Porezni obveznici bankomat za braniteljske „zasluge“ i politikantsko licemjerje

Autor/ica 👤Marijan Vogrinec 4.11.2019. u 10:46

Izdvajamo

Može i tomu se ne treba čuditi, jer im to dopuštaju baš neodgovorni likovi iz Banskih dvora, kojima je tzv. braniteljska/stradalnička sekta pouzdano biračko tijelo budući da mu - čim podviknu o nepoštivanju tzv. digniteta Domovinskog rata i dostojanstva hrvatskih branitelja, što će reći da glad za novcem glasnije krulji u nečistoj savjesti - smjesta i bez „fiskalizacije“, izdašno, dodatnim novcem poreznih obveznika stišavaju galamu. Zemlja građana tzv. prvog reda (političari, branitelji/stradalnici i Katolička crkva) i građana tzv. drugog/trećeg... petog... reda tragičan je talac bez ikakve budućnosti. Tim više, jer su pravda, poštenje, čist obraz, svijest i savjest ustuknuli pred lažnim domoljubljem, (prazno)vjerskim prenemaganjem, političkim prijeporima, upravljačkim nesposobnostima, izigravanjem duha i slova Ustava i zakona - ne poštuju se u tzv. braniteljskim predmetima: od kriminala do ratnih zločina - a politička je odgovornost ukinuta. Laže se i mulja i besramno gleda javnosti u oči.

Povezani članci

Istraživački novinari portala Indexa.hr upravo su objavili jednu od priča – u dugačkom nizu već poznatih nepravdâ i sramota Bijedne Naše, u kojoj su amoral, kriminal, prijetvorno hrvatstvo/katoličanstvo, licemjerje, mržnja i ratne „zasluge“ opća mjesta dnevnog života – što će samo privremeno izazvati mučninu i natjerati endemskog poštenjaka da pljune na takvu hrvatsku zbilju, ali još neko vrijeme ništa neće promijeniti. „Otkrivamo: Sin možne šatorašice nezakonito uzeo velik novac. Dug smo platili mi“ – medijski je naslov s nadnaslovom „Teror ‘branitelja’“ ispod kojega je riječ o Danielu Balogu, sinu Nedjeljke Balog, također „vječne“ predsjednice Udruge udovica hrvatskih branitelja i drčne prosvjednice iz 555-dnevne tzv. Glogoški-Klemmove (2013.-2015.) političko-ideološki toksične šatre na Savskoj cesti 66 u Zagrebu

Marijan Vogrinec

Hrvatski „branitelji“ naprijed, ostali stoj! – nepisano je geslo, kojim HDZ-ovi i još desniji tzv. desničari izvan denver plave ZNA SE opcije zlorabe Domovinski rat ne bi li si ne samo zadržali prisvojena materijalna dobra iz bivše države te proživljenim ljudskim patnjama i stradalništvom držali na distanci sve „petokolonaške“ kritike nego i u disfunkcionalnoj političko-ideološkoj gruntovnici upisali svu tzv. Samostalnu, Neovisnu i Suverenu u svoje privatno vlasništvo. Komu se to ne sviđa, a prosvjedni mu se glas čuje u javnosti, može se u tišini ili spakirati s cijelom obitelji i put granice tražiti si domovinu pod tuđim suncem ili biti javno prokazan kao državni neprijatelj No. 1 budući da „ne voli Hrvatsku i Hrvate, ne poštuje dignitet Domovinskog rata i cijeni dostojanstvo hrvatskih branitelja“. To je više no opaka mantra jedne gemišt-kaste interesno skompanih političara i dijela „vječnih“ vođa nekolicine od 1350 ratnoveteranskih i stradalničkih udruga koji su neprirodno/protuzakonito poistovijetili političku vlast/moć s grabeži i nepripadnim obiteljskim bogaćenjem javnim novcem, povlasticama, etc.

