Raskošan državni azil za pale anđele

Izdvajamo

• I kako onda ne bi palo na pamet promućurnom uhićeniku zbog sumnje na zloporabu ministarskog položaja i ovlasti Darko Horvat upravo to na što je ovlastio svog branitelja Vladimira Terešaka, a ovaj pohitao tu volju realizirati „papirnato“!? Iako više nije ministar, on će punu ministarsku plaću zakonito primati još šest mjeseci. Baš kao da svaki dan dolazi na posao i znoji se izmišljati pred novinarima zašto postpotresna obnova, je li, Zagreba i Banije, napreduje zavidnom dinamikom, samo što ju ćorava javnost i stradalnici ne primjećuju. A tko im je kriv što ne vjeruju Horvatu da trebaju vidjeti što - ne vide? Sljedećih šest mjeseci primao bi samo pola svoje ministarske plaće. Cijela povlaštenička formula tzv. 6 + 6 se službeno objašnjava kao normalna državna skrb za bivše dužnosnike za vrijeme dok se po prestanku mandata ne snađu za novi posao. HDZ-ov zastupnički mandat u tzv. Visokom domu jamči Horvatu i horvatima na lipu, uskoro na eurocent jednako unosnu - u „najgorem“ slučaju - ili još komotnijoj poziciji. A sudski postupak nakon što su ispitani svjedoci, pa na njih navodno više ne može utjecati, može trajati i više od 10 godina.

Povezani članci

• HNK Mostar dio prestižnog Festivala “Miroslav Krleža” u Zagrebu
• Živjeti u Hrvatskoj
• Snježana Banović: U našoj su kulturi kapitalne jedino – tajne
• Korona – pandemija može biti početak stvaranja jednog boljeg društva
• Da nije bilo Josipa Broza, što bi to osamostalio Franjo Tuđman?
• Čega je ime Nikolić

Photo: Davorin Visnjic/PIXSELL

Ljudi osumnjičeni za nezakonitosti i moralne delikte, ljudi koje se dovodi u vezu sa zamračenim milijunima/milijardama tajno skrenutim u privatne džepove nemaju što tražiti u vladajućim strukturama, u predstavničko-zakonodavnom tijelu, u vladi, u ministarstvima…. Njihov moralni, politički i upravljački habitus nije valjana kvalifikacija za sudjelovati u odlučivanju o budućnosti zemlje i životnom standardu građana. Mogu oni misliti o sebi što god žele, da nisu endemski dugoprstići, da nisu jedini uhvaćeni u kvarnim radnjama dalekosežno loših posljedica za sustav i dignitet vlasti koja im daje tzv. drugu šansu, ali tima jednostavno više nitko ne vjeruje. Izigrali su ili ukaljali povjerenje, sami sebe doveli u sumnju, pa saborska klupa ne može biti surogat za kiks na poziciji tzv. preuzete odgovornosti. Odgovornost ili postoji i dnevno se potvrđuje djelom na dužnosničkoj poziciji, mjerljiva je kriterijem kritične javnosti, ili ne postoji. Birokratska larpurlartistika nije valjani celofan za prihvatljivo zapakirati nesposobnost, nepotizam i klijentelizam, političko uvlakaštvo i karakternu kvarljivost 

Marijan Vogrinec

„Bivši ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Darko Horvat, koji je podnio ostavku na tu dužnost nakon što je uhićen zbog sumnji na zloporabu položaja i ovlasti – u jednomjesečnom pritvoru, tvrdi njegov odvjetnik Vladimir Terešak ‘drži se dobro za pritvorenika, miran je i stabilan’ – aktivirao je saborski mandat. Po izlasku iz pritvora, najprije će iskoristiti dužnosničku povlasticu (tzv. 6 + 6) i prvih šest mjeseci primat će punu ministarsku plaću.“ Ta medijska vijest nije nikakva ekskluziva, to se itekako moglo pretpostaviti, a nije ni otkriće neke nove prakse budući da se sva zdravorazumska javnost već godinama u nemoći zgraža zbog šest plus šest mjeseci neradom parazitiranja kojekakvih grješnika i palih političkih anđela na siromaškom džepu poreznih obveznika. Neki dan je Darko Horvat, nakon 10 dana u jednokrevetnoj pritvorskoj ćeliji, pušten na slobodu budući da su istražitelji ispitali tri preostala svjedoka, pa je Horvatova povlastica tzv. 6 + 6 puštena u promet. Istodobno, usred, je li, dramatične ukrajinske ratne/humanitarne katastrofe, dosta je glasno bila odjeknula vijest kako je DORH zatražio od vlade skidanje dužnosničkog imuniteta ministru rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Josipu Aladroviću radi istražnog progona zbog sumnje na zloporabu službenog položaja i ovlasti.

