„Obavještajnim“ fake newsom protiv nacionalnih interesa

Izdvajamo

• Naravno, nije prvi put u povijesti da su Rusi bolno pritisnuti uza zid, čak i ozbiljnijim neprijateljem od SAD/NATO-a s „partnerima“, pa su se uvijek održali na nogama. Održat će se i sada, ali je pitanje cijene koju će platiti i Kremlj, i Stara dama s Unijom u prvom planu i ostatak svijeta. Ta cijena će - itekako se već osjeća - biti prevelika. Osim za megakorporativne ratne profitere čije se bogatstvo eksponencijalno umnožava. Svaki put na tuđoj krvi i nesreći, na slabijima i siromašnijima. I onda, kažu, ima boga!? Za neke ga je uvijek bilo i prema njima je uvijek bio nepogrešivo izdašan, a za neke ga nikad nije bilo - ni neće.

Povezani članci

• SNJEŽANA KORDIĆ: IZMIŠLJANJE NEODRŽIVIH TEORIJA
• Tomislav Jakić: Vučić nije predsjednik Srba u Hrvatskoj
• Odgovorni za smrt male Berine moraju se naći na sudu!
• TOČKA NA U
• Nakon “pedera” na redu su Srbi: Za referendum spremni!
• ŠARANJE PO SMOJI

Photo: Miroslav Lelas/PIXSELL

Bijedna Naša, zahvaljujući vrlo lošoj, nesamostalnoj, nesuverenističkoj i podrepaškoj vanjskoj politici premijera Andreja Plenkovića, vlade i HDZ-ovoga tzv. mainstreama – goropadnije se no što je primjereno siromašnoj miš-državi svrstala u ukrajinskoj krizi na pogrešnu stranu povijesti i zato će platiti ekonomski i moralni ceh više od zemalja EU-a tzv. prve i druge brzine. Zapad neće nadoknaditi hrvatskim građanima eroziju životnog standarda enormnim poskupljenjem energenata, hrane, režija, liječenja, školovanja, itsl. zbog sudjelovanja u proturuskim tzv. sankcijama i ruskih tzv. protusankcija. Tisuću petsto radnika Brodosplita dobilo je obavijest iz uprave: od sutra više nemojte dolaziti na posao. Ruski investitor je u VTB banci zavrnuo pipu tom škveru. U nebranom se grožđu obrelo i cca 900 radnika „Đure Đakovića“ u Slavonskom Brodu. U neizvjesnosti su radnici Fortanove, bivšeg Agrokora (60.000 zaposlenih, s onima u otkupljenoj srbijanskoj industriji hrane i trgovačkom lancu Ikea). Na vagi je i sudbina kutinske Petrokemije, kojoj je ruski plin najvažnija sirovina u proizvodnji umjetnih gnojiva. Jadranski naftovod (Janaf) od 15. svibnja 2022. više neće transportirati već ugovorenu ovogodišnju količinu tzv. crnog zlata rafinerijama u Novom Sadu i Pančevu… RH se lakomisleno odriče radnih mjesta i velike devizne zarade, a trpi i povećane troškove za suzbijanje epidemije koronavirusa, ukrajinske izbjeglice, etc. 

Marijan Vogrinec

HRT-ov Petar Vlahov s irokezicom koja ne pristaje ozbiljnom čovjeku i smiješnim šalom iz kojega mu vire samo hrbat kose na usjajenoj žarulji, oči i nos, stotinama kilometara od najminimalnije opasnosti zbog prave ratne pucačine dušu dale za rasne investigativne reportere, prepričava iz ukrajinskog Lavova stare agencijske vijesti isključivo iz izvora zapadnih informativno-propagandnih službâ (IPD), „obavještajni“ tzv. fake news gdje je istina krajnje skliska, upitna i neprovjerljiva stvar i kojim fakeom obiluju domaći mediji – uključivo njegovu tzv. javnu kuću HRT – satima i čak danima prije njegova javljanja. Takvo zakašnjelo, krnje, pa i krajnje pristrano, neobjektivno, prozapadno, navijačko novinarstvo ne samo što nema blage veze s temeljnim postulatima struke/žurnalizma – npr. čuti i drugu stranu, da bi treći sâm, na osnovi činjenica, zaključio o istini – nego ni s opravdanim razlogom za trošiti pretplatnički harač na takva „izvješća s lica mjesta“. Da se ne griješi dušu, je li, Petar Vlahov samo je jedna od HRT-ovih tzv. zvijezda informativno-političkog programa po mjeri HDZ-ove vlasti koju kuća šalje u ratnu Ukrajinu i koja, štafetno, u svojoj smjeni odrađuje isti posao na istomu mjestu i manje-više iste kakvoće kao prije njega Elizabeta Gojan, Zrinka Grancarić, Miro Aščić, Maja Sever, etc.

