Ivo ANić: JADNA VAM HAJKA

Povezani članci

• Traktor revolucija
• Nikola Visković: Volim Europu i želim je onakvu kakvom su je zamislili Erazmo i Nietzsche
• Povratne karte
• NOVI POKUŠAJ PLJAČKE GRAĐANA: Novalićeva Vlada pripremila zakone o povećanju poreza na dohodak i doprinose
• Prolongirano vanredno stanje
• Bisage pune francuskog

Jadna je zemlja koja je puna takvih muškaraca, kao što je jadan grad koji takvi muškarci predstavljaju. Jadna ti hajka, Tomislave Bogoviću. Bilo bi ti bolje, kada već nemaš pištolja prosječne veličine, da ne vadiš pištolje drugima. Posebno onima koji pištolje nemaju. Već običan plašljivac. Ali sa stavom.

Odrastao sam uz Bondove djevojke. Nikada istina nisam saznao tko ih bira i zašto, no baš sve su imale meni posebnu i dragu crtu kod žena. Bile su svoje. I birale su Bonda, naravno. Žena koja je samosvjesna, žena koja zna točno što želi, kakve muškarce u svom životu želi, i žena koja ne zazire da to muškarcima i pokaže, moj je tip, i tome su me naučili moji heroji kroz odrastanje. James Bond najviše. Kako da se ophodiš sa takvim ženama, kako da ih poštuješ, i najviše, kako da im se diviš.

Svoju Bond djevojku upoznao sam davno, još tamo prije njenog političkog i svakog drugog aktivizma. Bond djevojke (eto vam jednog besplatnog savjeta), nećete upoznati po popularnim klubovima i okupljalištima ostalih djevojaka. Bond djevojke upoznat ćete na radionicama kreativnog pisanja.

Zašto jedna Bond djevojka posjećuje takve radionice, usto još i djevojka koja podučava djecu, profesorica, nadasve mi je bilo zanimljivo. Smatrao sam taj dio njenog Bond života osobnim, no pokazao se potpuno drugačijim. Bond djevojka na radionice je dolazila kako bi svojim učenicima prenijela nove i drugačije vještine koje će naučiti, i kako bi u njima pobudila zanimanje za književnost. Istu onu dosadnu književnost koja njene učenike potpuno ne zanima. Jer u njenom školstvu, učenička lektira se uglavnom sastoji od teških i zamornih štiva, koje inače služe da ukrase regale njihovih roditelja. Ta me nakana, kada sam je saznao, učvrstila u uvjerenju kako sam upoznao novu Bond djevojku, a kako imam specifičan, i dugogodišnji staž u prepoznavanju Bond djevojaka, naravno da sam bio u pravu.

U idućem razdoblju Suzana Kačić-Bartulović, Bond djevojka, u svakom segmentu svog djelovanja učvrstila me u tom stavu. Neumorna i ustrajna, kada su njeni učenici u pitanju, izvan okvira kada te iste učenike treba natjerati da „misle svojom glavom“, moja se Bond djevojka pokazala u punom smislu te sintagme.

Hrabra, beskompromisna u svojim stavovima, koje je jasno znala pokazati najviše muškarcima kako se bori za svoje ideale, ali i za budućnost djece koju uči, Bond djevojka nije odstupala niti milimetra. Istinabog znao sam se zabrinuti za nju, jer u ovoj se zemlji zabrinuti za tako hrabre žene jednostavno moraš, kod svakog njenog prkosnog statusa, odlaska na obilježavanje kakvih partizanskih obljetnica, ili na otvorenu kritiku vlasti koja tolerira fašizam. Brigao sam se i sa užasom čitao komentare koje su ostavljali „hrabri muškarci“ ove zemlje i ovog grada. Isti oni koji nisu odrasli na filmovima o Jamesu Bondu, niti su ikada bili u prilici do Bondove djevojke i doći.

Bojao sam se za nju, samohranu majku, i uglavnom nezaštićenu profesoricu koja je „drugačija“ po svemu, a najviše onome što se drugačijim ne oprašta. Otvorenim antifašizmom koji prkosi, otvorenim gardom prema homofobima, oštrom retorikom prema rasistima i neonacistima, statusima koje su pratile generacije njenih učenika. Učenika koje je ona naučila da ne mrze, da ne isključuju, i što je najljepše, da se ustrajno bore za svoje ideale i svoje stavove u životu. Pa makar ih to koštalo i topline krda. Suzana Kačić-Bartulović, mirne duše i savjesti to mogu reći, nikada nije pripadala krdu, nije se povijala pravilima stada, i tako je učila svoju djecu. Da prvo poštuju svoju prošlost, partizansku prošlost svog grada, da bi poštivali svoju budućnost.

No nekima je to zasmetalo.

Niti jedna promocija knjige nije prošla bez nje, dok su njene kolegice uglavnom ispraćale iste iz udobnosti svojih kabineta.

Sa oduševljenjem sam pratio kako je u stilu Bondove djevojke znala odgovoriti svim velikim „muškarcima“, kako se suptilno i znalački znala nositi sa manijacima i luđacima svih labirinata društvenih mreža, da bi je na kraju, kada se konačno odlučila i politički angažirati u borbi za ono što smatra ispravnim, dočekali pravi muškarci. Oni koji su gori od svih tih koji su je otvoreno pljuvali, jebavali joj majku četničku, i prijetili joj kako neće dočekati jutra.

