ENG
POLEMIKA O PJESMI: „GDJE JE NESTAO ČOVJEK?“
Autor/ica 👤Igor Serdar
Izdvajamo
- Slaviti će i Russia i Ukrajina i cijeli svijet onoga dana kad će neki mladi Ukrajinci i Ukrajinke s nekim mladim Rusima i Ruskinjama doslovno prestati gutati agitprop, pi-ar i kibernetički rat njihovih povodljivih roditelja s duboko i precizno usađenim stereotipima stvorenim u ostarjelim glavama s ideoloških nacionalnih pozicija.
Povezani članci
Foto: Ronilački instruktor Vinko iz Bosne s mladim Ukrajincima i Rusima
Navodno je tu pjesmu napisao, uglazbio i pjeva ju stalno Goran Bare…navodno narkoman…, ali koga briga za tamo nekog narkomana kad se ruši ovaj naš vrli, vrli Svijet…., isto navodno….zato ćemo ozbiljno by the book….spasiba,…selo gori, a baba se češlja…
Postoje različita mišljenja o ratu u Ukrajini…,odnosno „specijalnoj vojnoj intervenciji….“
s naglaskom na „denacifikaciju“ Ukrajine i postavljanju „nove vlasti na čelo Ukrajine“ koja će „uvažavati zonu utjecaja Rusije“…
za razliku od sadašnjeg stanja u kojem „lutka na koncu (Zelenski) samo poslušno izvršava naredbe zapada“.
Ako pozorno pratite samo dva ruska medija (RIA novosti i bilo koju dostupnu rusku TV) i recimo dva medija tog „zapada“ (jednog iz EU i jednog iz SAD) možete vrlo jednostavno doći do zaključka:
i jedna i druga strana se svojski trude uvjeriti „svoju publiku“ da su apsolutno na strani prava, pravde, poštenja, logike i svih drugih relevantnih obrazloženja vlastitih poteza.
—————————————————————————————————————————————
Ono što prvo „upada u oči“ i zamućuje vidno polje jest tehnika komuniciranja:
Rusija uvjerava svoju ciljanu publiku da su oni apsolutno u pravu.
Zapad uvjerava svoju ciljanu publiku da su oni apsolutno u pravu.
Profesionalno gledano stvari nisu baš takve:
„kad netko želi dokazati da je apsolutno u pravu onda to „apsolutno“ mora biti jasno svima koji pozorno prate izlaganje argumenata.
Ako je situacija nakon ekspliciranja mišljenja Rusije i mišljenja zapada da pola ljudi koji prate izlaganje misle da su Rusi u pravu, a pola ljudi da su zapadnjaci u pravu onda nitko nije apsolutno u pravu zato jer apsolutno znači nešto što je neoborivo s bilo kojeg stajališta… (npr., kao što voda teče nizvodno, prema nižoj točki zemlje…)
Citiram:
„Odnosi s javnošću su dvosmjerna komunikacija između organizacije i njezine unutarnje i vanjske javnosti, u svrhu postizanja međusobnog razumijevanja, izgradnje društvene odgovornosti i ostvarivanja zajedničkih interesa. Upravljane su komunikacijama organizacije s njezinim javnostima.“ – Wikipedija
To znači da su komunikacije
„upravljane od strane Rusije s njezinim javnostima“
„upravljane od strane Zapada s njezinim javnostima“
Ali, ali, ali.., to znači da upravljanje tih komunikacija nije u svrhu „postizanja međusobnog razumijevanja i izgradnje društvene odgovornosti zbog ostvarivanja zajedničkih interesa“ …., zato jer svaka strana u sukobu ima svoje vlastite interese pa onda pojednostavljeno rečeno ovi bajaju bajke svojima, a ovi drugi bajaju bajke svojima….
Ako otvorite Ruski portal Ria novosti ili Russia tv live – o stanju na bojišnici čitate kako su Rusi baš odlični, napreduju, sretni su, baš rede pravu stvar, ako ginu – ginu kao heroji, za pravdu, primajući odlikovanja, naknade obiteljima i vječnu slavu i zahvalnost države….