Njihovi su najveći novinarski dometi s „ukrajinskog ratišta“ razgovori s izbjeglicama i volonterima u pograničnim prihvatnim punktovima dviju-triju susjednih zemljama, izvješća s hotelskih balkona, s ulica i trgova na kojima život teče kao da nema rata bliže od 10.000 kilometara, brojenje – ako ih je kojim slučajem koje noći u Lavovu preventivno uopće i bilo – zvučnih signala za zračnu opasnost što su ih probudili u hotelskoj postelji… À propos, u Ukrajini je u mjesec i kusur dana rata poginulo na opasnom zadatku petnaestak stranih novinara i snimatelja što, naravno, ne znači da i hrvatski im kolege trebaju riskirati živote na prvim crtama bojišnice, ali ipedeovski ostrašćeno novinarstvo tzv. javne kuće HRT-a utemeljeno na post festum prepričavanju još ipedevskijih zapadnih i izrazito proturuskih agencija i „obavještajnih“ podataka – nema smisla. Tim više, jer tzv. javna kuća HRT zapošljava cca 3000 ljudi i raspolaže milijardom i pol kuna pretplatnicima zakonski propisanog harača, a zakonom jednostavno – nema smisla. Na početku ruske invazije pak, dok su domaće komercijalne televizije RTL, N1 Hrvatska i Nova već imale na poprištu svoje novinare Leonu Šiljeg, Anu Mlinarić i Ivana Čorkala, HRT je kao „specijalnu izvjestiteljicu“ iz Kijeva, potom i iz Lavova, eksploatirao hrvatsku veleposlanicu u Ukrajini Anicu Djamić. Sic transit.

Za čije babe zdravlje!?

Takvo novinarstvo krivotvori istinu, uopće ne raščlanjuje uzroke sukoba, a povijesna je činjenica da nikada i ni za jedan rat u prošlosti i ubuduće nije kriva samo jedna strana. Pa ni samo Vladimir Vladimirovič Putin i Ruska Federacija za rat u Ukrajini. No, HRT-ove izvjestitelje s „terena“ ne zanimaju činjenice koje prokazuju nekritički prihvaćenu SAD/NATO-ovu globalnu obmanu o tomu da je ruska invazija „ničim izazvana“, ali i to koliko se politički neiskusan/zelen bivši ukrajinski tv-komedijaš Volodimir Zelenskij dao izmanipulirati od SAD/NATO-ovih proturuskih jastrebova te pristati na katastrofalno razaranje vlastite domovine, ubijanje Ukrajinaca i višemilijunsko izbjeglištvo. Za čije babe zdravlje!? Da najgorljivijim ratnim huškačima – „pospani Joe“ iz Ovalnog ureda što posrće, pada na koljena uspinjući se u Air Force One i kuštravi Boris Johnson iz Downing Streeta 10 – bude prezadovoljno ratnoprofitersko srce? Ratom u Ukrajini okoristit će se SAD i Kina, a ekonomski i moralno izgubiti EU. Plus ostatak Starog kontinenta. Ukrajina se desetljećima neće oporaviti, a milijuni žitelja neće se više nikada vratiti na svoja ognjišta. Prije svega (naj)mlađi, koji će se egzistencijalno snaći na bogatom Zapadu i s vremenom asimilirati.

