prije dvije godine i kusur prodao u celofanu vjerodostojno, pa je ipak uzeti s rezervom svaku od teorija zavjere, odnosno špekulacija o sapunanju polit-karijerne daske Karamarkovu prijatelju i suradniku iz zajedničkih obavještajno-policijskih dana. Ako se usporede decibeli gorljivosti kojom je Plenković branio svoje s pravom apostrofirane pobočnike u HDZ-u i vladi – Damira Krstičevića, Milana Kujundžića, Zdravka Marića, Martinu Dalić, Tomislava Tolušića, Gabrijelu Žalac, Nadu Murganić, etc. – s gromoglasnom nonšalancijom, kojom ne brani, nego prepušta sudbinu svog stranačkog zamjenika i potpredsjednika Hrvatskog sabora institucijama što rade svoj posao, teško je oteti se dojmu da mu je Milijan Brkić nadimkom Vaso postao teret, persona non grata. Nije mu na radaru za obnašati vlast nakon idućih predsjedničkih, lokalnih/regionalnih i parlamentarnih izbora.

Izbori za Europarlament nisu u tom smislu bitni, ali i ta (samostalna) HDZ-ova lista s mladim anonimcem Karlom Resslerom (29) na čelu daje znati da su Plenkoviću drugi igrači na umu za buduću politiku. Nekolicina stranačkih metuzalema pak, koji su mu bili i ostali odani ili ga zadužili nečim njemu važnim – začudo, npr. Dubravka Šuica – samo su iznimka koja potvrđuje pravilo, kamuflirano mantrom o simbiozi mladosti i iskustva. Umjesto polit-stranačkih kapitalaca sirovog „domoljublja“, ali deficitarne intelektualnosti i „stare“ HDZ-ove politike tzv. državotvornosti, razvodnjene prodanim „suverenitetom“, Plenković primjetno druka na mlađe, obrazovanje, poliglotski kompetentne i građanski otvorene snage u stranci. Računa da će sutra biti politički vođe ne samo na domaćem tlu nego i biti RH-akteri u međunarodnoj zajednici. Na duži rok. Posada bivšeg Plenkovićevoh eurokabineta – rečeni Šeksov posinak Karlo Ressler, ministar Marko Pavić, sin novinara Gorana Milića, etc. – ogledni je ešalon HDZ-ovih političara novog tipa. Oni jedva da imaju išta zajednočko s postrojbom tzv. tvrdog, desnijeg od desnog krila HDZ-a, koja skrovito suzi za Karamarkom i izrazito simpatizira njegov alter ego na vrhu i stranke i državei, Brkića nadimkom Vaso.

Ta je postrojba alergična na smjer tzv. light HDZ-a, jer bez permanentnog držanja na jakoj vatri „državotvorno-nacionalnog/ističkog pretis-lonca prepunjenog „dignitetom Domovinskog rata, dostojanstvom hrvatskih branitelja“, hrpom povijesnih mitova bez pokrića (od stoljeća sedmog), vjerskog prenemaganja i kiča svake vrsti ta skupina jednostavno nema smisla. Svaka čast i vama i onom što ste si namrli na ovaj ili onaj način, daju znati Plenković i HDZ-ovi novi klinci, prošlost, „zasluge“ i epolete su vaši, ali budućnost je – naša. S igre partizana i ustaša, koja još zanima tek iskompleksirane „domoljube“ – preskače se igra kauboja i Indijanaca – brzinski se aktualiziraju igre intergalaktičkih pripetavanja visoke rezolucije. Brkiću i njegovima tu nema mjesta.