Ti „pravi muškarci“ dočekali su je naime u njenoj matičnoj stranci. Fini, uglađeni, izdepilirani, brižno manikiranih noktiju i frizura, u besprijekornim Bernardić odijelima, dočekali su je u svojoj mirnoj i gubitničkoj sredini kao vremensko – feminiziranu nepogodu, što ona za takvu učmalu sredinu zapravo i jest. Vrlo brzo ti i takvi muškarci su dobili od Bond djevojke jasne upite gdje su i kakvi su to muškarci koji šute i gledaju samo svoje stranačke guzice.

Veliki muškarci, kako to već kod velikih muškaraca i biva, odgovorili su na svoj način. Veliki muškarci, pače muškarčine, kada ih zadesi takva jedna feminizirana vremenska nepogoda, kontaktiraju medije, pa veliki muškarci iskoriste priliku, a prilika se ukazala kod slučaja sa onim nesretnikom što je krenuo na Markov trg sa kalašnjikovom.

Velika muškarčina, a odaziva se na ime Tomislav Bogović, inače stranački kolega Bond djevojke, zacvilio je tako na pravdi Boga pokazujući Bond djevojku, nećete mi vjerovati, u Bond pozi, kako drži otkočen pištolj. Pištolj, iako igračka, i stav, lako će ga prepoznati svaki ljubitelj Jamesa Bonda, a posebno Bondovih djevojaka, jako je uznemirio našeg „muškarčinu“ pa je ovaj pozvao svekoliko pučanstvo, posebno roditelje, da dobro pripaze tko im to djecu uči. Zabrinuti roditelji naravno da su se odazvali, kao što su se odazvali i svi mediji vazda gladni senzacija. Profesorica sa pištoljem, i to na dan kada je nesretni Danijel Bezuk propucao policajca na Markovu trgu? Ta tko bi tome odolio? Nisu ni naši mediji od provjera, pa da će provjeravati pozadinu svakog kurca, posebno tako dobre priče, u povoljnim okolnostima. Povoljnim dakako za klikovi i čitanost portala, tiskovina, ili kako se već ne naziva sve naša medijska scena koja od provjera točnosti informacija ima samo Google.

E da se upravo taj nesretni Google čak i upotrijebio, shvatili bi naši mediji vazda gladni senzacija tko i što stoji iza te i takve vijesti i fotografije, kakve su mu namjere i zašto je upravo ta i takva fotografija Bond djevojke objavljena od strane naše „muškarčine“ baš u tom i takvom trenutku. Spominjao je naš junak još i kojekakve ego – tripove, no pravi ego – trip, tj. udarac za naše muškarčine zapravo su bili rezultati zadnjih izbora, na kojima ih je naša Bond djevojka doslovno izmela pod tapet. Bond djevojka, žena sa plastičnim pištoljem, imala je najviše preferencijalnih glasova na zadnjim unutarstranačkim izborima, što samo po sebi dovoljno govori koliko je pravi muškarci u njenoj stranci cijene, kao što je kao predsjednica Savjeta za obrazovanje pokrenula nekoliko inicijativa na nacionalnoj razini, kao što je predložena od strane svojih kolega na parlamentarnu listu SDP-a Split, i kao što je, gle vraga, dobila duplo više glasova na istoj od spomenutog „muškarčine.“

Nije li to dovoljan ego – trip o kojem naša muškarčina govori? Muškarčina kojeg očito smetaju Bond djevojke u njegovoj matičnoj stranci. Muškarčina čiji se stranački kolege fotografiraju s mačetama, pa mu to ne smeta, muškarčina čiji su prijatelji u stranci sa kaznenim prijavama zbog „pranja“ putnih naloga. Muškarčinama koji su kao i on uostalom, u svojim matičnim firmama ostavili samo minuse.

Takvim muškarčinama smetaju Bond djevojke.

Iste one koje nikada nikoga svoga nisu uhljebile, nikada u nikakvoj aferi, nikada u mutnim radnjama, i što je najbolje, nikada zatvorenih usta. Bondove djevojke, ako ste odrasli na tim filmovima, teško je ušutkati, najgore kada su u pravu, i kad su okružene takvom vrstom muškaraca. Možda u životu nisam mnogo naučio, no naučio sam dovoljno. Takve žene, Bond djevojke, najveći su i jedini test naše muškosti. Ili jesi muško, ili nisi. Ako nisi, tada si takvo muško, kakvo je spomenuti Bogović. Muško koje ne trpi dominantne i hrabre žene, kao što ne trpi nikog boljeg i vrjednijeg od sebe. Takav jad od muškosti teško da ćete postati ako ste odrasli na filmovima o Bondu. Da ćete biti u stanju samohranu majku i aktivisticu, izvrgnuti javnom linču i na koncu je ostaviti bez posla, samo zbog toga što niste dovoljno muško da bi je bili dostojni.

I samo zbog toga što se slikala kao Bond djevojka sa plastičnim pištoljem.

Jadna je zemlja koja je puna takvih muškaraca, kao što je jadan grad koji takvi muškarci predstavljaju. Jadna ti hajka, Tomislave Bogoviću. Bilo bi ti bolje, kada već nemaš pištolja prosječne veličine, da ne vadiš pištolje drugima. Posebno onima koji pištolje nemaju.

Već običan plašljivac.

Ali sa stavom.