Vlada šuti, oglušila se, a predsjednik RH Zoran Milanović to odobrava i ironično tvrdi da se DORH – koji nitko ne kontrolira – osilio, izvlači ministre iz kreveta, uhićuje članove vlade, pa je upozorio premijera Plenkovića da je jamačno on sljedeća DORH-ova meta. I pada vlada. Zapravo, DORH logikom progona/uhićenja kojom je krenuo može pohapsiti cijelu vladu!? Međutim, nije novost ni to da nisu svi građani Bijedne Naše jednako mili i dragi povlaštenicima sa svih triju strana vladajućega Markova trga, i to ne samo kad zglajzaju s pozicije tzv. preuzete odgovornosti. Nisu, je li, i ne mogu svi biti Darko Horvat, Gabrijela Žalac, Martina Dalić, Goran Marić, Lovro Kuščević, Damir Krstičević… Pogotovo ne Nadan Vidošević, Petar Čobanković, Ivo Sanader… A također imaju denver plavu ZNA SE iskaznicu ili možebitno denver plavo impregniranu HB iskaznicu. Zašto? Zato!

Za usporedbu, je li, tzv. iznimka koja pravilo znači, ta ista država koja će široke ruke i bez imalo grizodušja, ne srameći se poreznim obveznicima pogledati u oči, isplaćivati uhićenom i naprasno pritvorenom Horvatu šest mjeseci po cca 18.000 kuna ministarske plaće za ladanjski život u raskošnoj obiteljskoj kući u međimurskoj Donjoj Dubravi, godine je 2012. ostala dužna, više nikada neće platiti autorskoj malenkosti ovih redaka 117.000 kuna što otpremnine, što neisplaćenih plaća. Naš medij ne bi imao dovoljno prostora za popisati sve državne poslove, poduzeća i ine projekte s desecima i stotinama tisuća što su ih kojekakvi horvati odveli u propast, malo posjedili u jednokrevetnom (sic transit) Remetincu, pa se izravno iz prdekane skrasili u saborskim klupama. Ili, za nagradu, dobili čelno mjesto u megaprehrambenoj koprivničkoj kompaniji. Kao Martina Dalić u Podravci, bivša potpredsjednica Plenkovićeve prvomandatne vlade i ministrica gospodarstva, koja se navodno milijunski ogriješila u preotimanju jedinog hrvatskog koncerna Agrokora vlasniku Ivici Todoriću u korist kojekakvih strvinarskih fondova, ruske Sberbanke, etc…

Lova do krova

Neki dan je, vrag će znati koji već put, medijski sitnozor opet izvukao natprosječno novčano, položajem, utjecajem i moći prepovlaštene državne (HDZ-ove, sic transit) dužnosnike koji se ne samo ne žele odreći slasti i masti što su ih propisali samima sebi i to potkovali zakonskom normom nego ni novca koji im – ne pripada. Npr. naknada od 1000 kuna mjesečno za odvojeni život (kada i obitelj živi/radi u Zagrebu), prava na državni stan, plaćene najamnine i režije (kada dužnosnik posjeduje vlastitu nekretninu u Zagrebu), zastupničkog paušala od 1500 kuna na mjesec (kada narodni deputat ne dolazi niti na saborske sjednice, na svoje radno mjesto, kamoli da redovno, dva sata tjedno kontaktira sa svojom izbornom „bazom“), dnevnica (kada koristi službeno vozilo i na odredištu mu domaćin javnim novcem plaća smještaj i prehranu), etc.

