Terorizam s nutelom

Povezani članci

• HDZ-ova sanaderijada tipa kadije te tuži, kadija ti sudi
• Svetlana Broz: Građani u svom strahu ne vide strah onih koji se njih plaše
• U BiH 253 novozaraženih, šest osoba preminulo
• Esad Bajtal u emisiji “Nemiran duh”
• VIKTOR IVANČIĆ: NOVOSTI IZ PANKREASA
• Čija je himna?

DR/ Interpol

Masovnih demonstracija protiv tzv. islamske države nema. Nema ni sveobuhvatnije akcije protiv ove tvorevine. Svijet izgleda uživa u live prolijevanju krvi nedužnih ljudi jer se to događa tamo daleko.

Piše: Amila Kahrović-Posavljak

Umjesto mnoštva mladih i pametnih žena koje su inspiracija svojoj sredini i koje se ističu u raznim znanstvenim, kulturnim ili aktivističkim oblastima, svjetske novine prave ekskluzivni intervju s mladom Sabinom Selimović – djevojčicom koja je pobjegla od roditelja da živi u zločinačkoj lakrdiji od takozvane islamske države.

Tako je ova djevojčica preko noći postala teroristički superstar. Pa ako je zapadna nad-reality industrija ideologija i krvi nagradom proizvela jednu Malalu, red je bio da na scenu dođe i anti-junakinja. Anti-Malala je ona koja je iz svijeta kakve-takve makar i lažne slobode pobjegla u svijet apsolutne neslobode. No, to nije sve. Dok se narod u mjestima oko Kobanea herojski brani od napada Bagdadijevog halifata, i dok taj isti halifat svakodnevno vrši egzekucije nad hrabrim ženama koje nisu htjele poljubiti ruku (a ni nešto drugo) IDIL-ovim manijacima, oči svijeta su uprte u austrijsko-bosansku tinejdžerku koju je ko zna šta natjeralo da svoj bunt ne vidi u nekom punk ili disco klubu već u IDIL-ovoj kući strave od milja nazvanoj halifat. Halifat u kom je svoje utočište potražila nesretna djevojčica nije ništa drugo do li svjesno postavljeni modela protu-civilizacije u kom se ljudima odsjecaju glave na dnevnoj osnovi. Zato što nisu bili dobri.

O tome da IDIL ima itekakvu snabdjevenost svim i svačim svjedoči i činjenica da su IDIL-ovci najavili podizanje više aviona. Otkuda im avioni nije poznato, ali je jasno da im je te avione neko prodao i da su ih kupili novcem koji mora imati neko porijeklo. To nas dovodi do sljedeće činjenice. Svjetske vlade ne žele da istraže finansijske transakcije IDIL-a što je vrlo indikativno s obzirom na to da ova teroristička tvorevina, zamišljena država koja ne proizvodi ama baš ništa, ne bi imala šanse da opstane kada bi im se ukinule finansijske injekcije. Ni ove finansijske injekcije, dakako, nisu konvencionalne. Ako se tvrdi da IDIL zarađuje milione dolara dnevno prodajom narkotika i trgovinom robljem (uglavnom zarobljenim civilima), onda je isto tako jasna činjenica da to neko kupuje i plaća novcem. Ko kupuje i kojim novcem?

Umjesto da se stanovnicima zemljine kugle odgovori na ta pitanja, puno je lakše i od najveće terorističke tvorevine i od nesretne djece koja su svoje tinejdžersko posrnuće vidjela u raznošenju bombom praviti senzaciju. I to kakvu. Terorizam je, odjednom, postao in. Mlade djevojke koje su otišle u zagrljaj IDIL-ovog terora su postale nove medijske zvijezde, must have svakog medija. S njima se prave intervjui i to ekskluzivni. Onda te intervjue analiziraju kojekakvi svjetski ublehari i nagađaju da li su dati pod prisilom i slično. Niko se ne pita kako je došlo do toga da IDIL kupuje avione, kao da se to podrazumijeva, kao da se radi o nekom milijarderu kolekcionaru koji to radi, da izvinete, iz zajebancije. Niko se, isto tako, ne pita kako to da neki francuski časopis nazove djevojčicu za kojom roditelji, prijatelji i organi gonjenja tragaju mjesecima i da im ona mrtva-hladna da intervju i to ni manje ni više nego sms-om.

