Socijalne tragedije pod sudskom vetom glasu javnosti

Izdvajamo

• Postoje demokratski alati za obranu od medijskih neistina i zlonamjernih novinara - ispravak, demanti, argumenti protiv, izjava protiv objavljenog, intervju s „oklevetanim“, pa i sudska tužba, ako zataji prethodni put do istine - ali sudske zabrane pisanja/objavljivanja bez da se prethodno utvrdi istinitost objavljenih činjenica i odvagne može li istina biti uvredljiva u slobodnomu, demokratskom društvu ne dolazi u obzir. S obzirom na podatke što ih je objavila novinarka Jindra o tomu kako su Gordana Buljan-Flander, suradnice s Poliklinike i suradničkih institucija godinama održavali edukativne tečaje za djelatnike ministarstava, policije, udruga, etc. koji imaju neke veze sa zaštitom djece i mladih od zlostavljanja svake vrsti, bit će zanimljivo pratiti razvoj događaja. I sudbinu istraživača ne samo u H-Alteru kojima će sudska odluka u predmetu možebitne tužbe protiv Jelene Jindre i H-Altera biti uvjerljiva poruka: sloboda (ni)je apsolutna, vrijedi selektivno!

Povezani članci

• Dobro jutro Sarajevu, Mostaru i Banja Luci
• Četrnaesti februari
• Ako ne slušaš, kurvin sine, nećeš ni jesti
• Viktor Ivančić: FIMI POLJANA
• Hrvatska: Prodaja automobila opala dvostruko
• Edo Husković: Sveti dijalog otpusta

foto: N1

U obranu medijskih sloboda, novinarke Jelene Jindre i aktivističkog portala H-Altera stali su Hrvatsko novinarsko društvo, Sindikat novinara Hrvatske te je o skandaloznoj sudskoj zabrani objavljivanja priloga od javnog interesa obaviještena Međunarodna federacija novinara. Vlasti Bijedne Naše – koje Europska komisija i State Department svake godine peru zbog državnih/političkih pritisaka na novinare i uredništva medija – imati razloga staviti prst na čelo u raspletu cijele te epizode prljavštine, klijentelizma, nepotizma i trpanja javnog novca u privatne džepove o čemu je H-Alter pisao u serijalu od 10 nastavaka. Prve i najveće žrtve – nekažnjeno! – upravo su djeca i mladež iz disfunkcionalnih i samohranih obitelji. Hoće li sustav socijalne zaštite nakon ostavke ravnateljice Gordane Buljan-Flander i smjene Upravnog vijeća Poliklinike za djecu i mlade grada Zagreba biti bolji? Neće. U tom i ne samo tom sustavu, zapravo, u cijeloj Bijednoj Našoj već tridesetak godina metastaziraju nepravda, neljudskost i pravo jačega, politički moćnijeg i „domoljubnijeg“, pa će vrč i dalje ići na vodu. Jednom će se razbiti, ali ni sam vrag ne zna kada i kako

Piše: Marijan Vogrinec

Svako nasilje je strahota, provala esencijalnog zla iskonski ugrađenog u samu ljudsku dušu kojemu nikakvi psiholozi i psihijatri baš nikada neće dokučiti krajnji korijen, nikakva medicina izliječiti posljedice i nikakvo pravosuđe odgovarajuće sankcionirati počinitelje. Ali nasilje nad djecom je užas nad užasima, pa je cijela skandalozna afera ovih dana u Bijednoj Našoj, je li, glede i u svezi sukoba ravnateljice Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba Gordane Buljan-Flaner (sada bivše) s portalom H-Alterom i njegovom novinarkom Jelenom Jindrom te nepravomoćna sudska zabrana tomu mediju pisati o Buljan-Flander i Polikoinici širom otvorila Pandorinu kutiju višedesetljetnog nereda u sustavu zaštite djece od nasilja i zanemarivanja u disfunkcionalnim obiteljima, odnosno nakon njihova raspada. Vrišteći je izbilo u prvi plan javne pozornosti i godinama neriješeno pitanje slobode medija i novinara da pišu o svima i svemu što je od javnog interesa, a da ih se pritom ne cenzurira političkim pritiscima i „disciplinira“ sudskim tužbama i enormnim novčanim kaznama zbog tzv. duševih boli, sramoćenja, klevete, povreda ugleda/časti/dostojanstva, što nekim medijima izravno znači i – ključ u bravu. Flaster na javna usta.