Ovih su dana politički i medijski pribijeni na stup javnog srama SDP-ov stranački šef Peđa Grbin, kojemu se pripisuje cca 100.000 inkasiranih kuna po kriteriju odvojenog života (prebivalište je prijavio u Puli, a s obitelji živi i radi u Zagrebu), saborski zastupnik Arsen Bauk (SDP) te HDZ-ov mu kolega Josip Đakić, koji se razveo i od druge supruge, a kontroverzni sinovi su stariji od 18 godina, pa… Grbin je javno obećao vratiti cca 50.000 kuna, ali ne u državni proračun – kaže: „Naknadu sam primao zakonito, nikoga nisam prevario“ – nego će taj novac uplatiti u humanitarne svrhe. Bauk tvrdi da mu se premijer Andrej Plenković ima ispričati zbog prozivke „budući da sam se odrekao naknade za odvojeni život još prije desetak godina“.

Josip Đakić, koji kao HDZ-ov saborski zastupnik iz Virovitice stoji porezne obveznike 28.969 kuna bruto svaki mjesec ili cca 22.000 kuna neto – kaže: „Nisam htio državni stan/najam u Zagrebu, kupio sam si apartmančiće“ – poseban je slučaj za čiju bi temeljitu, dokumentiranu interpretaciju svaki medij morao odvojiti pogolemi prostor. I time debelo osramotiti HDZ i ne samo aktualnog šefa polit-ideološke ZNA SE opcije. Porezni su obveznici na zahtjev 85 dužnosnika na početku mandata lani platili za tzv. odvojeni život 709.000 kuna. Svojedobno je javni novac za tzv odvojeni život primao i katolički prezbiter („kojega Crkva nije voljela“, sic transit) Ivan Grubišić, političar, svećenik u celibatu. Od koga je taj bio odvojen, nije ni sâm znao suvislo odgovoriti kad su ga novinari pitali.

Dakako, ti narodni deputati u tzv. Visokom domu odavno su si ozakonili cijeli niz povlastica o kojima njihovi birači odreda ne mogu ni sanjati, pa mu naknada za tzv. odvojeni život u vrijednosti gotovo trećine minimalca za puno radno vrijeme, npr. za tkalačkim strojem, dođe kao bakšiš. Je li, u usporedbi s lani ukupno isplaćenih zastupnicima 6,88 milijuna javnih kuna. U toj košari su kojekakvi „troškovi“/troškovi od dnevnica, službenih automobila, cestarina, avioprijevoza, javnog prijevoza, hotela, stanarina i režija do stavke „ostalo“. Pojedinačno, pored saborske plaće, najviše su primili Domagoj Hajduković (136.000 kuna), Nevenka Barbarić (132.000 kuna) i Božo Petrov (115.000 kuna)…, što je ravno mjesečnoj plaći od cca 10.800 kuna neto koja se u tzv. realnom sektoru može samo sanjati. Ako radnik nije vlasnik tzv. sredstava za proizvodnju ili manager u zaista uspješnoj tvrtki.

I kako onda ne bi palo na pamet promućurnom uhićeniku zbog sumnje na zloporabu ministarskog položaja i ovlasti Darko Horvat upravo to na što je ovlastio svog branitelja Vladimira Terešaka, a ovaj pohitao tu volju realizirati „papirnato“!? Iako više nije ministar, on će punu ministarsku plaću zakonito primati još šest mjeseci. Baš kao da svaki dan dolazi na posao i znoji se izmišljati pred novinarima zašto postpotresna obnova, je li, Zagreba i Banije, napreduje zavidnom dinamikom, samo što ju ćorava javnost i stradalnici ne primjećuju. A tko im je kriv što ne vjeruju Horvatu da trebaju vidjeti što – ne vide? Sljedećih šest mjeseci primao bi samo pola svoje ministarske plaće. Cijela povlaštenička formula tzv. 6 + 6 se službeno objašnjava kao normalna državna skrb za bivše dužnosnike za vrijeme dok se po prestanku mandata ne snađu za novi posao. HDZ-ov zastupnički mandat u tzv. Visokom domu jamči Horvatu i horvatima na lipu, uskoro na eurocent jednako unosnu – u „najgorem“ slučaju – ili još komotnijoj poziciji. A sudski postupak nakon što su ispitani svjedoci, pa na njih navodno više ne može utjecati, može trajati i više od 10 godina.