„Zaklada hrvatskih branitelja podmirila je dug veći od 300 tisuća kuna prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje“, tvrdio je Index.hr. „Daniel Balog natukao je dug trošeći novac od obiteljske mirovine, a na koju više nije imao pravo jer se prestao redovno školovati.“ Prosvjednica iz šatre „Oba su pala, oba će pasti“, čiji je muž i otac navodno poginuo za poštenu Hrvatsku poštenih ljudi, a ne republiku nacionalnih pijavica, lopova i kojekakvih lezilebaroša, morala je znati – ako mladac već „nije“ – da javni novac, muka krajnje osiromašenih (čak i zbog nabujalih iznad svake mjere tzv. braniteljskih/stradalničkih mirovina, invalidnina i inih materijalnih povlastica) poreznih obveznika pripada onima koji na njega imaju zakonsko pravo. To će reći da je i Daniel Balog imao pravo na javni novac isključivo dok se redovno školovao na Policijskoj akademiji u Zagrebu, koju nije završio, a mjesečno je primao astronomskih 10.000 kuna. Nezamislivih jednom studentu medicine, strojarstva, eletrotehnike, etc. Ni sekundu dulje. To nije doživotna apanaža zbog očeve pogibije. U tomu je kriminogeni nonsens da se u operaciju povrata novca neovlašteno uplela država: nepripadne kune s kamatama morao je vratiti sin Daniel uz kaznenu odgovornost, odnosno obitelj Nedjeljke Balog. I točka. Riječ je o javnom novcu, kojega su vlasnici porezni obveznici, a ne država u liku onih što su neodgovorno – „preuzeli odgovornost“ (sic transit). „Ovo je priča o nevjerojatnoj operaciji koja uključuje Ministarstvo branitelja, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zakladu hrvatskih branitelja i – hrpu našeg novca“, ispravno zaključuju istraživači Indexa-hr.

Nevjerojatna mentalna akrobacija

O tomu se uglavnom i radi: po svaku cijenu osvojiti i održati se na vlasti, a to znači imati moć i neograničen pristup – hrpi našeg novca. A onda, je li – high life… Ne samo kao Daniel Balog? „Što ste se mog sina uhvatili“, ljutito je šatorašica Balog odgovorila na novinarski upit telefonom o tomu kako se baš u njezinoj obitelji mogao dogoditi takav skandal, „bilo je tamo i drugih kojima je plaćeno. Taj dug je zapravo samo 100 tisuća kuna, sve ostalo su kamate.“ Nevjerojatna mentalna akrobacija Nedjeljke Balog i odnos prema javnom novcu ratnoveteranske udovice, koja se već legitimirala u Bijednoj Našoj ne samo politikantskim izjavama („Nadam se da ćemo zajedno djelovati zbog naše djece“, kazala je u savskoj šatri veljače 2015. tek ustoličenoj predsjednici RH Kolindi Grabar-Kitarović) već i sudjelovanjem u kojekakvim performansima, kojima tzv. braniteljski i stradalnički kolovođe organizirano godinama maltretiraju sve građane. I navlače na cijelu braniteljsku/stradalničku populaciju javne animozitete kao na povlaštene, bogovski zbrinute i stalno nečim „nezadovoljne“ parazite. Kojima su tek novac i povlastice ekvivalent za tzv. braniteljsko i stradalničko dostojanstvo i domovinskoratni dignitet. Sic transit.

Kad su lani ratnoveteranske udovice i neki prekonoćni šofer-generali (Ljubo Ćesić-Rojs, npr.) prijetili pred ulazon u HRT na zagrebačkom Prisavlju novim šatrama (čak dvjema!?) i bojkotom javne medijske kuće zbog naknadnog prikazivanja na malim ekranima nagrađivane filmske komedije Pave Marinkovića „Ministarstvo ljubavi“, novinari su izvijestili: „Braniteljske udruge oštro su osudile navedeni film, a ispred Udruge udovica hrvatskih branitelja Zagreb predsjednica Rozalija Bartolić poručila je kako on vrijeđa i blati udovice, njihovu djecu, stradale i Domovinski rat“. Javna cenzura, zabrana umjetničkog djela i ine, je li, državne represalije prema slobodi izražavanja i demokratskom društvu udovicama su poželjna postupanja ne bi li se zataškala istina o tomu da su se mnoge ratnoveteranske udovice (još mlade ostale bez muževa, neke s djecom) upustile u tzv. divlje brakove, u njima čak izrodile djecu, a nisu se odrekle (po zakonu su morale!) obiteljskih mirovina i inih beriva i povlastica na osnovi pogibije svojih muževa ili ratnog stradalništva. Tko tu koga sramoti, da se daroviti filmski redatelj ne bi smio pozabaviti tom tragikomičnom temom? Koga je (o)sramotio neuspješan student Daniel Balog natukavši više od 300.000 kuna duga, jer je godinu dana primao i trošio javni novac namijenjen redovnom školovanju djeteta poginulog hrvatskog branitelja? Koga je (o)sramotila šatorašica Nedjeljka Balog, jer nije pravodobno reagirala čim joj je sin prekinuo studij na Policijskoj akademiji, a ona obnaša visoku moralnu dužnost predsjednice udruge u kojoj su navodno natprosječno osjetljivi na tzv. dostojanstva i dignitete?

