ENG
General Nostradamus juriša na Moskvu
Autor/ica 👤Marijan Vogrinec
Izdvajamo
- Nije Moskva došla s glupavim izlikama podizati proturaketni štit na granice SAD-a, od Aljaske do Meksika i Kube, nego je to Washington, nepozvan, došao činiti u istočnoj Europi, na Dalekom, Srednjem i Bliskom istoku. Sva SAD/NATO-ova oružja raspoređena u gotovo svakom kutku svijeta - na kopnu, moru, u zraku i u zemaljskoj orbiti - pretežno su napadačka, a ne obrambena oružja
Povezani članci
Foto: hangthebankers.com
Svjetske ratne igre s nuklearnim punjenjem iz dana u dan dobivaju na intenzitetu, ne samo u istočnoj Europi, gdje je SAD/NATO u Deveselu u Rumunjskoj upravo stavio u funkciju proturaketni štit uperen prema Ruskoj Federaciji i dovukao vojsku i naoružanje za „obranu od ruske agresije“ na Europu. Moskva je vojno još žešće parirala, zaprijetivši uporabom svog ogromnog nuklearnog arsenala, najvećeg na svijetu, nađe li ugroženim suverenitet i teritorijalni integritet zemlje. Ukrajinski i sirijski ratni poučak, kojim je Putin pokazao da je strateški stalno korak-dva ispred Zapada, daje pretpostaviti da se trenutno najmoćniji čovjek na svijetu – ne šali. Britanski general sir Alexander Richard David Shirreff objavio je knjigu indikativna naslova „2017. Rat protiv Rusije“ koji će početi u srpnju iduće godine
Marijan Vogrinec
Kad RH digne nebu pod oblake ona dva i pol MIG-a 21 s još svježim atestom ukrajinske generalke, ako se u međuvremenu iz nepoznatih razloga ne sruše sami od sebe pet minuta nakon polijetanja ili im ne otpadne poklopac kokpita, pa se MIG-ovima pridruži helić MI 8 prepravljen iz leteće bolnice Oca Domovine (sic) Franje Tuđmana u jurišnog ubojicu tenkova, „agresivan i oportunistički nastrojen ruski predsjednik Vladimir Putin“ (dijagnoza Richarda Shirreffa, bivšeg zamjenika zapovjednika vojnih snaga NATO-a u Europi – DSACEUR) učas će izvjesiti bijelu zastavu. I predati Moskvu Jensu Stoltenbergu, da bi je Norvežanin aranžiranu u celofanu predao multinacionalno-korporativnim gazdama poslovođa u Bijeloj kući i Pentagonu. „Mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa“, zavapit će „agresivan i oportunistički nastrojen“ vođa prvi put u povijesti pokorene prostrane i prirodnim resursima prebogate (66 posto svjetskih zaliha) velesile.
To što nisu mogle ni divlje horde iz azijskih stepa, Napoleon i Hitler, jer nisu imali imperijalnu Kissinger-Brzezinski doktrinu Euroazije, „šahovske ploče“, u tzv. će američkom stoljeću, jelte, moći SAD/NATO s udarnom/elitnom RH-šakom. Prava „sitnica“, zar ne? Samo treba ukloniti tog zakletog kagebeovca kojim se trenutno diči 86 posto Rusa i balkanizacijom deponija 66 posto svjetskog prirodnog blaga ostvariti „američki san“ one beskrupulozne skupine globalnih kapital-agresora rockefellersko-sachsovskih gena. Obrazac je preciziran u strategijskim spisima Zbigniewa Brzezinskog: tajno (CIA, itd.) instrumentalizirati protuvladin otpor u zemlji-meti protiv „nedemokratskog/totalitarnog režima“, izazvati kaos i unutarnje sukobe, psihološko-medijskim diverzijama specijalnog rata prodati međunarodnoj javnosti famu o opasnosti od agresije „nedemokratskog režima“ na susjedne zemlje da bi u trenutku najveće napetosti oružanom silom nastupili „spasitelji demokracije, zapadnih vrijednosti i ‘našeg’ načina života“.