Takvi su pali stranački anđeli manje-više dovoljno zrele dobi da znaju za legendarnu iz tzv. socijalističkog mraka: „alaj volim ovaj režim, plaća ide, a ja ležim“. Plaća do neba, uz nju štošta berićetna još, odokativnih i više od pola godine „godišnjeg odmora“ (stanke u radu, prekidi saborskih zasjedanja), a nitko te ne pita jesi li na radnomu mjestu ili nisi. Izostanci s posla ili nejavljanje za riječ se novčano ne sankcioniranja, ispričnice se ne traže, itsl. Partijska je prijeka obaveza samo nacrtati se toga petka u saborskoj klupi i dizati ruku po direktivi Branka Bačića, pardon Andreja Plenkovića, čiju će volju posredovati šef zastupničkog kluba stranačkim i koalicijskim članovima saborske tzv. stabilne većine. I, radnja radi. Radi  sva prošla desetljeća tako da najodgovorniji za tzv. stanje zdravlja ove trknute države svjesno – koče uzbrdo. Pokazuju mišiće i pametnijima od sebe, jer „nisu naši, neprijatelji su“, pa će se sladostrasno cerekati kada od 700 i kusur amandmana političke oporbe glatko odbiju sve do jednog.

Javnost smjenjuje ministre

Kada aktualni premijer i šef tzv. light HDZ-a unaprijed, još na neviđeno viče: „Uzalud vam trud svirači, vaši zahtjevi i inicijative neće prihvatiti naša stabilna većina!“ I, naravno, bučno pada u vodu mudra istina kako više ljudi više znâ. A ono, samo budale drže da su pobrali svu mudrost svijeta samo zato što su se izbornom alkemijom, je li, dograbili državnog kormila. S obzirom na tzv. stanje zdravlja nacionalnog pravosuđa koje je bilo brže i pravednije u herojsko doba Barneyja i Betty Rubble, Darko će Horvat primiti još o-ho-ho saborskih plaća plus dodataka dok ona ćorava božica s mačem u desnici i kantarom u ljevici kaže bobu bob i popu pop o slučaju u kojemu je protuzakonito podijeljeno nešto više od 2,6 milijuna bespovratnih javnih kuna. Po babu i po stričevima!? Skandal s uhićenjem jednog aktivnog ministra, zbog čega je njegov stranački i gazda u vladi najprije ostao zatečen, bez riječi, eskalirao je goropadnim premijerovim nasrtajem na DORH i USKOK, koji „nisu pod HDZ-ovom šapom“, sic transit. Smiješno.

Photo: Igor Kralj/PIXSELL

U okolnostima kad je Plenković pritiskom javnosti morao zbog korupcije maknuti u mandatu i pol više od 10 ministara, kad mu potpredsjednik vlade Boris Milošević iz istih razloga stavlja mandat na raspolaganje, a nekolicini se aktualnih i bivših dužnosnika opasno približava istražna tzv. željezna djevica već poluotvorenim vratima sa šiljcima. Dakle, taj skandal ozbiljno propituje praksu da se kompromitirani ljudi dovode u saborske klupe. Nagrađuju enormnim plaćama i povlasticama umjesto da ih se za sva vremena najuri iz tzv. mainstream politike. I naplati im se iz privatne imovine počinjena šteta, s debelim zateznim kamatama. Bez pardona, iz higinenskih i pedagoških razloga.