Bijedna Naša, zahvaljujući vrlo lošoj, nesamostalnoj, nesuverenističkoj i podrepaškoj vanjskoj politici premijera Andreja Plenkovića, vlade i HDZ-ovoga tzv. mainstreama – goropadnije no što je primjereno miš-državi koja je svoju tzv. samostalnost, neovisnost i suverenost velikodušno darovala SAD/NATO-u via Bruxelles – svrstala se na pogrešnu stranu povijesti i zato će platiti ekonomski i moralni ceh više od zemalja tzv. prve i druge brzine. Ni vremešni američki predsjednik Joseph Rabinette „Joe“ Biden, Jr., koji se na očigled drži lošije od „ruskog cara“ Putina, a prostački ga vrijeđa, naziva ratnim zločincem, ubojicom, agresorom bez povoda, etc., niti kuštravi Johnson neće nadoknaditi hrvatskim građanima nevjerojatnu eroziju životnog standarda. Enormna poskupljenja energenata, hrane, liječenja, režija svake vrsti, školovanja… Šokantno je odjegnula vijest iz giganta Brodosplita: „Tisuću petsto radnika dobilo je obavijest iz uprave: od sutra više nemojte dolaziti na posao“. Zbog zapadnih tzv. sankcija Rusiji, kojima se pridružila i Bijedna Naša, pa Putinovih tzv. protusankcija i svega što posljedično slijedi, ruski investitor je zavrnuo pipu splitskim brodograditeljima. Da je Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR) pravodobno reagirala, a nije – zašto!? – to se moglo spriječiti.

Tisuću petsto dalmatinskih obitelji je preko noći ostalo bez prihoda, bez mogućnosti vraćanja kredita bankama, poravnanja minusa na tekućim računima, izlaska iz blokada, podmirenja osnovnih životnih troškova… Samo tjedan-dva ranije, domaći su mediji objavili da se, je li, zbog sličnih razloga našlo u nebranom grožđu i cca 900 radnika, metalurga „Đure Đakovića“ u Slavonskom Brodu, koji su također kao i splitski škverani imali dobre i dugoročno perspektivne poslove. Poznato je kako se vlada ponijela u preprodaji financijske kćeri u RH moćne ruske Sberbanke i po kojoj je cijeni u kompi s Hrvatskom poštanskom bankom (HPB) „zaštitila“ klijente, a još je neizvjesno kako će – opet zbog prevage ruskog kapitala podložnog zapadnim tzv. sankcijama – proći nekoliko desetaka tisuća radnika Fortanove, bivšega Todoriću zaplijenjenog Agrokora (cca 60.000 zaposlenih s onima u otkupljenoj srbijanskoj industriji hrane i trgovačkom lancu Ikea). U pitanju je i sudbina kutinske Petrokemije, kojoj je ruski plin najvažnija sirovina u proizvodnji umjetnih gnojiva, a budući da je Putin upisao Bijednu Našu na listu Rusiji neprijateljskih zemalja te da, prema izjavi svog veleposlanika u BiH Igora Karabuhova, „ima plan za Hrvatsku kao i za Poljsku, Rumunjsku, Bugarsku…“ i od 1. travnja 2022. je uveo restriktivno plaćanje plina rubljima u Gazprombank „mjenjačnici“ koja nije (!?) pod zapadnim tzv. sankcijama – milosti neće biti. Ni Jadranski naftovod (Janaf) neće proći lišo: od 15. svibnja 2022. prestaje transport ugovorenih za ovu godinu količina tzv. crnog zlata rafinerijama u Novom Sadu i Pančevu (Naftna industrija Srbije – NIS), jer su većinski u ruskom vlasništvu i time se RH odriče devizne zarade.