Istodobno s donošenjem sramotne sudske presude jednomu mediju o zabrani objavljivanja budućih priloga od javnog interesa – zbog čega bi njezini autori morali ostati bez licencije za obavljanje te prakse u društvu koje se urbi et orbi diči slobodarskim, demokratskim i humanističkim vrijednostima – u noći s petka na subotu dogodila se užasna tragedija u prigradskomu zaagrebačkom kvartu Mlinovima, gdje je samohrani otac u nerazjašnjenim okolnostima ugušio svojih troje malodobne djece u dobi od 11 godina (djevojčica i dječak, blizanci) i četverogodišnjeg sina te se pokušao ubiti tabletama. Djeca su tog vikenda trebala provesti kod oca, posrnuloga financijskog konzultanta s vlastitom tvrtkom u Austriji, koji je već neko vrijeme bio razveden od njihove majke, ali i zapao u novčane teškoće. Navodno mu je bivša supruga i maltretirala partnericu, pa ga je ova ostavila. Je li sve to ocu pomutilo razum te je – osjećajući se očajno i u bezizlazu – presudio svojima troje djece i pokušao suicid, a socijalni sustav nije pojma imao o tomu što se događa među bivšim supružnicima nakon što su djecu ostavili u nekoj vrsti zajedničkog skrbništva, valjda će i trebala bi pokazati istraga.

Masakr u sudnici

No, od nje malo vajde budući da su naprasno ugašena tri mlada života, da je brakorazvodna nesreća majke i oca (kojem će liječnici spasiti život) višestruko intenzivirana i da pravosudni rasplet – ma kakav i kada bio – zapravo više nema nikakvo značenje. Kao što je i tragedija s Paga prije neku godinu, gdje je raspamećeni otac bacio kroz prozor na katu četvero svoje male djece, danas samo statistička činjenica i razlog za prigodno medijsko podsjećanje u prilozima „na temu“. Kao i ubojstvo djelatnika u Centru za socijalni rad u Đakovu. Neki dan je komemorirana i obljetnica u Općinskom sudu u Zagrebu, gdje je prije 22 godine policajac PU Novi Zagreb Mato Oraškić za brakorazvodne parnice ubio službenim pištoljem svoju suprugu Gordanu Oraškić, njezinu odvjetnicu Hajru Prohić, sutkinju Ljiljanu Hvalec te teško ranio zapisničarku Stanku Cvjetković. Mirno je išetao iz zgrade, a uhićen je na graničnom prijelazu Bregani. Oraškić je i prvi u RH osuđen na maksimalnih 40 godina zatvora. Majka koja je ubila šestero svoje djece, puštena je lani iz kaznionice nakon samo osam i pol godina u Požegi, a nekoliko slučajeva gdje su majke usmrtile svoju sasvim malu djecu, u nekim slučajevima uz pomoć partnera, također su upitnici nad socijalnim sustavom i pravosuđem koje nitko više ne može skinuti…

To su samo neki, možda i ne baš najdrastičniji, primjeri koji upućuju na spoznaju o tzv. stanju zdravlja ovog društva u kojemu sustav socijalne skrbi – osobito za djecu i mladež u okolnostima kada se svaki treći brak raspada, a nezreli/neodgovorni roditelji zločesto koriste vlastitu djecu za osvetu/maltretiranje bivših supružnika i ne prežu ni od „krajnjih rješenja“ – pa medijski neprofesionalci uporno papagaje isto mutavo pitanje: „Je li se to moglo spriječiti? Tko je zakazao?“ I onda „struka“ pametuje da se ne može proniknuti u nečiju glavu i predvidjeti što će, kada, kako, komu i gdje učiniti, da se verbalnog/fizičkog nasilnika ne može doživotno držati u izolaciji, da mnogo nasilja nad djecom, ženama, ali i agresivnih žena nad muškarcima ostaje među četiri zida, ne prijavljuje ih se, iako je baš građanska obaveza/dužnost prijaviti čak i samu sumnju na nasilje, etc. U slučaju tragedije troje male djece u zagrebačkim Mlinovima navodno nije bilo nikakvih prethodnih prijava, sustav socijalne skrbi navodno nije bio obaviješten o „osvetničkom ratu“ među bivšim supružnicima.