Ljudi osumnjičeni za nezakonitosti i moralne delikte, ljudi koje se dovodi u vezu sa zamračenim milijunima/milijardama tajno skrenutim u privatne džepove nemaju što tražiti u vladajućim strukturama, u predstavničko-zakonodavnom tijelu, u vladi, u ministarstvima…. Njihov moralni, politički i upravljački habitus nije valjana kvalifikacija za sudjelovati u odlučivanju o budućnosti zemlje i životnom standardu građana. Mogu oni misliti o sebi što god žele, da nisu endemski dugoprstići, da nisu jedini uhvaćeni u kvarnim radnjama dalekosežno loših posljedica za sustav i dignitet vlasti koja im daje tzv. drugu šansu, ali tima jednostavno više nitko ne vjeruje. Izigrali su ili ukaljali povjerenje, sami sebe doveli u sumnju, pa saborska klupa ne može biti surogat za kiks na poziciji tzv. preuzete odgovornosti. Odgovornost ili postoji i dnevno se potvrđuje djelom na dužnosničkoj poziciji, mjerljiva je kriterijem kritične javnosti, ili ne postoji. Birokratska larpurlartistika nije valjani celofan za prihvatljivo zapakirati nesposobnost, nepotizam i klijentelizam, političko uvlakaštvo i karakternu kvarljivost.

Ako si zglajzao/la na državnoj dužnosti zasluženoj na biralištu ili samo nesmotrenošću, pogrešnom procjenom stranačkog bossa, ne možeš u zamjenu očekivati, tražiti i dobiti zastupničko povjerenje onih koji još drže da je to povjerenje imanentno časnom, poštenom i zauzetom zastupanju u tzv. Visokom domu općeg državnog/narodnog interesa. Međutim, bit će da politikantska alkemija iz parlamentarnog saziva u saziv, uzastopno, naplavljuje na tu predstavničko-zakonodavnu stranu Markova trga i kojekakve zazorne persone s ko’ca i konopca koje onda, impregnirane tzv. stranačkom stegom, kroje gaće cijelom općinstvu; četiri godine, je li, udaraju ritam državi. „Ako osobe osuđene za teške ratne zločine i kriminal budu odlučivale kakvi će biti zakoni u Republici Hrvatskoj, možemo se samo sa zebnjom pitati kakav će to poguban utjecaj imati na hrvatsko društvo i ostavljanje mogućnosti da nam se to dogodi nije demokracija, nego najgora zloupotreba demokracije“, upozorila je još veljače 2015. inicijativa „Svi za Hrvatsku svih nas“ na presici pred Hrvatskim saborom uoči rasprave o promjenama izbornih paragrafa, tražeći potporu za svoj amandman o zabrani takvih kandidiranja.

Naravno da amandman nije prošao. U parlamentu su bili vrlo glasni ili su još i osuđenici za najteže ratne i zločine protiv čovječnosti (npr. Branimir Glavaš; zločini garaža i selotejp u ratnom Osijeku) ili oslobođeni sumnje zbog zastare (Željko Sačić; pokolj srpske starčadi u Gruborima 26. kolovoza 1995.), za ratno profiterstvo, pa osumnjičeni, pod istragom ili osuđeni za zloporabu položaja i ovlasti, razni obiteljski i ini nasilnici, trgovci utjecajem, politički kameleoni, lažni branitelji i ratni vojni invalidi, neki likovi naplavljeni u Sabor sa svega 19 preferencijalnih glasova, lik koji je automobilom ubio dvoje ljudi (Radimir Čačić) te kojekakvi još koji s čašću i ugledom nemaju blage veze. Kakav autoritet tzv. narodnog odvjetnika imaju takvi, tko im može vjerovati, otkud im obraz gurati se na pozicije koje prije svega potrebuju poštenje, izgrađen moralni habitus, ljudske kvalitete, ugled u svojoj sredini, predanost cilju općeg interesa i dobra… Samo zbog preobilja bijeloga kruha bez motike? Pogrešni ljudi na pravomu mjestu? Itekako.