U RH sva svjetska zla

Janaf, koji nije obustavio taj transport ni za Domovinskog rata, prvi put u svojoj povijesti će postati, zapravo, naftno skladište, jer su krakovi prema Lendavi u Sloveniji i Bosanskom Brodu izvan funkcije, Rafinerija u Sisku više ne radi, riječka je u remontu… Tzv. obični/mali ljudi ni krivi niti dužni ispaštaju i još će više, u Bijednoj Našoj drastičnije no drugdje u Uniji – inflacija, skupoća, gubitak posla i prihoda, pandemija, veliki proračunski troškovi za već dosad 11.000 od predviđenih za prihvat u RH 20.000 ukrajinskih izbjeglica, etc. – zbog loše, apologetske, (pro)zapadne politike službenog Zagreba kojemu je suverenistički interes vlastite domovine zadnja rupa na svirali. Za sve zlo i naopako što se navalilo zadnjih mjeseci i još se navaljuje na ekonomski posve nejaka pleća „Hrvatica i Hrvata i ostalih građana RH“ (sic transit), premijer Plenković ima velike količine pepela za posipat se po glavi: krivi su ruska invazija na Ukrajinu, pandemija bolesti SARS-CoV-2 koja je već poremetila trgovačke dobavne pravce i energetska tržišta, inflacija što se iz svijeta prelijeva u RH, i tako to… I još koješta s tim u vezi ili bez veze, samo ne on i njegova kvazinavijačka vanjska politika koju Zapad neće honorirati ničim trajnije korisnim tzv. običnima/malim ljudima u velikoj nevolji.

Nikakve SAD/EU/NATO-ove, osobito ne hrvatske tzv. sankcije neće zaustaviti rusku invaziju, jer se Putin na nju pripremio i prije no što je izdao zapovijed za tzv. specijalnu/ograničenu operaciju u Ukrajini… A ljudi pak koji vladaju nekim frekventnijim svjetskim jezikom i imaju pristup stranim tzv. nezavisnim medijima, ali misle svoje i ne žele ići javno protiv političkog/državnog tzv. mainstreama, svjesni su toga da je čista farsa hiperprodukcija (pro)zapadne domaće medijske apologetike kojom se – što se babi snilo, to se babi zbilo – sugerira općinstvu da se ruska vojska raspada, gubi rat na svim bojišnicama, da su narod i oligarsi već spremni srušiti Putina i njegovu vlast jer ih zapadne tzv. sankcije dnevno guraju u izolaciju i bijedu, da je „ruski car“ psihički poremećen… Zbog tih poruka i ipedeovskog pristupa proklamiranoj novinarskoj objektivnosti, nije bilo od ikakve koristi trošiti javni (i sponzorski, dakako) novac na izvještavanja s „ukrajinskog ratišta“. Oslanjati se i citirati američke, britanske i ukrajinske bjanko izvore, koji ipedeovski impregniranim senzacionalizmom ratuju u korist rata, huškački u interesu samo jedne zaraćene strane, čineći time veliko zlo habitusu struke i istini. Nitko zasad ne može pogoditi kako će i kada završiti ukrajinski rat, tko će komu zavrnuti šijom, itsl. Sve se vojske u svim ratovima služe muljanjima, lažima, hiperbolama bez pokrića, bez pardona sotoniziraju neprijatelje i pomagače, njegove vođe, namjera, vojnih ciljeva, politike i ratne taktike/strategije…, ali to pametan IPD čini uvjerljivo tako da i najmasnija laž i na peti pogled sliči – istini.