Ako pak otvorite CNN ili Euronews live – Ukrajina dobiva brdo snažnog oružja od svih zapadnih država i nanosi nemjerljivu štetu napadačima braneći časno, učinkovito i beskompromisno svoju zemlju i vrijednosti demokracije, tolerancije, ljudskih prava itd, itd….također primajući odlikovanja, naknade obiteljima i vječnu slavu i zahvalnost ne samo svoje države Ukrajine nego i kao branitelji slobodnog demokratskog načina života…zapada.
Međutim, istina u takvom pristupu nije „na sredini“ zato jer je logika egzaktna kategorija.
Drugim riječima, narodskim, svima razumljivim: i jedni i drugi „romansiraju“.
A romansirati (vidi Rječnik – bilo koji) znači „obraditi/obrađivati u književnom obliku kao roman“.
S obzirom da rat, vojna invazija druge države, granatiranje sa što veće udaljenosti nekih bezimenih nepoznatih ljudi i uništavanje infrastrukture bezumnim razaranjem nije za „obrađivanje u književnom obliku kao roman“ kao što niti međunarodna prijevara, laganje svatko svojima i slične nepoštene rabote nije niti demokratska baština niti je tradicionalna baština nego je najprozirnija upotreba onoga što su nekada zvali „agitprop“ PR u prljavom obliku, a može se i radikalnije obrazlagati i varirati na stotinu načina…
Sad, danas…, se takvo djelovanje zove „Cyber rat“ – kibernetičko ratovanje.
Dakle uz pomoć kibernetičkog ratovanja koje započinje u pripremnoj fazi rata djelovanjem prema svojoj ciljanoj publici na način da “uvjerite“ svoje ljude u „pravednost postupaka“ možete započeti i pravi ,ozbiljni rat i razaranje prema bilo kojem „nepravednom postupku“.
Svjetski policajac No 1. je svakako SAD i na takav je način ordinirao posljednjih 70 godina. Intervenirao je u mnogim sukobima u svijetu uz pomoć NATO alijanse, ali i samostalno, u ime: demokracije, ljudskih prava, svrgavani su diktatori, uređivali su režime, svašta su radili.
Nakon raspada SSSR-a 1994. godine potpisan je sporazum zemalja koje ratuju u Ukrajini:
Budimpeštanskim memorandumom 1994. predviđena je obveza Ukrajine da na vrijeme ukloni svo nuklearno oružje. Zauzvrat, Ruska Federacija, Sjedinjene Države i Velika Britanija obavezale su se:
Poštujte suverenitet, postojeće granice i neovisnost Ukrajine u skladu s Završnim aktom OESS-a.
Ne upotrebljavajte nikakvo oružje protiv političke neovisnosti, teritorijalnog integriteta Ukrajine, osim u svrhu samoodbrane i u drugim slučajevima u skladu s Poveljom UN-a.
Uzdrži se od ekonomske prisile koja ima za cilj podređivanje ostvarivanja prava koja su svojstvena njenom suverenitetu od strane Ukrajine, vlastitim interesima i na taj način osiguravanje bilo kakvih prednosti za sebe.
Zatražite odmah djelovanje Vijeća sigurnosti UN-a ako Ukrajina kao zemlja potpisnica Ugovora o neširenju nuklearnog oružja postane prijetnji objekt ili žrtva agresije koristeći nuklearno oružje.
Ne upotrebljavajte nuklearno oružje protiv Ukrajine, s izuzetkom slučajeva napada te zemlje na države povezane s memorandumom, njihov teritorij i njihove saveznike.
Dajte savjet ako se pojave sporovi u vezi s gore navedenim obvezama.
I tako je Ukrajina prestala biti nuklearna sila i sad imamo situaciju koju je Henry Kissinger još 2014. najbolje opisao i obrazložio:
(rođen kao Heinz Alfred Kissinger, Fürth, Weimarska Republika, 27. svibnja 1923.), američki diplomat i političar njemačkog porijekla.
