Sarajevo prilagođeno

Povezani članci

• Hapšenja za ratne zločine u Foči
• Sud BiH potvrdio optužnicu protiv 10 osoba u predmetu “Dobrovoljačka”
• Pokrenuto veliko klizište u blizini spomenika Bitke na Sutjesci
• Gradimir Gojer, Kandidat Stranke za BiH za Federalni parlament i dopredsjednik Stranke za BiH
• ARMIJA BIH U HAAGU (9): Paradoks Haškog suda: što uvjerljivija istina, to snažniji otpor prema njoj
• Povratak otpisanog, zasad

U relativno kratkom mandatu, kao ministar obrazovanja Kantona Sarajevo, Emir Suljagić je uspio utjeloviti dvije krajnosti – ubjedljivo najpopularnijeg ministra otkako je Bosna i Hercegovina samostalna država i ujedno najomraženijeg kod suprotnog dijela javnosti.

Sekularisti i teokrate

Iako je donio čitav niz poteza zarad poboljšavanja funkcionalnosti obrazovnog sistema i smanjenja troškova ministarstva, Suljagić je pretežito dvjema odlukama uzburkao javnost, podijelivši je na sekularnu i teokratsku – smjenom Arzije Mahmutović s pozicije direktorice Javne ustanove „Djeca Sarajeva“, za čijeg je predsjedavanja iz vrtića „protjeran“ Djed Mraz, a uvedena vjeronauka, te odlukom o neuvrštavanju vjeronauke u konačni zbir prosjeka ocjena školskih predmeta.

U Kantonu Sarajevo i uopšte u Bosni i Hercegovini, stvorena su dva suprostavljena fronta o ulozi i uticaju vjere na obrazovni, generalno društveni sistem, ne razgraničavajući se etnički, vjerski, ili stranački, već ideološki i svjetonazorno.

Sekularni front, osim većine SDP-ovaca, čine i druge stranke, pri čemu je posebno pohvalan angažman nominalne konkurencije iz „Naše Stranke“, čiji predsjednik Dennis Gratz i poslanik u Skupštini KS Peđa Kojović, ostavljaju međustranačke nesuglasice po strani i bezrezervno podržavaju Suljagića. A da sekularnost nije ateizam, što često navode zlonamjerne teokrate, dokazuje profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, fra Petar Jeleč, konstatacijom kako vjeronauci nije mjesto u javnim obrazovnim ustanovama.

Teokratski front je također konfesionalno šarolik, a bio bi i više, ukoliko bi se odluka o vjeronauci odnosila i na teritorij izvan Kantona Sarajevo. Povodom ove odluke, intervju za Dnevni Avaz dao je pročelnik Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije, monsinjor Petar Jukić, zaprijetivši: „Mi smo srušili komunističku Jugoslaviju, srušit ćemo i ove neokomuniste“. Slične prijetnje, nešto direktnije, uputio je poglavar Islamske zajednice, reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, najavom revolucije ukoliko ministar ne povuče odluku, optuživši ga da od Sarajeva pravi Srebrenicu i čini prvi korak ka ukidanju džamija. Prijetnje i uvrede na Suljagićev račun su otišle tako daleko, da kolumnista zvanične stranice Islamske zajednice „rijaset.ba“, Muhamed Velić, ministru prijeti stogodišnjom fetvom.

Prilagođavanje šovinizmu

Prijetnje su urodile plodom, Emir Suljagić je dao ostavku na mjesto ministra obrazovanja KS, dok je kantonalna Vlada njegovu odluku ukinula i izjašnjavanje o modalitetu podučavanja i ocjenjivanja vjeronauke ostavila za budućnost.

Osim što ostavka Emira Suljagića predstavlja malu pobjedu teokracije, poništavanjem njegove odluke je Vlada Kantona Sarajevo potpisala kapitulaciju pred šovinizmom i govorom mržnje protiv vlastitog ministra. Razumljivo je da SDP nastoji očuvati koaliciju stranaka okupljenih oko platforme zbog viših, državnih interesa, ali nije jasno zašto, ako već nisu popustili Dodikovim i Čovićevim ucjenama, to čine ovaj put, makar sukob mišljenja bio unutar koalicije.

Kao glasač SDP-a, drugovi, moram reći – ovo nije u redu! Vaši vjerni glasači vas cijene zbog ustrajnosti u principima, ma koliko isti bili napadani od raznih lokalnih šovinista i moćnika. Nadam se da ćete odluku Vlade preispitati, a ostavku Suljagića odbiti, jer u ovakvoj zemlji trebamo ministre poput njega.

„Dosta smo se mi njima prilagođavali, neka se oni nama prilagođavaju!“, glasi poznata reisova rečenica iz jednog prijašnjeg govora.

Meni je dosta prilagođavanja takvima.