Index-hr piše da Nedjeljki Balog „nije bilo nimalo neugodno kada smo je pitali za komentar isplate u vrijednosti polovice pristojnog stana u Zagrebu ili trogodišnje plaće nastavnika s višedesetljetnim stažem“, pa je i 300.000 kuna s kamatama, je li, kikiriki za nekog tko nema elementarni osjećaj za poštivanje zakona vlastite zemlje. Kamoli za vjerodostojan i svojim javnim (navodno) uvjerenjima primjeren odnos prema društvenom i ekonomskom zdravlju zemlje u kojoj živi. „Novac u Fondu je i Danielov novac“, reći će šatorašica drčno i pogoditi ravno – uništa, jer njezin sin nije uplatio ni prebite kune u mirovinski fond da bi imao pravo na ono što je iz njega spiskao. „To je novac njegovog oca od kojega je on dobio samo tri kosti i to sedam godina nakon što je ubijen. Daniela nitko nije pitao kada su se prodavale dionice iz tog fonda.“ Index.hr ironizira opaku logiku šatorašice Balog, koja beskrupulozno svojata nepripadni novac. „Ne precizirajući“, raščlanjuje Index.hr, „na koliko točno procjenjuje smrt svog supruga i Danielovog oca i dokad bi država ili paradržavne institucije trebale plaćati njoj i njenom sinu“.

Koji je sin „dobio 100 tisuća kuna na koje nije imao pravo, odbio ih je vratiti, kamate su rasle i dug je prešao 300 tisuća kuna pa je uskočila Zaklada osnovana da bi pomogla najsiromašnijim veteranima i njihovim obiteljima s par tisuća kuna da prebrode trenutne teškoće ili kupe skupi lijek kada zakažu druge institucije socijalne države“. Ta je „operacija sin Daniel“, očito u režiji njegove majke i njezinih prijatelja iz istomišljeničkih udruga, izvedena ekspresno nakon što su i sin i majka pojmili da HZMO ne kani sinu poginulog branitelja oprostiti golemi dug. „Njegova majka je panično počela tražiti da netko drugi vrati koji je njen sin potrošio“, tvrde istraživački novinari. I dogodilo se to što se dogodilo: iksti je put urodio plodom još jedan krajnje nečastan i nezakonit tzv. braniteljski/stradalnički pritisak na javni novac. Među tolikima dosad što je spomenula i Nedjeljka Balog: „… bilo je tamo i drugih kojima je plaćeno“. U tomu i jest tragedija ove zemlje. Da ima tih što im se nezasluženo debelo plaća pod ovom ili onom mantrom tzv. zasluženog te onih koji su radili puni radni vijek ili su zdravlje izgubili i još gube na radnim mjestim, puneći bušte ovima prvim, a dobivaju crkavicu nedovoljnu za preživljavanje ili uopće ne primaju zarađene plaće. Kako ove prve nije sramota zbog ovih drugih!? Kako neka tamo šatorašica može javno/bahato smatrati kikirikijem vrijednost, je li, „polovice pristojnog stana u Zagrebu ili trogodišnje plaće nastavnika s višedesetljetnim stažem“?