Ubojstva djece su u subotu ujutro medijski odjeknula kao Little Boy što ga je Enola Gay izbacio na Hirošimu, a da otac nije internetski najavio suicid, policija bi tko zna kada u Mlinima pronašla – četiri leša. Centar za socijalni rad na Pagu je, međutim, znao za kritičnu krizu između majke i oca nastradalih četvero djece, pa se svejedno nije uspješno preveniralo. Oca se pozivalo na razgovor, objašnjavalo, upozoravalo, postupalo „po zakonskim uzusima i pravilima struke“, a svejedno se dogodilo zlo. Bilo je i bit će još i takvih, ali i još tragičnijih slučajeva, i to nije samo problem u Bijednoj Našoj. Osobito intenziviran epidemijskim/pandemijskim, je li, „zaključavanjem“ roditelja i djece u svoje domove, gdje onda lako planu strasti, zlo iz neke potaje agresivno probije u međuljudske odnose, poleti šaka, seksualni nagon zamrači zdrav razum i… Kao što nijedan pijanac ili narkoman neće priznati svoju ovisnost, ni zlostavljač neće priznati svoju napasnost. Ako ga se pritisne dokazima uza zid, uvijek je kriv – drugi.

„Nedodirljiva“ umrežena ekipa?

Ako ni u čemu važnijem, bivša, 19 godina ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba Gordana Buljan-Flander ima pravo kada tvrdi da je u tisućama slučajeva gdje su stručnjaci Poliklinike radili sa zlostavljanom djecom i donijeli preporuke o njihovom tzv. otuđenju iz obitelji, odnosno dodjeli na skrb majci ili ocu – uvijek nezadovoljan jedan od roditelja. „Mi radimo s djecom koja doživljavaju grozne traume“, tvrdila je Buljan-Flander Novoj TV u središnjem Dnevniku, gdje je neočekivano, neopozivu ostavku izravno uputila gradonačelniku Zagreba Tomislavu Tomaševiću. „Ova kuća radi s puno djece koja su žrtve nasilja i mi o tomu ne smijemo reći ni riječ. To roditelji koje suočimo sa zlostavljačkim ponašanjem prema djeci obilato koriste. Počnu pisati po društvenim mrežama svoju istinu, počnu nas napadati ne bi li poništili naš nalaz, jer puno ih zahtijeva da poništimo nalaz.“

screenshot portal H-Alter

Je li, gdje, kako i zašto griješila Buljan-Flaner? Radi li se o umreženoj ekipi od ministarstava, sudova, policije, nekih visokoškolskih ustanova, centara za socijalni rad, stručnih ustruga psihologa, psihijatara, socijalnih radnika i vrag zna koga sve ne, o čemu je H-Alter pisao u 10 nastavaka? Je li praksa tzv. otuđenja djece iz obitelji uistinu izmišljotima skupine oko Buljan-Flander i zagrebačke Poliklinike koja ne postoji nigdje u svijetu, a ima i radikalne oponente među domaćim stručnjacima za skrb o djeci i mladima? Je li sudska odluka na osnovi tužbe Buljan-Flander o zabrani H-Alteru pisati o temi od javnog interesa presedan nad presedanima koji sramoti državu u demokratski nastrojenoj međunarodnoj zajednici te ju treba hitno ukinuti, a njezine autore sankcionirati unutar sudačke struke? To su neka od važnijih pitanja koja su ovih dana uzvitlala nevjerojatnu prašinu ne samo u stručnoj javnosti nego i u političkoj kasti. Vladajući HDZ mulja, ne izjašnjava se i šeprtlja, jer više nije na vlasti u Zagrebu, pa… Međutim, oporba i tzv. lijeva i tzv. desna iznimno je glasna u „zaštiti medijskih sloboda“, jer se ova tema ne tiče izravno njihove kože. Niti je profesionalno angažirani portal H-Alter prodesničarski fan, ali kad valja izvući koji politički poen za sebe, vrag u nuždi i muhe jede?