A to su, pogađate – SAD/NATO i nabrkani saveznici, koji se računaju omastiti kad se agresorska koalicija samoproglašenih „čuvara/spasitelja demokracije“ dohvati plijena. Primjeri: Irak, Afganistan, Libija… Danas su to razorene, poluraseljene, opljačkane i duboko nesretne zemlje iz kojih milijuni ljudi bježi glavom bez obzira – „u Njemačku“. Ta agresivna, pljačkaška i otimačka politika Zapada rodno je mjesto globalnog terorizma zbog kojeg više ni Europljani niti Ameri i Australci ne mogu mirno spavati. Niti će moći dok naivno puštaju svoje obiteljske uzdanice ginuti u imperijalnim ratovima koji ih se uopće ne tiču i „mirovne misije“ koje nisu drugo doli ušminkana agresija i okupacija. Indoktrinirano topovsko meso drži da desecima tisuća kilometara od roditeljskog praga – BRANI svoju domovinu, dom i „svoj način života“.
Zločin bez kazne
Pazi, brani! Ubijajući ljude koje nikad nisu vidjeli, koji im ništa nažao nikad nisu učinili, u krajevima za koje nikad nisu čuli, a imaju samo tu nesreću da su im šatori i kolibe-blatnjare baš na tlu ispod kojega su prirodna blaga neprocjenjive vrijednosti. A preslabi su ga obraniti od istih otimača koji su na isti način, iz istih razloga prošlih stoljeća činili iste genocidne krimene nad starosjediocima obaju američkih kontinenata, Australije, Afrike, Azije, pa i Europe. Nitko s iračkog sela negdje bogu iza nogu, afganistanskih vrleti ili libijske pustinje, tko živi svoj život u svom svijetu, nije provaljivao u New York otimati pretilim Amerima one neukusne hambije s bljutavim umacima, u London silom prelakirati crvene double-deckere i crne taksije u zeleno niti u Canberru silom rušiti legitimnu parlamentarnu vlast zato što nije istrijebila klokane.
Malo usporedne ironije, koja samo naoko nema veze s imperijalnim zlom što ga nezajažljiv multinacionalno-korporativni kapitalizam dramatično tempira u samom krvotoku suvremenog svijeta. Nijedna od ključnih institucija međunarodne pravde i sigurnosti ne postavlja (zašto?) javno pitanje o tome tko je SAD/NATO-u dao pravo izigravati bahatog svjetskog šerifa koji brzopotezno reagira na bogatunski mig iz salonskog naslonjača i nekažnjeno sije smrt i nesreću oko sebe. Otkud i to pravo bilo kome na Zapadu poigravati se sa sudbinom svijeta jer se, vidi vraga, šačici dolarskih multimilijardera sviđaju imperijalne zamisli Henryja Kissingera, miljenika obitelji Rockefeller koja iz sjene vedri i oblači u američkoj politici, te Zbigniewa Kazimierza Brzezinskog.
Kissinger, savjetnik za nacionalnu sigurnost i državni tajnik u Nixonovoj i Fordovoj administraciji, te Brzezinski, savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika SAD-a Jimmyja Cartera, dvojica su ključnih tvoraca SAD/NATO-ovog ugrožavanja svjetske sigurnosti i mira, divljezapadnog šerifovanja, osobito neprijateljskog prema ogromnom i bogatom ranču zvanom Ruska Federacija. Preoteti taj ranč za račun rečenog salonskog bogatuna iz sjene – a mirnim putem ili nekom vrsti balkanizacije to neće biti moguće – temeljni je cilj sve napetosti i suludog zveckanja (i nuklearnim) oružjem koje se danomice intenzivira i širi jezu. Iako nema dokaza da Rusija, unatoč političkom i u Siriji čak vojno-strategijskom pripetavanju sa SAD/NATO-om, prijeti napadom na SAD, susjedne ili druge europske države, pa ni pribaltičke, nekad republike u sastavu SSSR-a, Zapad intenzivno u posljednje vrijeme medijski širi upravo takvu propagandu.