Može i tomu se ne treba čuditi, jer im to dopuštaju baš neodgovorni likovi iz Banskih dvora, kojima je tzv. braniteljska/stradalnička sekta pouzdano biračko tijelo budući da mu – čim podviknu o nepoštivanju tzv. digniteta Domovinskog rata i dostojanstva hrvatskih branitelja, što će reći da glad za novcem glasnije krulji u nečistoj savjesti – smjesta i bez „fiskalizacije“, izdašno, dodatnim novcem poreznih obveznika stišavaju galamu. Zemlja građana tzv. prvog reda (političari, branitelji/stradalnici i Katolička crkva) i građana tzv. drugog/trećeg… petog… reda tragičan je talac bez ikakve budućnosti. Tim više, jer su pravda, poštenje, čist obraz, svijest i savjest ustuknuli pred lažnim domoljubljem, (prazno)vjerskim prenemaganjem, političkim prijeporima, upravljačkim nesposobnostima, izigravanjem duha i slova Ustava i zakona – ne poštuju se u tzv. braniteljskim predmetima: od kriminala do ratnih zločina – a politička je odgovornost ukinuta. Laže se i mulja i besramno gleda javnosti u oči.

Prvi ozbiljan skandal

Rečenu Zakladu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji posebnim je zakonom institucionalizirala vlada, kao i Fond hrvatskih branitelja unutar Zaklade, kojemu je velikodušno darovala dionice najvrjednijih državnih poduzeća tako da je dosad podijeljeno cca 141 milijun kuna na osnovi zahtjeva 79.000 branitelja/stradalnika rata koji su izrazili potrebu za novčanom pomoći radi teškog financijskog stanja, troškova liječenja, potpora u školovanju djece siromašnih veterana, itsl. Slučaj Daniela Baloga je, koliko se javno znâ, prvi ozbiljan skandal s javnim novcem iz tog strogo namjenskog izvora, iako se sada otkriva da su i neka druga djeca – kako je ironizirala šatorašica Nedjeljka Balog – primala novac iz obiteljske mirovine na koji nisu imala pravo. Kao ni iksti broj ratnih udovica, kojima se iz temelja promijenio bračni status, ali ne i dotok novca zbog poginulog/nestalog u Domovinskom ratu supruga. Eto što ti je naš narod kad je javni novac u igri: država postaje bankomat.

„Upravni odbor Zaklade je na sjednici u kolovozu 2019. odobrio isplate više od milijun i pol kuna na molbu 16 korisnika – djece poginulih branitelja“, izvijestio je Index.hr. „Svima je zajedničko da su imali dug prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, jer su primali obiteljske mirovine na koje nisu imali pravo jer se nisu redovno školovali. Tih 16 potomaka poginulih branitelja su mjesecima, a neki i dulje od godinu dana, primali mirovine mrtvih očeva, iako su prekinuli školovanje. Prema pouzdanim informacijama kojima raspolaže Index, jednom od njih je pokriven dug veći od 300 tisuća kuna i upravo zbog te jedne osobe i njegovog golemog duga je i složen paket od 16 korisnika kojima su podmireni dugovi prema HZMO-u. Riječ je o Danielu Balogu, sinu Nedjeljke Balog, poznatije kao Neda…“ Država je u liku braniteljskog ministra Tome Medveda, također savskog šatoraša, i jamačno ne bez znanja/blagoslova premijera Andreja Plenkovića, velikodušno išla na ruku „vječnoj“ šefici Udruge udovica hrvatskih branitelja, suzaslužnoj za iritantno sramotnu realizaciju krilatice „Oba su pala, oba će pasti“.