„Prečesto se na ukrajinski problem gleda kao na obračun: hoće li se Ukrajina pridružiti Istoku ili Zapadu. No, ukoliko želimo da Ukrajina preživi i napreduje, ne smije biti granična ispostava niti jedne strane, već funkcionirati kao most između dvije strane.“
U obrazloženje da zapad i nije najbolje shvatio Ruski problem:
„Zapad mora shvatiti da, za Rusiju, Ukrajina nikada neće biti još jedna strana zemlja. Ruska povijest počela je u onome što se naziva Kijevska Rus’. Odonuda se proširila ruska religija. Ukrajina je stoljećima bila dio Rusije, a njihove su povijesti isprepletene i prije toga. Neke od najvažnijih bitaka za rusku slobodu, počevši od Poltavske bitke 1709., vodile su se na Ukrajinskom tlu. Crnomorska flota – Rusko sredstvo moći na Mediteranu – bazirana je, dugoročnim najmom, u Sevastopolju, na Krimu. Čak su i slavni ruski disidenti kao Aleksandar Solženjicin i Josip Brodski inzistirali na tome da je Krim integralni dio ruske povijesti, i same Rusije.“
S druge strane i za Putina ima sasvim suvislo obrazloženje te davne 2014. godine:
„Putin treba shvatiti da bi, bez obzira na zamjerke koje ima, politika vojnog nametanja proizvela novi Hladni rat. Sa svoje strane SAD treba izbjegavati tretiranje Rusije kao otpadnika kojeg strpljivo treba naučiti pravilima ponašanja koje je uspostavio Washington. Putin je ozbiljan strateg – u kontekstu ruske povijesti. No, razumijevanje vrijednosti i psihologije SAD-a nisu mu jaka strana. Niti su razumijevanje ruske povijesti i psihologije bile jake strane onih koji su kreirali politiku SAD-a. Odlučujući element su sami Ukrajinci. Oni žive u zemlji složene povijesti i višejezične kompozicije. Njezin zapadni dio je uključen u Sovjetski savez 1939., kada su Staljin i Hitler podijelili plijen. Krim, gdje 60 posto populacije čine Rusi, postao je dio Ukrajine 1954., kada ga je Nikita Hruščov, rođenjem Ukrajinac, darovao kozacima kao dio proslave 300. obljetnice sporazuma između Rusa i kozaka. Zapad je uglavnom katolički, dok istok uglavnom pravoslavan (Ruska pravoslavna crkva). Zapad govori ukrajinski; istok većinom govori ruski. Bilo kakav pokušaj jednog krila Ukrajine da dominira drugim – što je to bio obrazac ponašanja – voditi će do građanskog rata ili raspada. Tretiranje Ukrajine kao dijela sukoba Istoka i Zapada potopilo bi na nekoliko desetljeća sve perspektive približavanja Rusije i zapada – posebice Rusije i Europe – u kooperativan međunarodni sustav.“
„Vođe bi se, sa svih strana, trebale okrenuti istraživanju ishoda, a ne natjecati se u zauzimanju poza. Evo kako ja vidim ishod koji je kompatibilan s vrijednostima i sigurnosnim interesima svih uključenih strana:
- Ukrajina bi trebala imati pravo slobodno izabrati svoje ekonomske i političke asocijacije, uključujući Europu.
- Ukrajina se ne bi trebala priključiti NATO paktu, to je stav koji sam zauzeo prije sedam godina, kada je posljednji put bilo postavljeno to pitanje.
- Ukrajina bi trebala biti slobodna stvoriti bilo koju vladu kompatibilnu sa izraženom voljom svoga naroda. Mudri ukrajinski vođe tada bi izabrali politiku pomirenja između različitih dijelova zemlje. Međunarodno, trebali bi ići za stavom koji je zauzela Finska. Ta nacija ne ostavlja sumnju u svoju žarku samostalnost i surađuje sa Zapadom u većini pitanja, no pažljivo izbjegava institucionalno neprijateljstvo prema Rusiji.