Navodno, Putin sprema vojnu agresiju na zemlje u istočnoj Europi, bivše članice Varšavskog pakta, koje su poslije rušenja Berlinskog zida i raspada SSSR-a ušle u članstvo NATO-a i EU-a. Umjetno posijana i raspirivana „panika“ zbog „ruske opasnosti“ dignula je na noge tri pribaltičke državice, Poljsku, Češku, Slovačku, američki dio Ukrajine, Mađarsku, Rumunjsku, Bugarsku… Čak i, gle napasti, Finsku i Švedsku. „To što je Putin učinio Ukrajini, učinit će i vama“, drame uglas Bijela kuća, Pentagon i Bruxelles. „Morate podebljati svoje vojne proračune i biti spremni u bilo koje doba dana i noći.“ Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg je upravo objavio da je zato Sjevernoatlantski savez bio prisiljen znatno pojačati svoje vojne snage u istočnoj Europi, dopremiti nova oružja i povećati stupanj borbene gotovosti. Rusija je, dakako, odmah parirala istom ubojitom mjerom na svojim istočnim i južnim granicama, pa…
Stoltenberg je ovih dana otvorio 800 milijuna dolara vrijednu NATO-ovu raketnu bazu u Rumunjskoj (u krajnje siromašnom Deveselu) i uskoro bi mogao još jedne u Poljskoj, čime je stavljen u funkciju tzv. proturaketni štit koji će se protezati tisućama kilometara od Baltičkog mora do krajnjeg europskog juga. Navodno, koje li glupe/neuvjerljive izlike – zbog obrane Europe i SAD-a od balističkih raketa iz Irana i Sjeverne Koreje. Sic. Kinu ne spominju, ali… Dakako da Putin nije slijep i ne nasjeda na floskule: balistički projektili s nuklearnim glavama uz ruske međe, iz tzv. proturaketnog štita, izravna su ugroza/prijetnja sigurnosti građana Ruske Federacije i svjetskom miru. U štitu, doduše, ima projektila za obranu, za rušenje neprijateljskih, ali je znatno više ofenzivnih, napadačkih. I kako objasniti da će Iran, kad bi i pokušao/mogao napasti SAD preko Rusije, Europe i Atlantika, a ne znatno kraćom putanjom preko Azije i Pacifika? Glupost na ikstu.
Američke su rakete namijenjene Moskvi i velikim ruskim gradovima, industrijskim i vojnim središtima i to Vladimir Vladimirovič jako dobro zna. Koliko ga god Zapad pritišće gospodarskim i inim sankcijama, sabotira na sve načine u međunarodnoj politici i na drugim područjima, ima se čime učinkovito suprotstaviti. Nešto od tog arsenala novih oružja, kakva još nisu viđena, uspješno su testirana na ratištima u Siriji. S filigranskom su preciznošću s ruskih ratnih brodova u Kaspijskom moru uništavani ciljevi na tlu što su ga držali fanatici tzv. Islamske države i ini protivnici sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. Ruski su pak borbeni zrakoplovi novije generacije u samo tjedan dana na tim područjima učinili više „posla“, nego što su kontinent u poligon za nuklearno nadjebavanje dvaju vlasnika strašnih arsenala sudnjeg dana, oni rockefelleri iz bogatunskog salona u sjeni ne samo da se neće imati čime omastiti na „velikoj šahovskoj ploči“, nego im ni Werner von Braun ne bi pomogao nezatrovanima pobjeći od smrti na Kepler-452b.
Foto: alekhbariya.net
No, militantno nabrijan Stoltenberg ovih dana ne mari za pučku mudrost o batini s dva kraja. Kaže da je NATO sa saveznicima spreman obračunati se s Rusijom, ali da ostavlja „jedan kanal za pregovore“. Sic. Valjda želi iskušati vjerodostojnost čarobne kugle dijela pentagonskih jastrebova koji se na reljefu Euroazije, uz kubansku cigaru i žesticu on the rock’s igraju rata olovnim vojnicima. „Procjena gubitka u živoj sili toliko, operativni trošak toliko, nuklearno zagađenje toliko, na toj i toj površini, faktor iznenađenja toliki, kolateralna šteta tolika… Sve u svemu, uz prednosi uspješno izvedenog prvog udara, ukupan rezultat mora biti u našu korist.“ Samo što s druge strane bojišnice ne stoje – olovni vojnici. Stoji narod na pragu svog doma, kojeg je samo Hitlerova imperijalna megalomanija stajala 30 milijuna mrtvih ili polovicu ukupnih žrtava Drugog svjetskog rata.