Pa je valjda u redu da je poreznim obveznicima palo iz šupljeg džepa u nepovrat više od 300.000 kuna zbog rastrošnog i nesavjesnog propalog studenta s Policijske akademije i „operacije sin“ majke mu Nedjeljke? Taj šatoraški val naplavio je Tomu Medveda na unosnu državnu apanažu ministra branitelja u komedijaškoj vladi Orešković.Karamarko, gdje ga je ostavio i Andrej Plenković, ali je naplavio i šatoraša Antu Deura na mjesto braniteljskog savjetnika tada novopečene predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, šatoraša Josipa Klemma na 20-godišnju unosnu koncesiju osiguranja na ljetnom divljalištu svjetske mladeži Zrću u Novalji na otoku Pagu i sudsku milost zbog utaje 3,2 milijuna kuna poreznih obveza, etc. Čuda se mogu postići, samo treba biti pravi lik – pravi sin, prava majka/otac, pravi šef prave udruge, pravi stranački dizač ruke/glasač, pravi… -,u pravo vrijeme na pravomu mjestu. Vlasnik HB iskaznice u HDZ-ovom pričuvnom ešalonu za izboriti izbornu pobjedu. Silom ili milom, nema veze kako. To se dade unovčiti, i unovčuje se, a komu se ne sviđa „ne voli Hrvatsku“ i može se iseliti. Zajedno s obitelji. Ako se ne iseli, „mrzitelj Hrvatske“ je nadrapao.

Nedjeljka Neda Balog – foto HRT

Skandal sa sinom i majkom Balog – vrijedan zastrašujuće pozamašnih više od 300.000 kuna državnom politikom osiromašenih poreznih obveznika – rendgenski je snimak dugogodišnjeg unutarnjeg stanja tzv. braniteljske blagajne, kojom raspolaže povlaštena skupina „zaslužnika“, primjenjujući praksu ja-tebi-ti-meni u celofanu formalnih zakonskih uzusa i ne pitajući za zdravlje masu braniteljske/stradalničke populacije izvan svog istomišljeničkog kruga. Uvezanog osobnom korišću i demagogijom tzv. ratnodomovinske, nacionalističke i vjerske verbalistike. Novinarska istraga o „operaciji sin“ u braniteljskom/stradalničkom Fondu i Zakladi, HZMO-u te Ministarstvu hrvatskih branitelja – izravno upletenim u oprost enormnog duga Daniela Baloga terećenjem poreznih obveznika – nije polučila vjerodostojan rezultat, jer su se sve te institucije izmotavale, pozivale na zakone, smisao svog djelovanja, prebacivale krivnju, etc., što je neprihvatljivo. Petnaestero djece poginulih branitelja, koja su nečasno prorajtala u dužem razdoblju od više tisuća do 10.000 kuna mjesečno i oštetila državu, braniteljski fond, odnosno djecu koja se redovno školuju i strudiraju po istom kriteriju, navodno je samo krinka za podmirenje duga Daniela Baloga. Čija je majka Nedjeljka/Neda navodno strah i trepet ne samo među stranački indoktriniranim vođama udruga već i u Ministarstvu branitelja, pa i u samom HDZ-u i na Pantovčaku. Ne žele joj se usprotiviti i zamjeriti, pa je više od 300.000 kuna kikiriki kad ide iz tuđeg džepa za pokriće privatne nesvjesnosti i rastrošnoti?

Kontroverzna „filmska kritičarka“ Zorica Gregurić – prosvjednica protiv „Ministarstva ljubavi“, gorljiva zagovornica ustaške krilatice „Za dom spremni“ kao braniteljskog pozdrava, etc. – u liku predsjednice Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara, ljutito je komentirala aktualni skandal s Balogovima, rekavši da je to „braniteljski novac“ i da se nitko drugi ne smije uplitati u njegovo trošenje. Sic transit. To je novac svih poreznih obveznika u Bijednoj Našoj, namijenjen siromašnoj i marljivoj djeci poginulih hrvatskih branitelja, a ne propalim studentima. Ma čija djeca bili. Nema pogodovanja nikomu, pa ni plaćanja dugova Danielu Balogu. Institucije su dužne zakonito/domaćinski raspolagati javnim novcem. „Mi nismo niti možemo ulaziti u način na koji je nastao dug“, kažu u Zakladi i pogađaju – „uništa“. Ne samo da itekako mogu, nego moraju. Po kojem kriteriju spremno podmiruju astronomsku svotu, a ne znaju zašto? Tko je tu lud? „S obzirom da se radi o osjetljivoj populaciji“, pisali su iz Zaklade Indexu.hr, „molimo Vas dza objrktivan pristup pruženim informacijama kako ne bi došlo do do njihove (djece koja su potrošila velik nepripadni javni novac, op. a.) dodatne viktimizacije.“ Da ti pamet stane, spiskali toliki javni novac pa – žrtve!? Zato što su nezakonito potrošili tuđe kune?