Ako se malo zamislimo nad izjavom koju je djevojčica navodno dala, a to je da uživa u slobodi da praktikuje svoju vjeru, u nuteli i pahuljicama, cijeli sistem bi se mogao poljuljati. Ovdje se radi o jednoj od onih malih marginalnih izjava koje sve dovode u pitanje. O slobodi da se ispovijeda svoja vjera u prostoru u kom je počinjen genocid nad recimo Jezidima ili Kurdima i u kojoj se ubijaju muslimani koji ne daju prisegu šizofreniku s dobrom logistikom a koji si je umislio da je halifa, izlišno je i govoriti.

No, uživanje u nuteli i pahuljicama se može tumačiti na dva načina. Ukoliko je intervju zbilja dala tinjedžerka-ratnica onda ova izjava svjedoči o pedofilnoj naravi takozvane islamske države. Ove riječi svjedoče o zapravo nezrelom ljudskom biću kojemu su mjera sreće nutela i pahuljice pa ako njih ima ima i sreće, a ako njih nema sreće ni na vidiku.

No, da je cijeli svijet ogrezao u jednu bolesnu infantilnost svjedoči nam druga mogućnost tumačenja. Ukoliko, a što tvrde kojekakvi stručnjaci, ova djevojčica i nije baš autorica ove izjave onda svjedočimo globalnoj pomami idiotluka u kojoj je mjera civiliziranosti neke zemlje činjenica da li u njoj ima nutele i pahuljica. A to nas dovodi do činjenice da se možda u ovoj naizgled bezazlenoj izjavi kojoj se svi smiju krije mogućnost najstrašnijega revizionizma kratke povijest Bagdadijevog beščašća. Prema njoj, dakle, IDIL više nisu srednjovjekovni divljaci-ubice već trendy ubice koji, poput svih drugih trendy ubica, svoju obitelj uveseljavaju nutelom i pahuljicama. Doduše, počesto svoje supruge drže vezane lancima ali to je za morbidnu svjetsku medijsku scenu naprosto stara vijest. Prijepodne koljemo, popodne uživamo u nuteli. To je nova senzacija. Ko je i kako uvezao nutelu i kako to da je lakše uvesti nutelu u IDIL nego u Rusiju ostat će misterija.

Ma kako djelovalo kao lakrdija, ovaj intervju ako se tako uopće može nazvati, svjedoči o još jednoj brutalnoj mogućnosti. Svijet je, izgleda, odlučio da prihvati Islamsku državu Iraka i Levanta. Dobri su oni, jedu nutelu i pahuljice, tako bi otprilike mogla zvučati morbidna rehabilitacija zločinačke tvorevine kakvu savremeni svjet nije upamtio. Zato treba postaviti nekoliko pitanja: znači li da je oklijevanje zapadnih sila da djeluju prema IDIL-u bilo zapravo indikator toga da će potonji nekada biti prihvaćen kao država? Znači li to da su teritorije zapravo već podijeljene, da je to već prihvaćeno i da će Bagdadijev entitet nekada postati država koju će svi priznavati?
Morbidna je i činjenica da bi ova djevojčica, ukoliko se vrati iz halifatskog pakla i pokuša rehabilitirati u društvo, bila suočena s problemima i doživotnom stigmom. O tome svjedoče i internet komentari. Kao dio terorističkog IDIL-a, mističnog neprijateljskog svijeta, svakako je dobrodošla.

Masovnih demonstracija protiv tzv. islamske države nema. Nema ni sveobuhvatnije akcije protiv ove tvorevine. Svijet izgleda uživa u live prolijevanju krvi nedužnih ljudi jer se to događa tamo daleko. A to što je to “tamo daleko” zapravo veoma blizu nikoga pretejrano ne zamara.

Cinično je da su jedine industrije koje ne poznaju granice među ljudima industrija oružija i industrija tričarija. Treba li bolji primjer od terorističke tvorevine koju svi osuđuju ali joj svakodnevno isporučuju oružije i – nutelu?