- Aneksija Krima od strane Rusije nije kompatibilna s pravilima postojećeg svjetskog poretka. No, trebalo bi biti moguće postaviti odnose između Krima i Ukrajine na manje napete temelje. U tu svrhu Rusija bi prepoznala suverenost Ukrajine nad Krimom. Ukrajina bi trebala ojačati autonomiju Krima kroz izbore koji bi se održali u prisutnosti međunarodnih promatrača. Proces bi uključio uklanjanje svih nejasnoća oko statusa Crnomorske flote u Sevastopolju.“
Uzrokom sukoba prozvao je i EU za koju postoji mnoštvo opravdanja jer nije lako postići suglasnost tolikog broja zemalja pa su reakcije na Ukrajinski problem bile doslovno zatrpane problemima koji su kulminirali Brexitom 2016. godine, ali Kissinger je već tada imao mišljenje:
„Europska unija mora prepoznati da su njihova birokratska sporost i podređenost strategije domaćim politikama u pregovorima o odnosima Ukrajine i Europe doprinijele pretvaranju pristupnih pregovora u krizu. Vanjska politika je umijeće postavljanja prioriteta.“
I na kraju, umjesto zaključka da u politici svi narodski rečeno varaju jer moraju zadovoljavati interese prvenstveno svojih birača….
„Ovo su načela, ne recepti. Poznavatelji regije znat će da svi neće biti ugodni svim stranama. No test nije u apsolutnom zadovoljstvu, već balansiranju nezadovoljstva. Ukoliko se ne postigne neko rješenje na temelju ovih načela, stvari će se ubrzati u smjeru sukoba. Vrijeme za njega će doći dovoljno brzo.“
I na kraju njegovih oštroumnih razmišljanja ipak će se i taj sukob morati nekako završiti prestankom ubijanja i ratovanja koje iscrpljuje snage zaraćenih.
Europa je krenula značajno naprijed od simboličnog trenutka kad u Strasburgu možete iz Francuske u Njemačku običnom tramvajskom linijom s lijeve na desnu stranu Rajne ako ste kupili kartu.
Dvadesetogodišnjaci iz Strasburga jako paze koja je stanica tramvaja – kad oni izlaze da bi otišli u svoju kuću ili stan…, ali uopće ne žele razumjeti pitanje države. Neki su Nijemci, neki Francuzi, ali znaju jezike pa pričaju malo ovako, malo onako…
Slaviti će i Russia i Ukrajina i cijeli svijet onoga dana kad će neki mladi Ukrajinci i Ukrajinke s nekim mladim Rusima i Ruskinjama doslovno prestati gutati agitprop, pi-ar i kibernetički rat njihovih povodljivih roditelja s duboko i precizno usađenim stereotipima stvorenim u ostarjelim glavama s ideoloških nacionalnih pozicija.
I da ne bude sve o Rusko – Ukrajinskim bombama koje sad ispaljuju zbog navodno dva različita svijeta….kao i kod nas kad su padale bombe Srba, ali ne u Srbiji…
Biti će bolje i kad ostarjela Srbija i ostarjela Hrvatska shvate istu stvar, biti će bolje i kad ostarjeli Republikanci i ostarjeli Demokrati u Americi prestanu biti glupani, a o Bosni neću danas jer tamo imamo ozbiljno zatucanih staraca u tri pičke materine i tri kao različite varijante pa onda svi slobodnomisleći mladi Srbi, Hrvati, Bošnjaci odoše što dalje to bolje….i onda se tamo negdje vani u švedskama, irskama i novim zelandima pomažu, druže, žene, slave sve slave i bajrame i božiće – pre često na „užas svojih tradicionalno zatucanih staraca“…tradicionalaca kao tradicija…neka tamo zaglupljena do boli…
Tradicija? Tradicija je kultura, sport i zdravlje koje nam djedovi ostaviše, a tko je tko i kakav je čovjek vidi se odmah – ako nisi zadojen i nesamostalan. Pustimo dobru djecu na miru….kako ono pjeva onaj „narkoman“: „A gdje je nestao čovjek?“
Autor/ica 👤Igor Serdar