Opasnost za Hrvatsku

„Ovo nije samo rušenje ugleda Sabora, nego i predstavlja opasnost za Hrvatsku, za onu Hrvatsku koja je pravna država i prije svega za Hrvatsku koja nastoji biti pristojna država za sve svoje građane“, kazao je tada na presici zauzeti aktivist Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić. Hrvatski izborni i parlamentarni sustav nemaju sigurnosni ventil za kvalitetan probir ljudi pretkvalificiranih za domaćinski savjesno upravljati zemljom i svim njezinim resursima na opću dobrobit. Taj probir mora biti oktroiran i primjenjiv već prije pretkandidacijskog postupka, odnosno jednako vrijediti za sve koji moralno, zloporabom položaja i ovlasti, etc. zglajzaju u obavljanju povjerene im dužnosti. Kakva vražja superplaćena politička karijera ili transfer s ministarskog fotelja na saborsku plaću/povlastice! Darko Horvat nije jedini koji ima zakonsko pravo na takvu nagradu za sramotu. Nisam više ministar, je li, ali ću najprije uzeti poreznim obveznicima šest ministarskih plaća, pa onda sjesti među Plenkovićeve saborske dizače ruku za najmanje isti novac!?

Cijela ta piramida manje-više nesposobne/neuspješne vlasti – po kriteriju stroge tzv. stranačke stege kojoj ritam udara premijerova osobna volja aklamacijom saborske tzv. stabilne većine, podboltane dogovorenim svakog utorka redovnim „partnerskim“/koalicijskim klimoglavom političkih marginalaca od kojih će neki nakon sljedećih izbora gledati tzv. Visoki dom samo na televiziji – rejtinški je na dnu skale percepcije javnosti. Po mjesečnom istraživanju rejtinške agencije Promocije plus za televiziju RTL, institucija predsjednika RH drži se prosječne školske ocjene „čvrsta trojka“ (3,01 posto potpore građana), a Hrvatskom saboru (2,12 posto) i vladi (2,32 posto) birači poručuju: sjedi dva! Uz poraznu činjenicu da čak 74 posto anketiranih drže da vladajući vode državu u pogrešnom smjeru (lani u prosincu ih je bilo 73,4 posto). Katastrofalno pak kadroviranje u političkom/državnom sustavu Bijedne Naše ozbiljan je alarm za uzbunu. Ai nitko tko bi morao i morao – ne trza!?

Koliko god neugodno zvučala javnosti – koja se s razlogom zgraža nad svako malo korupcijskim marifetlucima najvidljivijih članova HDZ-ove državne vlasti – izjava Horvatovog odvjetnika Vladimira Terešaka pred zatvorom u Remetincu više je razlogom za gorak osmijeh no alarm radi načina zbrinjavanja stranačkih tzv. palih anđela: debelo kompromitirani ministar, pa saborski zastupnik!? Kao Goran Marić, pa Lovro Kuščević, pa Tomislav Saucha, pa… „Gospodin Horvat je potpisao aktivaciju saborskog mandata“, kazao je Terešak. „Ja ću to odnijeti u Sabor. On će istodobno staviti mandat u mirovanje i koristiti šest mjeseci povlasticu te se vratiti u Sabor. Dobio sam njegovu suglasnost da ne podnosimo žalbu na rješenje o provedbi istrage kako bih izbio argument USKOK-u da iz tog razloga ne ispituje svjedoke. Tražit ću da se hitno ispita sva tri svjedoka (učinjeno, op. a.). Teoretski bi se to moglo riješiti u jednom danu (riješilo se u 10 dana, op. a.) i u tom bi trenutku otpao razlog za njegovo zadržavanje u istražnom pritvoru. U slučaju Saucha (SDP-ov saborski zastupnik optužen za krađu javnog novca lažnim putnim nalozima, op. a.) bilo je sedam svjedoka, a osumnjičenik je proveo u istražnom pritvoru samo pet dana. Ako postoji želja, to se može riješiti vrlo brzo. Inače, Horvat se ne osjeća krivim.“

