Srušimo im koncept

Povezani članci

• Nitko nije prorok u „horvatskem cvetnjaku“
• A skroz živim u Zagrebu
• VIKTOR IVANČIČ: 20.000 EURA POD MOREM
• Kakav je da je – moj Mostar!
• Fašizam na ženski način – to je njima njihova borba dala
• 34 SU GODINE PROŠLE . . .

Da odmah razjasnimo jednu stvar. Postdaytonska Bosna i Hercegovina skrojena je po željama ratnih vođa, nacionalističkih partija i vjerskih poglavara naviklih razmišljati jedino u konceptima stada i ograđenih prostora. Kao takva, savršeno nefunkcionalna i idiotima te ratnim profiterima podređena država, dizajnirana je upravo s nakanom da svatko tko ima iole razvijen logički sklop i želju da misli svojom glavom pobjegne iz nje glavom bez obzira. S obzirom da takav, otvoreno nacionalistički koncept do zla boga iritira i ne ostavlja nikakvu mogućnost promjene, perfidno osmišljen način kako potjerati sve pametne ljude iz zemlje ili u rezignaciju, doživio je značajan uspjeh. U konačnici, bez imalo pretjerivanja bismo mogli ustvrditi kako su sve jugoslavenske zemlje, s posebnim naglaskom na trenutačnu Bosnu i Hercegovinu, jedino evropsko područje na kojem se ne samo održala, nego i teoretski dalje razvila ideja Hitlerovog koncepta krvi i tla, tzv. lebensrauma. Što je do te mjere užasavajuće da se sasvim legitimno upitati kakvi smo to mi ljudi, kada dopuštamo da nas kao stoku popišu i svrstaju na police po klasama. Štoviše, da se riješimo političke korektnosti i bespotrebnog šminkanja očitog, svatko tko se na predstojećem popisu nacionalno i vjerski opredijeli sukladno željama triju nacionalnih vođa i vjerskih poglavara, zapravo je izrazio želju da ima plemenskog vođu, šamana i ograđeni geto u kojem će također svjesno pristati biti građanin drugog reda, tj. činit će amorfnu kolektivnu misao i ništa više od toga. Da će pri tome jedino kolektivno biti zborsko dizanje ruku i deranje glasova, dok gremij nacionalističkih budala odlučuje što je najbolje za kolektiv, vjerujem da je izlišno i napominjati. Što uostalom znače ta silna pozivanja na kulturno nasljeđe i tradiciju ukorijenjenosti, zorno svjedoče primjeri u kojima srpska nacionalistička politika, u ime toga da za sebe ima eksluzivno ograđeni prostor posve otpisuje središta vlastite kulture u Bosni i Hercegovini (Sarajevo i Mostar), dok hrvatska nacionalistička politika, koja je već skupila kamenje i pronašla plac te čeka samo posljednji mig da isti prostor počne ograđivati, također napušta sve one krajeve sa ozbiljnom hrvatskom kulturnom tradicijom. Za ovog autora kultura je naravno uvijek internacionalna, no to za ovu priču nije relevantno. I tako, nakon što smo se ugodno pokušali istrijebiti, nakon što smo gro mislećih ljudi otjerali iz zemlje i zabili kolce u zemlju, godine 2013. otvaramo i presudnu bitku da konačno vidimo što je čije i kao ljudi se fino ogradimo zidovima te grijemo u stadima. Vođeni naravno mudrim političkim vodstvom i vjerskim autoritetima, poniklim u jednonacionalnim okruženjima pasivnih krajeva. Da to svjedoči o potpunom izostanku bilo kakve osobne ili lične samosvijesti, posve je jasno. Jedino je nejasno kako je moguće da je ogroman broj ljudi spreman pristati na tu igru, i to u mjeri koja svjedoči da ih proteklih dvdadeset i dvije godine nije ničemu naučilo. Iz vizure građanina naviklog da koristi mozak, moment pobune protiv autoriteta javlja se već s prvim znacima puberteta, dok se u Bosni i Hercegovini bilježi sasvim suprotno stanje svijesti. Koje kaže da su oni koji su spremni osporiti autoritete nedorasli idioti zreli za ludnicu, dok su vrli pripadnici stada viđeni i čašćeni ljudi. Sve jedan fini svijet. Kojemu bi vjerovatno čudno izgledao slučaj iz mog osobnog iskustva, u kojem je jedna krava, na inače prostranom i čistom travnjaku, gledala kako jedan od vlasnika te zemlje, sa četiri zabijene grane markira svoj teritorij uz poruku da to znači kako ne želi susjedovu kravu na svojoj zemlji. Čim je čovjek otišao, do tada uspavana životinja je u punom šprintu glavom pomela sve četiri grane.

Dakle u svijetu, u kojem čak i domaće životinje ne žele živjeti u getu, slušamo degutantne upute onih koji žele misliti umjesto nas, kako bismo se trebali vjerski i nacionalno izjasniti na predstojećem popisu stanovništva. E pa u slučaju dolje potpisanog to tako neće ići. Dok vi zapišavate „sveta tla“ i tražite razlike u jezicima te obično razbijate sva ogledala na koja naiđete, da ne ostane ni spomen na ljepotu, kako je to davno rekao Đoni, posve vas mirno čekam da mi pozvonite na vrata te da vam javno poručim kako me ta vaša nacionalna i vjerska izjašnjavanja uopće ne zanimaju. Čovjek, građanin, otpor!