Nema previše darovitih/istinoljubivih novinara i medija koji znaju vješto plivati u tim brzim vodama, odnosno vrlo precizno ne samo razlikovati istinu od „obavještajne“ propagande no i hrabro objaviti istinu. Pa komu milo, kom’ krivo? Što reče Inoslav Bešker, „uspjeh u ratu ovisi o dobroj obaviještenosti“. Činjenica jest, međutim, da ni zapadni špicli niti mediji nemaju pojma što su Putinovi strateški ciljevi invazije na Ukrajinu, je li se preračunao ili nije ni kanio osvojiti cijelu Ukrajinu, ni podijeliti ju nadvoje, ni zauzeti Kijev i zamijeniti prozapadnu vlast marionetskom, ni zanima li ga samo spojiti koridorom preko Mariupolja odmetnute pokrajine s Krimom, ukinuti Ukrajini pristup Azovskom i Crnomu moru pod čijim su dnom navodno nevjerojatne količine nafte i plina, etc., pa se cijela ta priča svodi na nagađanja i neutemeljene zaključke. To je u HTV-ovoj emisiji „Rat u Ukrajini“ otvoreno kazao vojni analitičar Marinko Ogorec smiješno neupućenoj, a prozapadno nabrušenoj voditeljici Maji Kubik. O „uspjehu“ HRT-ovog izvještavanja iz Ukrajine, stotine kilometara daleko od ratišta i prave humanitarne kome dovoljno je zaključiti iz „dramatična“ diskursa novinara Vlahova: Rusi se povlače, civilima otimaju automobile, pljačkaju hranu iz humanitarnih konvoja, projektilima gađaju bolnice, škole, vrtiće, razaraju infrastrukturu…

Pa, što ti Rusi rade globalnoj civilizaciji, pitat će se svako tko mu vjeruje da govori istinu. Iz prve ruke. Užas nad užasima naočigled cijelog svijeta. Nešto prije Vlahova, američki je CNN prenio gotovo navlas istu izjavu Irine Vereščuk, zamjenice ukrajinskog premijera, kako su „ruske snage zaplijenile 14 tona humanitarne pomoći iz autobusa koji su krenuli prema Melitopolju u južnoj Ukrajini. Hrana i lijekovi su se nalazili u 12 autobusa. Ruske snage su također zaustavile humanitarni konvoj od 45 autobusa koji su krenuli prema Mariupolju“. Britanski Times prenosi iz ukrajinskog Telegrama, a udarno objavljuju neki hrvatski mediji navodno autentičnu  snimku razgovora desetak mladih ruskih vojnika kao dokaz da njihovoj vojsci definitivno pada borbeni moral. Stoje s kalašnjikovima pred nekim tko ih snima, neuredni su, jednom je kaciga prevelika: „Bačeni smo u govna, puške su nam iz 1940-ih godina i iz njih se ne može pucati; oni (iz Moskve, op. a.) jebeno šalju obične studente u rat; automatske puške su nam dali za borbu protiv raketnog sustava Grad, topništva, minobacačkih granata; dijelite ovaj video…“ Snimku su navodno napravili sami vojnici 15. posebne motorizirane brigade u stražnjem dijelu kamiona u blizini Sumija nedaleko od granice s Rusijom. Mladić s prevelikom kacigom tvrdi da ima 18 godina.

Ročnici na bojištu

E sad… Nedavno je ukrajinska vojska pustila u promet i snimku skupine navodno zarobljenih ruskih ročnika koji tvrde kako su prevareni. Mislili su, objavio je Index, da je rat vojna vježba te su se ispričali za svoje ponašanje. Američki Pentagon i razni glasnogovornici/dužnosnici Bijele kuće također već neko vrijeme na sva usta spominju ozbiljan pad morala među ruskim vojnicima, pa i u višim vojnim strukturama koje, zapravo, lažu Putinu o stanju na bojištu tako da on nije svjestan pravog stanja te upravo mobilizira cca 140.000 ročnika radi odsluženja vojnog roka, ali ih zapravo „kani poslati na bojišta u Ukrajini“. Ta vijest je u suprotnosti s Putinovom ranijom izjavom kako ne šalje ročnike u rat. Ipedeovski boj se vodi i kad je posrijedi broj poginulih i ranjenih vojnika i civila na objema stranama, pa je Rusija neki dan objavila da je od početka invazije ubijen 9861 njezin vojnik, a Kijev pak da je njegova vojska ubila više od 17.000 Rusa, pa… Jamačno nije istina ni jedno niti drugo. U svakom ratu svaka strana iz ipedeovskih razloga umanjuje broj svojih žrtava, a preuveličava broj protivničkih. Vojni/obavještajni IPD u takvim prigodama ne preže ni od čega, jer itekako stoji to da (ne)obaviještenost gubi ili dobiva bitke.