Istodobno, potpredsjednik vlade Boris Milošević (SDSS), s dužnošću na raspolaganju, uredno dolazi na posao i nikomu ništa!? Još neki članovi vlade su pod krimi istragom, a premijer mrtav-hladan, ne želi čuti o većoj rekonstrukciji vlade, raspuštanju saborske tzv. stabilne većine  ili, pod smjesta – izvanrednim parlamentarnim izborima!? A vlast bučno trokira. Spala je na najniže grane javne potpore (jedva cca 16 posto birača), a unutarnje društveno, političko, ekonomsko i moralno tzv. stanje državnog zdravlja je očajno, vanjskopolitičko se ekonomski (ne samo zbog rata u Ukrajini) dramatizira iz sata u sat, pa je manje no ikad svejedno tko i kako upravlja zemljom. Ako već premijer Andrej Plenković nije svjestan svoje nesposobnosti i štetnosti kadroviranja u najodgovornijim državnim resorima – i šire/niže po upravljačkoj piramidi – morat će to umjesto njega (u)činiti USKOK i DORH. Po obrascu za bivšeg ministra Horvata, Borisa Miloševića, najnovije zahtjevom za skidanje imuniteta ministru Aladroviću  i nekoliko mu kolega koji već jesu pod istragom za kriminal, zloporabu položaja i ovlasti, ili će ubrzo biti. Npr. ministrica poljoprivrede Marija Vučković, ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić, etc.

Ako turisti ne dođu…

Bude li se međunarodna drama intenzivirala i zakuha li na zapadnom Balkanu – zbog BiH i vanjskih „savezništava“ ovdašnjih samonedostatnih bantustana – pa strani turisti zbog sramotno loše cijepljenosti na Jadranu protiv korone te blizine ratnog žarišta u Ukrajini preskoče ove sezone „opasno hrvatsko more“, kao onomad 1999. godine cijelo turističko ljeto južnije od Istre, kada je NATO dopuštenjem Banskih dvora prelijetao hrvatski teritorij za 78-dnevnog bombardiranja Srbije (rat na Kosovu), bit će jao i pomagaj. Ne toliko arogantnu premijeru koji agresivno naginje autoritarnomu gardu vladanja – vidljivo je posijedio i postao nervozan – te buljuku nesposobnih ministara (ovi pak ne smiju pustiti glasniji vjetar bez Plenkovićeva miga), nego još neiseljenima manje od 3,9 milijuna tzv. običnih/malih ljudi što već dugo dišu na škrge. Zbog skupoće i nereda u sustavu. Po svoj prilici, već sutra možda neće moći disati niti na škrge.

Jer, država će od 1. travnja energetski šokirati građane enormnim poskupljenjem plina i električne struje, a poskupljenje hrane i režija stanovanja za cca 20, 30, 50 pa i više od 100 posto već je na snazi dva-tri mjeseca. Cijene troškova života odletjele su u nebo. I još će, tu nije kraj. Ne samo zbog galopirajuće inflacije koju vlada ne znâ amortizirati učinkovitim mjerama ekonomske politike, nego – javna je tajna – i zbog gospodarske pripreme za uvođenje eura od 1. siječnja 2023. kada će cijene takorekuć samo promijeniti naziv valute, ali ne i brojčani iznos!? I sada, još crnje od crnoga, zapadne sankcije Ruskoj Federaciji, navodno zbog invazije na Ukrajinu (sic transit) – kojima se sirotinjska, je li, Bijedna Naša mora nesamostalno, ovisno i nesuvereno pridružiti, pa što koštalo da koštalo zemlju (članicu EU-a i NATO-a) što je svoju tzv. samostalnost, neovisnost i suverenost ustupila Bruxellesu i Washingtonu, izazvat će cijelu lavinu novih troškova, proračunskih šteta i prekinutih ekonomskih veza. Svima tim, ali i nizu još nepredvidljivih gubitaka nije dorasla ovako traljava, gospodarski slaba, moralno nevjerodostojna i polit-ideološki podijeljena/posvađana Bijedna Naša. Pa…