„Zaslužni“ za našu slobodu…

Ako je itko žrtva ili dodatno viktimiziran, a jest, to su porezni obveznici, koji s punim pravo traže da krivci vrate spiskan njihov namjenski novac, a ne nekakvi fondovi, zaklade, ministarstva, etc. Uopće nema veze je li netko sin poginulog hrvatskog branitelja, koji je „nakon sedam godina dobio samo tri očeve kosti“, pa može nekažnjeno potrošiti astronosmke svote javnog novca koji mu ne pripada – cca 10.000 kuna mjesečno za studij na Policijskoj akademiji, heeej!? – i nikomu ništa. Kakva smo mi to ili još bolje od Brešanovog filmskog naslova – čija smo mi to država? Ako je Bijedna Naša uopće država, jer ni u jednoj niši sustava ne kontrolira samu sebe. Ljuska prepouna trulog i toksičnog sadržaja. Gdje god se okreneš i što god dodirneš, vonja na bježi čim dalje. „Nitko tu djecu ne gleda, oni nemaju ništa od svojih očeva“, patetizira Nedjeljka Balog. „Drugi branitelji barem mogu po svoju djecu u vrtić ili školu, a oni to nisu imali.“ Pa zato mogu uzimati tzv. braniteljski novac koliko im se sprdne, trošiti ga na obijesne provode po prekidu školovanja i u nezahtjevnim obrazovnim ustanovama, a nitko ih ne smije pitati za junačko zdravlje kako ne bi bili „dodatno viktimizirani“. Sic transit. Tako nešto može pasti na um samo onima što su uistinu uvjereni kako su privatizirali državu, sa svim njezinim zakonima, te obvezali masu tzv. građana drugog, trećeg… petog… ikstog reda da im doživotno – možda čak naraštajima ubuduće – plaćaju sve životne prohtjeve. Ta „zaslužni su za našu slobodu, koju sad uživamo“. Sic transit. Ta vrst tzv. braniteljskog mentaliteta više od četvrt stoljeća terorizira sve ostale žitelje Bijedne Naše, a ulizivačka im politika državnog vrha zborno sekundira: Hrvatski „branitelji“ naprijed, ostali stoj!

Mediji su upravo za vikenda objavili da je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru odustalo od daljnjeg postupka protiv oca dvojice poginulih branitelja Marijana Živkovića (82) zbog čekićanja ćirilice na dvojezičnim pločama na državnim ustanovama u Vukovaru 2013. godine. Objašnjava ekspert/vještak za psihijatrijske slučajeve da je Živković u tom trenutku provale vandalizma, divljanja macolom po državnoj imovini na Policijskoj postaji u Vukovaru bio – neubrojiv/neuračunljiv/nije bio pri sebi i tako to, pa je općinski DORH, je li, uputio podnesak Općinskom sudu koji je u roku smjesta stornirao postupak. Ako je Živković bio neubrojiv, je li bila ubrojiva i razularena masam „crnaca“ koji su ga nosili na ramenima dok je vitlao teškim čekićem po zraku i mlatio po ćirilici na dvojezičnoj ploči Policijske postaje u Vukovaru?

