Šmiranti, političari i glumci

Povezani članci

• Hrvatskoj upitan ulazak u Schengen zbog Čovića i Izbornog zakona BiH?
• Branimir Pofuk: Zašto sam bio u povorci?
• Hana Ćurak: Pošto ne mogu da glasam
• Erminovo pismo iz Srebrenice
• Zlatko Dizdarević: Teritorijalizacija nacionalističko lopovske histerije u državi ni na nebu ni na zemlji
• FATIN POUČAK

Nemamo mi samo Plenkija, Beru, Zokija, Mikija i ove ozbiljne političke šmirante nego mi imamo lokalne provincijske poslovođe diletante (čast izuzecima) kojih ima bezbroj. A tek udruge? Pa agencije, pa državna poduzeća, pa željeznica, autoceste…., možete li uopće zamisliti koliko mi ljudi imamo u ovoj našoj državnoj kifli koji su tu larpurlartisti, šmiranti i koji su tu samo zato da bi bili sami sebi svrha?

Šmira (njem.) predstavlja rutinsku glumu u negativnom smislu riječi, onu „glumu“ koja se oslanja na improvizaciju.

 Osim ovog opisa postoji i obrazloženje koje kaže da je „šmiranje“ situacija kad je nešto loše izvedeno, kad je nešto površan posao…, ili je rezultat takva površna posla…,

A  šmiranjem se naziva i rad bez poticaja iz sebe i bez kreativnosti. (Anić)

Iako je taj izraz namijenjen upotrebi u kazalištu postoji i izreka W. Shakespearea „cijeli je život pozornica“ tako da ne možemo pogriješiti ako uspoređujemo političare i glumce.

I jedni i drugi su govornici, moderno rečeno performeri…

L art pur art (fran.) –  popularno nazvan „lartpurlartizam“ što znači doslovno „umjetnost radi umjetnosti“ je također obrazloženje za nešto što se radi samo zato da bi se radilo…, odnosno „nazor prema kojemu bi umjetničko djelo imalo biti samo sebi svrhom. (Anić)

Ovo je slika ulice po kojoj hodaju osim politički neopredijeljenih građana i ljevičari, desničari, škorini, oni što su došli preko mosta, briselski europarlamentarci, lokalni kvazipolitičari, vizionari, suverenisti i mnogi drugi – uključujući i zaostale u (političkom) razvoju kao i obavezni profesionalni hrvati.

Svi su oni glumci u istoj ulici crvenih lampica prostitucije, promatraju ih nabrijani policajci i – što je najvažnije – prate ih mediji.

Mediji objavljuju njihove slike, njihove misli, njihove poteze, njihove mudrosti, njihove gluposti pa čak i njihove želje, nadanja i strepnje.

Radi se o visokoj politici, sofisticiranoj preciznoj i pomno osmišljenoj strategiji dostojnoj najvećih mudraca ne samo svemira nego i čitave galaksije.

Zapravo, pojednostavljeno rečeno – razni šmiranti, performeri, larpurlartisti i ostali stand-up igrači prodaju nam fore i gedore na kvadrat.

Znate li što mora znati o politici jedan običan Gradonačelnik? Imamo preko 400 Gradonačelnika…, mora znati jel treba skrenuti u lijevi izlog kod kurve ili treba u desni izlog. Drugo ništa ne mora znati. Gradonačelnici su lokalni poslovođe.

To što oni misle da su političari – u tome je njihov problem. Pa ti ljudi se bave smećem, vodom, strujom, cestama, snijegom i sličnim običnim malim ljudskim stvarima. Oni trebaju organizirati da i desničari i ljevičari imaju pristup komunalnim problemima i da ti problemi budu riješeni na zadovoljstvo ljudi.

Eto, stanujem u Zagrebu. Moj Gradonačelnik odlično čisti snijeg kad snijega ima. Ne snalazi se sa smećem. Velikim, glomaznim i biorazgradivim. Vjerojatno se niti sa drugim vrstama smeća također ne snalazi. Ljudi se bune. Neka im. On će to riješiti – kad-tad.

Osim toga on ima viziju. Misiju. On ima vozačku za bager. Tramvaj. Za auto ima vozača. Za račune ima računovođu koji se zove pročelnik za financije i građane koji uplaćuju lovu koju on raspoređuje gdje on odluči da je najpotrebnija i zakon kaže da je to po zakonu. Ali pustimo mi zagrebačkog poslovođu jer taj ima posla i radi 365 dana kao vurica i još kuha ručak, proizvodi kobasice, farba doma špajzu, ima uređenu vikendicu, psa, yoga trenera i sedamstotina pomagača – volontera i raznih drugih grebatora pa razumijem da mu nije lako.

Što da radimo s ostalim šmirantima osim ovih 500 i više Gradonačelnika – poslovođa – političara…

Što sa županima koji su isto mali bogovi? Što sa sucima koji su veliki bogovi? Što s načelnicima policajcima kojih isto ima bezbroj i svi su mali bogovi?

Nemamo mi samo Plenkija, Beru, Zokija, Mikija i ove ozbiljne političke šmirante nego mi imamo lokalne provincijske poslovođe diletante (čast izuzecima) kojih ima bezbroj. A tek udruge? Pa agencije, pa državna poduzeća, pa željeznica, autoceste…., možete li uopće zamisliti koliko mi ljudi imamo u ovoj našoj državnoj kifli koji su tu larpurlartisti, šmiranti i koji su tu samo zato da bi bili sami sebi svrha?

Molim Vas pošaljite mi svoj popis ovdje opisanih političara koje Vi znate i odredite broj potrebnih i broj nepotrebnih jer siguran sam da ćete gorko pogriješiti. Odgovor institucija biti će da još ni sad sva predviđena mjesta nisu popunjena. Ali, uskoro će se i to popuniti kad prođu ovi unutarstranački izbori u najvećoj stranci – zajednici i kad prođu parlamentarni izbori i tako dalje i tako dulje i tako bolje žive svi ti šmiranti i foliranti i da ne zaboravimo – profesionalni hrvati. To su vam ovi bez kojih ničega ne bi bilo: niti zvijezda niti svemira niti galaksije – a kamo li da im Plenki nešto zucne, ili Miki, Bero, Bulj i slični kapitalci…