Nepotističko-ortački komplot

Rečene dvije struje unutar najveće političke stranke – treća i najmasovnija utoliko je nevažnija ukoliko je njezina naklonost ovisnija o ponuđenim mrkvama, mjereno môći, apanažama, pozicijama… – razlikuju se intelektualnom kompetencijom, ali i stupnjem radikalizma te kakvoćom sadržaja svog odnosa prema Domovinskom ratu i pogotovo sramotnoj ustaškoj/kvislinškoj ostavštini tzv. NDH. I tu je vjerodostojna polit-ideološka relacija light – dark. Razlika između onih s figom u džepu i ezopovštinom na jeziku te onih bez fige i diskursom koji ovi s dark pozicije ne razumiju. HDZ-ovi Hrvati nisu ništa naučili iz svoje trodecenijske povijesti, pa ne bi bilo zgorega – ma koliko javno ili samo za obiteljsku uporabu mrzili Srbe, kao takve ili kao „agresore na Hrvatsku“ – da pročitaju pripovijetku „Vođa“ njihovog klasika Radoja Domanovića. Štošta bi im moglo biti jasnije ne samo o ikonama režima Franje Tuđmana već i podjarivanju svakojakih podjela u demokratski nezreloj Hrvatskoj, odnosno o razlozima zašto ni ubuduće nije realno spriječiti borgianski usud političkih zavjera, podmetanja, uhođenja i eliminacija, nepotističkog i ortačkog komplota, etc.

Institucije otpočetka RH nisu radile svoj posao ili su ga radile naopako, a Milijan Brkić nadimkom Vaso – navodno hrabar, častan i zaslužan branitelj u Domovinskom ratu, paradigma je jednog vremena – bio je utjecajan dio stranačkog i državnog aparata. Osobito u dijelu koji je zapasao policijsko-obavještajni segment. Zašto i, ako jest, za što (ni)je „kriv“ u tom svom djelovanju; komu (ni)je, kada i kako stao na žulj ili bio na usluzi, znaju samo on i ti s kojima (ni)je surađivao. Za službenu javnost vrijedi mantra silenzio stampa. Zasad. Neki tzv. investigativni mediji već se dugo bave i političkim i „poduzetničkim“ Brkićevim likom i djelom, tvrdim konzervativcem polupognute glave i mrka pogleda, koji prkosno drži do sebe i ne povija se pred svakim vjetrom kao neki mu stranački kolege/ice. Jest činjenica da se njega spominje čak u aferama politički iznimno škakljivim za HDZ – uvrijeđenog ega, tužio je neke novinare – ali zasad je prekomjerno granatiranje bilo bez učinka. Čini se da je sâm stranački/državni vrh bio upregnut u spašavanje vojnika Brkića, pa je ovaj nakon poduže šutnje i protokolarne apstinencije osorno, u prolazu, odbrusio novinarima pred središnjicom na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu: „Evo me, živ sam i zdrav. Nikad neću napustitiz HDZ, borit ću se još jače“.

On nema veze, je li, s paraobavještajnom aferom SMS, tj. možebitnim zavjereničkim, protudržavnim dealom – za čiji interes/korist? – svog kuma Blaža Curića (službenog vozača HDZ-ovog ministra Tomislava Tolušića, lika od povjerenja premijera Andreja Plenkovića) te bivšeg policijskog informatičara Franje Varge. Koji su u gabuli. Kum i informatičar zbog krivotvorenja SMS-ova i svega s tim u vezi, a Tolušić od neki dan zbog navodno prijeporne obiteljske imovine.