Sva je prilika – čuje se iz ministarstava zdravstva, pravosuđa i socijalne politike i obitelji – da će nadležne inspekcije provjeriti medijske navode o djelovanju bivše ravnateljice i Poliklinike za zaštitu djece i mladih, praksu tzv. otuđenja djece iz obitelji, opravdanost sudske odluke na štetu ne samo H-Altera no i medijskih sloboda u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj i druge navodno sporne okolnosti, pa će javnost, kažu, „biti pravodobno i iscrpno obaviještena o ishodu“. To, doduše, ne isključuje privatnu sudsku tužbu Gordane Buljan-Flander protiv novinarke Jelene Jindre i portala H-Altera kao izdavača njezinih i inih uradaka kojima ona nije zadovoljna. Ovom neovisnom i društveno-politički angažiranom mediju, baš zato što se ne libi profesionalno, istraživački i angažirano propitivati teme od najšireg javnog interesa, možebitna tužba Gordane Buljan-Flander za tzv. duševne boli neće biti prva tužba te vrsti, pa… Još nedavno, došao je na rub „ključa u bravu“ zbog „liječenja“ tzv. duševnih boli izvjesnoj aktivnoj pripadnici Hrvatske vojske koja je navodno imala stanovitu ulogu u Domovinskom ratu u konc-logoru HV-a u bivšoj ratnoj luci JNA u Lori nedaleko od Splita. Ona je proglašena nedužnom, H-Alter po sudskoj presudi klevetnikom, a samo su donacije čitatelja za novčanu odštetu „duševno oboljeloj“ spasili H-Alter od gašenja. U zadnji čas, jer takav kakav jest, taj portal nijednoj vlasti nije prvi na sufinancijskoj sisi. Pogotovo ne bilo kojoj HDZ-ovoj ili donedavno Bandićevoj u Zagrebu.

Postoje demokratski alati za obranu od medijskih neistina i zlonamjernih novinara – ispravak, demanti, argumenti protiv, izjava protiv objavljenog, intervju s „oklevetanim“, pa i sudska tužba, ako zataji prethodni put do istine – ali sudske zabrane pisanja/objavljivanja bez da se prethodno utvrdi istinitost objavljenih činjenica i odvagne može li istina biti uvredljiva u slobodnomu, demokratskom društvu ne dolazi u obzir. S obzirom na podatke što ih je objavila novinarka Jindra o tomu kako su Gordana Buljan-Flander, suradnice s Poliklinike i suradničkih institucija godinama održavali edukativne tečaje za djelatnike ministarstava, policije, udruga, etc. koji imaju neke veze sa zaštitom djece i mladih od zlostavljanja svake vrsti, bit će zanimljivo pratiti razvoj događaja. I sudbinu istraživača ne samo u H-Alteru kojima će sudska odluka u predmetu možebitne tužbe protiv Jelene Jindre i H-Altera biti uvjerljiva poruka: sloboda (ni)je apsolutna, vrijedi selektivno!

Neće biti bolje

Vidi vraga, baš je to doslovno ustvrdila i Gordana Buljan-Flander u svom oproštajnom istupu na Novoj TV: „Nijedna sloboda nije apsolutna. Može se razgovarati o tomu gdje prestaje sloboda medija i počinje blaćenje stručnjaka i otežavanja rada jedne ovakve ustanove. Ja sam tražila privremenu mjeru isključivo za portal H-Alter s obzirom na to da je dva mjeseca pisao vrlo ružne članke, članke koji su bili puni neistina, koji su difamirali rad stručnjaka Poliklinike, rad Poliklinike. Pokušali smo na razne načine i davanjem informacija i uredniku i novinarki utjecati na to da imaju prave informacije“. I sva su ta reagiranja bila objavljena, osim jednoga samoreklamerskog koji podliježe plaćanju oglasnog prostora.

U obranu medijskih sloboda, novinarke Jindre i H-Altera stali su Hrvatsko novinarsko društvo, Sindikat novinara Hrvatske te je o skandalu poslana obavijest Međunarodnoj federaciji novinara, tako da će i vladajući – koje i Europska komisija i State Department svake godine peru zbog državnih pritisaka i neslobode medija – imati razloga staviti prst na čelo u raspletu cijele te epizode prljavštine, klijentelizma, nepotizma i trpanja javnog novca u privatne džepove. Čije su prve i najveće žrtve – nekažnjeno! – upravo djeca i adolescentna mladež iz disfunkcionalnih i samohranih obitelji. Hoće li sustav socijalne zaštite nakon ostavke Buljan-Flander i smjene Upravnog vijeća Poliklinike za djecu i mlade grada Zagreba biti bolji? Neće. U tom i ne samo tom sustavu, zapravo, u cijeloj Bijednoj Našoj već tridesetak godina metastaziraju nepravda, neljudskost i pravo jačega, politički moćnijeg i „domoljubnijeg“, pa će vrč i dalje ići na vodu. Jednom će se razbiti, ali ni sam vrag ne zna kada i kako.