Je li sada ubrojiva ta ćorava božica s mačem u desnici i kantarom u ljevici, kojoj je valjda povez na očima dao pravo zatajiti zakon i podleći bijesu drčnih ekstrema, koji su tražili žurno i bezuvjetno gaženje zakona i pravne države radi oslobađanja Marijana Živkovića od svakog krimena. U toj ujdurmi protiv pravosuđa i zakona prednjačili su pak vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, savjetnik mu za branitelje i šefa Stožera za obranu Vukovara Tomislava Josića (u čijoj su režiji, na mig HDZ-ovih šovinističkih militanata iz Zagreba i tzv. ekstremne desnice, izvedeni svi nedopečeni tzv. braniteljski ekscesi od čekićanja ćirilice do tzv. druge kolone 18. studenoga 2013. u Vukovaru i fizičkog napada na državni vrh s diplomatskim zborom, etc.) te njihovi istomišljenici širom Bijedne Naše koji bogovski žive upravo od toga što im protusrbovanje ne silazi s jezika i ratna kakofonija danonoćno tutnji u glavama. Da si nisu tako unovčili „nacionalnu svijet, ratne zasluge i domoljublje“, jednostavno ne bi imali smisla u uljuđenoj, demokratskoj i europskoj Hrvatskoj za koju su pali upravo ti kojima su se samopozvali biti trbuhozborcima. Sramota.

„Pravna je to pobjeda, ne politika; pravda je pobijedila“, uglas klikču sada slobodan čovjek Marijan Živković i odvjetnik mu Emil Mitrovski. Kandidat za predsjednika RH, lakonotni pjevač Miroslav Škoro – čijoj američkoj supruzi izvjesna frizerka (sic transit, frizerka) Kolinde Grabar-Kitarović bijednički i gnjusno destilira na FB-u srpska krvna zrnca – može iskapiti čašu pjenušca od sreće i još jedamput propagandno fotografirati sa sada slobodnim prijateljem Živkovićem. Gaf-predsjednici Grabar-Kitarović koja je također prednjačila zahtjevom da se pogazi zakonska norma države u kojoj je odgovorna za ustavno/zakonito funkcioniranje sustava te „oca dvojice poginulih hrvatskih branitelja“ pusti na miru trumpovski se javila Twitteru: „Jedina prava odluka!“ Ne prava, nego pogrešna i nezakonita. Što sada sve mogu nekažnjeno raditi Bijednoj Našoj i svi ini roditelji, čija su djeca poginula ili nestala u Domovinskom ratu!? Što bi nekažnjeno tek smjela raditi svojoj državi pokojna Kata Šoljić – majka i supruga četvorice poginulih hrvatskih branitelja – koju su neodgovorni/nečasni HDZ-ovi politikanti razvlačili od mila do nedraga, izlagali je u svakom demagoško-populističkom izlogu te na njezinoj obiteljskoj tragediji u Domovinskom ratu skupljali Judine rejtinške bodove? Da im debelo meso ostane ili pak zasjedne na mekano u državi!?

I što sve mogu/smiju raditi svojoj državi i ina neuspješna djeca poginulih i nestalih branitelja – poruka je: što im se sprdne! – ako se jednom Danielu Balogu gleda kroz prste i moćna sprega politika-„branitelji“ zavlači ruku poreznim obveznicima u džepove i vadi im više od 300.000 kuna? Koliki su milijuni tzv. braniteljskog novca prorajtani u kladionicama i kafićima, na lude limene jurilice, nevraćene kredite za vikendice, unaprijed propale „projekte“, etc., a odgovorne institucije popeglale štetu na – naš trošak!? „Imamo Hrvatsku!“ – vikao je tzv. prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman onog kolovoza 1995. na kninskoj tvrđavi i bio u pravu: njegova je kasta i političko-vojno-braniteljska branša uistinu dobila Hrvatsku. Ostali životare na kapaljku ili se iseljavaju s cijelim obiteljima, jer nemaju Hrvatsku.