Londonski The Daily Telegraph jamačno neće pridonijeti ni ukrajinskoj ratnoj pobjedi ni iks faktorjela zapadnom sotoniziranju „ruskog cara“ i Rusije objavljivanjem izmišljotine ukrajinske obavještajne službe o tomu da ruski vojnici jedu pse na bojišnicama umjesto vojnih paketa gotovih obroka produženog roka trajanja. Ukrajinski su sigurnjaci, tvrde, presreli na Twitteru 45 sekundi te „stravične audio istine“ jednog ruskog vojnika svojoj obitelji. Navodno su od kuće pitali vojnika „jede li barem dobro“ na ratištu, a on je odgovorio: „Nije loše. Jučer smo imali alabija (pasmina pasa, srednjazijski ovčar, op.a.), zaželjeli smo se malo svježeg mesa“. Zapadni ipedeovci, a mediji to dočekaju kao dobačenu im kost, također su pustili u javnost komentar jednog ukrajinskog vojnika zgroženog time da „Putin hrani svoju invazijsku vojsku“ u Ukrajini psećim mesom: „Kao da su životinje, ovo ću sačuvati za nekoga koga ne volim“. Sigurno nije slučajno na sva medijska zvona udarena vijest kako Ukrajinci, unatoč vlastitoj pogibelji, masovno spašavaju pse, mačke i ine kućne ljubimce od „podivljalih ruskih agresora“ koji pljačkaju supermarkete i čak mole ukrajinske civile za hranu. Druga vijest upućuje na ruskog vojnika kojemu Ukrajinka daje čaj i grickalice te posuđuje mobitel kako bi nazvao majku. Ni jedan britanski general, opisujući BBC-u „žalosno stanje ruske vojske“ nije ostao dužan svoje porcije anatema: „Ti su mladići potpuno zbunjeni, mnogi su vrlo mladi, uplašeni, iscrpljeni tjednima vježbi, a sada su i vrlo gladni, nemaju ni goriva za svoja vozila, dovedeni su u užasnu situaciju“.

I kako onda ne vjerovati HRT-ovim političkim „zvijezdama“, za kojima u nekritičkom prepričavanju vijesti (pro)zapadnih agencija i „obavještajnih“ službâ s mozgom u SAD/NATO-ovim propagandnim stožerima, je li, ne zaostaju ni kolege/ice iz komercijalnih medija s nacionalnom koncesijom da su Putin, kremaljski režim i svi koji ih podržavaju ili samo toleriraju gadno – nadrapali? Evo, samo što im nije otkucala posljednja ura. Tzv. sankcije su učinkovite, ubitačno djeluju na rusku ekonomiju, životni standard Rusa, položaj Ruske Federacije u međunarodnoj zajednici, ali i na neuspjeh za neuspjehom nedorasle invaziji ruske vojske. Što se babi snilo, to se babi zbilo? Pa onda s HRT-ovih govornica dnevno ne silazi – valjda s agitpropovskim razlogom i noći na Prisavlju 2? – tzv. sigurnosni stručnjak Gordan Akrap koji, doduše, ne znâ što su zapravo ruski vojni ciljevi u invaziji na Ukrajinu, ali itekako „znâ“ da „nisu ostvareni, Putin i generali su precijenili rusku vojnu moć, a podcijenili ukrajinsku obranu, pa su prisiljeni promijeniti strategiju, odustati od osvajanja Kijeva“, etc.