Je li napokon odzvonilo Milijanu Brkiću nadimkom Vaso? Ne baš brzopotezno kao u slučajevima „molim tajnicu vlade da odmah pripremi razrješenje Mostovih ministara“ (travanj 2017.) ili „pakračkog dekreta“ ličkom Putinu Darku Milinoviću (rujan 2018.), ali svakako po istoishodnom obrascu: „mi se ne bi’ šteli mešat’, neka institucije rade svoj posao“. Što će reći, HDZ nema ništa s istragama navodno protuinstitucionalnog i protudržavnog djelovanja tzv. paraobavještajnog sustava, curenja tajnih informacija u medije o akterima elitne prostitucije, nezakonitog čitanja e-mailova bivše Brkićeve supruge i još nekih žena, lažiranja SMS-ova kojima je na suđenju u Osijeku mahao Zdravko Mamić, navodno konspirativnog prisluškivanja premijera i ministra policije, etc. Ni sâm Plenković se ne želi izjasniti o tomu, jer mora prethodno imati „službene nalaze“ nadležnih državnih institucija, pa se tek tada „o tomu može govoriti“. Zato već sada govori SDP-ov šef Davor Bernardić: „HDZ zloupotrebljava obavještajne službe za unutarstranačke, frakcijske obračune“. U HDZ-u se čude: „Nema ni obračuna niti  frakcija, oporba halucinira“.

Foto: Vijesti.ba

Prema nekim procjenama političkih analitičara, Plenković nikad nije bio baš blizak s Milijanom Brkićem nadimkom Vaso, jer nisu iz iste skupine „pravih“ hadezeovaca niti pripadaju istom intelektualnom bratstvu „pravih“ eurodemokršćana, ali ga je trpio i dopuštao mu stanovitu slobodu. Prvo, naslijedio ga je u vrhu HDZ-a kao iznimno utjecajnu osobu, koja može i znâ držati na uzdi i stranačko tzv. tvrdo ili dark desno krilo „domoljuba“ i „nacionalno osviještenih“ Hrvata, ali i čelnike većih – od ukupno 1350 – braniteljskih i stradalničkih udruga. Također, učinkovito za HDZ, držati na vezi zapadnohercegovačke, tzv. trećeentitetske Hrvate u BiH. Dok nije pustio korijenje u stranci i državi, istkao mrežu odanih – to odanijih, što su nesposobniji – i zadužio ih političkom moći, visokim apanažama, toleriranjem njihovih iskakanja i nepodopština, Andrej Plenković se i nije usudio zamjeriti čovjeku koji mu itekako treba za čuvati leđa od nesklonih mu zdesna. Ostavio ga je, Brkića, svojim zamjenikom u stranci, ali i postavio za potpredsjednika Hrvatskog sabora, gdje solidno obnaša dužnost. Za razliku, je li, od Mostova lidera Bože Petrova, koji glumata nekakav politički inat, ne radi svoj posao i uredno inkasira potpredsjedničku plaću. Vrlo dobro, sjed’i, jedinica.

Je li istina da Plenkoviću i njegovoj viziji HDZ-a i državne vlasti više ne treba Milijan Brkić nadimkom Vaso s polit-ideološkim provijantom, što ga simbolizira u stranci i državi niti ozbiljnije računa s već prilično marginaliziranim tzv. tvrdim (populističkim?) krilom denver plave ZNA SE opcije? Kako sada stvari stoje – a ne stoje dobro ni za Brkićevu političku sudbinu/karijeru, ni za HDZ kojem zbog zaredalih afera pada javni rejting (uključivo predsjednicu RH Kolindu Grabar-Kitarović, već četvrti mjesec) niti za vjerodostojnost države, impregnirane aferama – taj je političar prošlo svršeno vrijeme. Samo on to još ne zna? Njegovu zadaću čuvanja Plenkovićevih leđa zdesna, čini se, preuzeli su vladin potpredsjednik i ministar obrane Damir Krstičević i kolega ministar branitelja Tomo Medved, pa… Ni javnost ne zna niti će ikad saznati zašto je Bijedna Naša već tri desetljeća osuđena na političke eutanazije te, zapravo, ne smije znati što im je uzrok i čemu vode. Recimo, ako se želi srušiti političara Milijana, čemu izvoditi na streljanu brata mu Jozu Brkića? Navodnog poduzetnika iz Australije, znanog iz „protukomunističkih“ prosvjeda za Milanovićevog (SDP) posjeta toj zemlji, koji je već zapasao nebrojene poslovne prostore u središtu Zagreba? Tko mu je to omogućio?