Svi hrvatski građani, a da o tome pojma nemaju jer to država krije od njih, plaćaju milijunske odštete npr. samo rodbini 13 ubijenih i dvojici ranjenih zarobljenih i razoružanih bivših teritorijalaca JNA 1991. godine na Koranskom mostu na izlasku iz Karlovca. Taj je jeziv ratni zločin počinio tzv. hrvatski branitelj Mihajlo Hrastov, nakon 24-godišnje sudske farse fasovao je četiri godine Lepoglave (sic transit, četiri godine za 13 ubojstava i dva ranjavanja!?), a budući da je rodbina stradalih hrvatskih Srba tužila državu koja se nema od čega naplatiti na ubojičinoj imovini, odštetu, kamete i sudske troškove plaćaju i još će – porezni obveznici. Je li cijela država okrvavila ruke ili samo Mihajlo Hrastov? Bankomat RH će uredno iskeširati i ikste svote ratnoveteranskih mirovina i invalidnina tzv. hrvatskim braniteljima/invalidima koji su se, eto, nakon punih 25 godina sjetili da su ne samo „aktivno sudjelovali u ratu“ već i „ranjeni u njemu ili naknadno teško oboljeli“ što je „isključivo posljedica njihova sudjelovanja u obrani domovine od jugosrpskog agresora“. Ministar Tomo Medved je uredno proveo šatorrašku volju, o tome je HDZ-ova vlada donijela zakon, te su ukinuti rokovi do kada se može zatražiti HB status, ratna invalidnost i sve apanaže/povlastice koje iz toga proizlaze. Samo je ove godine već podneseno više od 10.000 takvih zahtjeva, a cca 70 posto ih je pozitivno riješeno. Pa ti vidi čija mati crnu vunu prede.

Novac i povlastice

Nije samo HDZ iz politikantskih razloga išao niz dlaku svomu biračkom tijelu iz braniteljskih redova, nego je i SDP za svog mandata debeloj guski podmazivao vrat: godine 2014. je otpisala ratnim veteranima čak 12,4 milijuna kuna neotplaćenih iznimno povoljnih kredita. Dotad je bilo odobreno ukupno 3655 kredita u vrijednosti 320 milijuna, a do polovice 2014. godine zaprimljeno je u Ministarstvu branitelja 1785 molbi za otpis, a odobreno 1406. Vlada Zorana Milanovića je otpisala 12,4 milijuna kuna neotplaćenih HBOR-ovih kredita 108 branitelja, odobrenih Kreditnim programom zapošljavanja razvojačenih pripadnika HV-a. Vlada premijera Plenkovića nije prekinula tu toksičnu praksu, iako je od ukupne mase odobrenih kredita otplaćeno jedva dva posto. Mediji su kolovoza 2019. objavili da je vlada „sukladno zahtjevu korisnika kredita i pozitivnog mišljenja stručnog povjerenstva osnovanog pri Ministarstvu hrvatskih branitelja“ dosad „otpisala 2114 kredita u iznosu od 240,295.706,27 kuna od ukupnog iznosa od 319,591.741,05 kuna“. S tendencijom daljnjeg otpisivanja, jer „hrvatski su branitelji zaslužni za našu slobodu“, pa je valjda logikom stvari naš novac zapravo – njihov novac.

Nije zgorega podsjetiti se činjenice da je Registar hrvatskih branitelja, koji je SDP-ova koalicijska vlast Zorana Milanovića otvorila za javnost, a HDZ-ova potom brzopotezno zatvorila kao strogo pov. materijal (sic transit), nabujao na blizu 510.000 vlasnika HB statusa. Iako je, tvrdio je još 1996. Franjo Tuđman, sudjelovalou Domovinskom ratu cca 250.000. Osamdesetak tisuća ratnih veterana korisnici su mirovina i invalidnina po osnovi ratnih zasluga. Te su mirovine za prosječno 18 godina radnog staža u prosjeku dvostruko veće od prosječne civilne (2400 kuna za puni radni staž), a invalidnine i višestruko veće od civilnih za invalidnost na radu. Branitelji imaju posebne bolnice (npr. u Zaboku) ili posebne odjele u medicinskim ustanovama, prednost u liječenju (ne stavlja ih se na liste čekanja od po nekoliko mjeseci do čak dvije godine), zapošljavanju, djeca pri upisu u srednje škole i fakultete, novčanu pomoć i deset puta veću od npr. stipendija za izvrsnost/darovitost/redovno školovanje i studiranje ostale djece, etc.

I to je to. Tko ne želi prihvatiti takvu podjelu na građane tzv. prvog te drugog/trećeg… petog…, etc. reda, „ne voli Hrvatsku“, „ne poštuje dostojanstvo hrvatskih branitelja i dignitet Domovinskog rata“, pa je najbolje da se iseli… „Državotvorna“ lobotomija ulazi u finanlnu fazu?