Petar Vlahov – Photo: Jurica Galoic/PIXSELL

No, Petar Vlahov ne mijenja izvještajnu taktiku „s lica mjesta“: iz Lavova na neviđeno prepričava kako su Rusi razorili rafineriju i skladišta nafte u u Odesi (na drugom kraju ukrajinskog svijeta) te o masovnim grobnicama u Buči, djeci ubijenoj metkom u potiljak, leševima civila po ulicama grada u koji je ušla ukrajinska vojska nakon što je ruska otišla… Da bi bio što dojmljiviji, Vlahov to uspoređuje sa ratovima u Hrvatskoj i BiH: Vukovar, Škabrnju, Srebrenicu… Ali ne i Grubore, Varivode, Gošić, Golubić, Mokro Polje, Pakračku Poljanu, Zagrebački velesajam, Loru, Kerestinec ili pak Ahmiće, etc. Na toj barikadi svakovrsnog sotoniziranja „ruskog cara“ i njegove države našao se neki dan i smiješan hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić-Radman izvirujući iza SAD/NATO-ovih skuta plagijatom Bidenovog nediplomatskog prostakluka o tomu da je vođa svjetske velesile Putin „ubojica i ratni zločinac“ te da čim prije treba iz Kremlja i sa svjetske scene „ukloniti njegov režim“. Ruska ambasada u RH je reagirala oštrom prosvjednom notom Banskim dvorima, jer da takav nediplomatski istup ozbiljno narušava bilateralne odnose dviju zemalja. Da nije smiješno i sramotno za diplomatski dignitet tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene to kako njezin ministar Grlić-Radman, čije manire i izjave i inače ismijavaju strani diplomati, „junački“ prijeti jednom od dvaju-triju najmoćnijih lidera na svijetu ne bi uopće bilo važno. No, autsajderski ispad šefa autsajderske diplomacije u relevantnim međunarodnim odnosima tek je kamenčić više u mozaiku pogrešne nacionalne politike kojoj, recimo, nije podlegla eurounijska Mađarska Viktora Orbána („Rat u Ukrajini nije mađarski rat“).

Negativa, i još će…

Svega mjesec dana prije ruske invazije na Ukrajinu, Grlić-Radman se s ruskim kolegom Sergejem Viktorovičem Lavrovom u Moskvi naslađivao poezijom, otkrivao njegovu „toplu pjesničku dušu“, pozivao Putina da posjeti RH te se razbacivao proruskim hiperbolama, a sad naziva Putina ubojicom i ratnim zločincem. Hrvatska žaba vidjela da konje potkivaju, pa i ona dignula nogu? Krajnje pak nediplomatsko i primitivno Bidenovo vrijeđanje Putina izravno je osudio francuski predsjednik Emmanuel Macron, a uvijenije i neki drugi zapadni diplomati, no hrvatski plagijator američkog prostaštva iz očaja/nemoći ni u primisli ne može biti – Biden… „Uvredljiv jezik i neutemeljene optužbe šefa hrvatskog resora za vanjsku politiku na račun predsjednika Ruske Federacije“, tvrdi ruska ambasada, „apsolutno su neprihvatljive. Nedopustivo je kvalificirati kao ‘režim’ legalno izabrane vlasti Ruske Federacije i javno govoriti o poželjnosti njihove smjene što skorije. Ovako neodgovorno ponašanje predstavnika hrvatskog rukovodstva razara tkivo bilateralnih rusko-hrvatskih odnosa koji ove godine obilježavaju 30 godina. Pozvali smo Zagreb da nastavi s održavanjem izgleda kako bi se izbjegle negativne posljedice za međudržavne odnose Rusije i Hrvatske. Također smatramo potrebnim pridržavati se općeprihvaćenih pravila međunarodne komunikacije i diplomatskog bontona.“ No, RH već trpi negativne posljedice. I još će.

Naravno, nije prvi put u povijesti da su Rusi bolno pritisnuti uza zid, čak i ozbiljnijim neprijateljem od SAD/NATO-a s „partnerima“, pa su se uvijek održali na nogama. Održat će se i sada, ali je pitanje cijene koju će platiti i Kremlj, i Stara dama s Unijom u prvom planu i ostatak svijeta. Ta cijena će – itekako se već osjeća – biti prevelika. Osim za megakorporativne ratne profitere čije se bogatstvo eksponencijalno umnožava. Svaki put na tuđoj krvi i nesreći, na slabijima i siromašnijima. I onda, kažu, ima boga!? Za neke ga je uvijek bilo i prema njima je uvijek bio nepogrešivo izdašan, a za neke ga nikad nije bilo – ni neće.