Javna je tajna

„Naravno da ne vjerujem premijeru Plenkoviću kako ništa ne zna o slučaju u vezi s Milijanom Brkićem“, kazao je ugledni odvjetnik Anto Nobilo u Studiju uživo televizije N1 Hrvatska. „Ovu količinu informacija o gospodinu Jozi Brkiću koje sad imamo, imali smo i prije dvije godine. I sad se postavlja pitanje, ako se ide na kaznenu prijavu, ako oni misle da je opravdano, zašto se nije išlo prije dvije godine? Danas je drukčija politička situacija Milijana Brkića i u tome vidim odgovor. Kazneni postupci ne smiju ovisiti o politici i političkim interesima i dokle god se to ne odvoji, jednostavno nećemo biti pravna država. Zašto nisu ranije pokrenuli istragu, ne samo zbog kaznenog postupka već i zbog informacija koje cure u medije, a neke su mogle doći samo od organa kaznenog progona. Očito se radi atmosfera kako bi se eutanaziralo Milijana Brkića. Pritom su organi kaznenog progona vrlo pažljivi. Istražuju, ali samo u dijelu koji nije neposredno u vezi s HDZ-om. Imali smo ljubavnice i žene… Ovaj segment koji je izašao u Nacionalu iz kojeg proizlazi, nije baš jasno, da su htjeli špijunirati ministra unutarnjih poslova, dogodio se nakon rascjepa u HDZ-u na dvije frakcije. Sumnja se da zloupotrebljavaju tu protuobavještajnu grupu. Postavlja se pitanje tko ju je formirao. Ona je formirana znatno ranije. Bila je smještena u HDZ-u. Imala je funkciju raditi na zadnjim izborima: parlamentarnim i predsjedničkim. I bila je očito plaćena crnim novcem. Iz toga proizlazi da je jedna protuobavještajna grupa radila za jednu stranu, a to pobuđuje sumnju da je bila riječ o ilegalnim radnjama.“

Javna je tajna da paraobavještajno podzemlje itekako djeluje. Destruktivno. A nitko se ne usudi determinirati ga. Ni sâm šef SOA-e Daniel Markić ili pak glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić, kamoli premijer Plenković ili pak, nedajbože, predsjednica Grabar-Kitarović. Bliska prijateljica ne samo Milijana Brkića nadimkom Vaso i pobjega u BiH Zdravka Mamića, Grabar-Kitarović je bila – bez razložnog objašnjenja – žestoka osporavateljica Markićeva prethodnika u SOA-i Dragana Lozančića, jer ju je uhvatio u privatnom telefonskom „časkanju“, a nije znala da je kontroverzni Maminjo pod tajnim mjerama prisluškivanja zbog sumnji da je počinio kriminalna nedjela. „Tu se vidi“, ustvrdio je Novilo, „da se nastoje izvući pojedini krakovi afere koji u suštini neće naškoditi HDZ-u. Jer, ako otvorite pitanje izbora za predsjednicu RH i zadnje parlamentarne, gdje je Andrej Plenković postao predsjednik vlade i utvrdite da je uz pomoć kriminalnih radnji došlo do toga, onda njihov legitimitet dolazi u pitanje. Onda im to šteti i tu se vidi da hodaju po jajima.“

Hoće li puknuti koje jaje, vidjet će se uskoro. Hoće li Milijan Brkić nadimkom Vaso biti bivši ili je već sada bivši, odnosno hoće li predizborno razdoblje tko zna koji već put – na opću blamažu, koju biračko tijelo ne sankcionira – opet pretvoriti „obiteljsku svađu“ tek u buru u čaši vode, također bi uskoro moralo biti razvidno. Ili je, paradoksalno, taj drugi čovjek HDZ-a zapravo mačka s devet života. Kojoj, dakako, ne treba egzorcist, jer ni besposleni pop ne ordinira s mačkama. Još je zabavljen kozlićima.