Putinov šah-mat
Zemlja koja se u mukama obranila od svih povijesnih vojskovođa koji su izdaleka doveli iste takve narodne ljude ostaviti kosti i zdravlje na tuđem tlu, pregolemom za pokornost, i narod koji je naviknuo umirati za svoje, uvijek su u svakom smislu moćniji i od najjačeg oružja. Pa, ako Stoltenberg pristaje u moderno doba okušati nesreću Napoleona i Hitlera u pokoravanju Rusije i gurnuti globus na rulet novog svjetskog rata, povijest mu neće oprostiti. Kao ni nalogodavcima, a zna se koji su. Prema procjeni britanskog padobranca, generala Richarda Shirreffa u upravo objavljenoj knjizi „2017. Rat protiv Rusije“, Norvežanin sa SAD-ovom šerifskom zvijezdom na NATO-ovom mustangu neće se dozvati pameti i armagedon je neizbježan. Zapadni gospodari rata i mira više ne mogu trpjeti kremaljskog big bossa Vladimira Vladimiroviča, koji se bez pardona pokazao barem korak-dva inteligentnijim od njih u Gruziji, Ukrajini, Siriji…, gdje su grabežni „zaštitnici demokracije“, štono Dalmatinci kažu – šporkali gaće.
Putin je brzopoteznim šah-matom grubo uskratio Uncle Samu balistički se isprsiti na poluotoku Krimu, takorekuć na puškomet od Moskve, te mijenjati u legitimnu vlast suverene Sirije, države članice UN-a, bez i jednog centa duga lihvarima s Wall Streeta i i londonskog Cityja. Prema Forbesovoj rang-listi za 2015., koju ovih dana komentiraju mediji, ruski je predsjednik već treću godinu najmoćniji svjetski državnik, koji si „može dopustiti sve što poželi“ i kojem dolaze u Moskvu, a ne u Washington, po mišljenje i vodeći europski političari. Na drugom mjestu te liste je njemačka kancelarka Angela Merkel, na trećem američki predsjednik Barack Obama, papa Franjo na četvrtom, kineski predsjednik Xi Jinping na petom… Indikativno, Forbes je možebitnom republikanskom predsjedniku SAD-a Donaldu Trumpu udijelio 72. mjesto na rang-listi svjetske moći.
Putin si je, recimo, početkom travnja dopustio ignorirati nuklearni summit u Washingtonu, gdje se Obama „založio za smanjenje nuklearnog arsenala SAD-a“ i uklanjanje opasnosti od svjetske nuklearne kataklizme. Smatrao je licemjernim raspirivati međunarodnu histeriju/strah od „ruske agresije“ na Europu, graditi proturaketni štit u istočnoj Europi, raspoređivati mobilne divizije američke vojske uz istočnoeuropske ruske granice i postavljati ultimatume Moskvi, a istodobno se pozivati na nuklearni detant. Budući da devet država u svijetu (Rusija, SAD, Kina, Francuska, Velika Britanija, Indija, Pakistan, Izrael i Sjeverna Koreja) raspolaže oružjem sudnjeg dana, tim se arsenalima nije igrati. Po pisanju londonskog lista The Telegrapha, prenosi zagrebački Jutarnji list, Rusija raspolaže s najmanje 7300 bojnih glava s nuklearnim punjenjem, SAD sa 6970, Velika Britanija sa 215, Kina sa 260, Francuska sa 300, Izrael sa 80, Sjeverna Koreja sa 20… Solidan arsenal smrti, kadar učas prepraviti Zemlju u radioaktivan oblačić svemirske prašine.
Rečeni general Richard Skirreff, prenosi portal Dnevnik.hr pisanje britanskog The Independenta, tvrdi da će Putin u svibnju 2017. prvi povući ratni obarač invazijom na Latviju i nuklearnom prijetnjom Zapadu u slučaju SAD/NATO-ovog vojnog odgovora radi obrane suvereniteta i teritorijalnog integriteta te sićušne pribaltičke državice. Time će navodno početi nuklearni rat Zapada i Rusije. Treći svjetski rat za koji papa Franjo već neko vrijeme tvrdi da je – počeo. Ne treba se zavaravati time da se Moskva šali – u tim se pitanjima nikad nije šalila – kad tvrdi da će na SAD/NATO-ovo aktiviranje proturaketnog štita odgovoriti dopremom svog novog napadačkog oružja sposobnog probiti i razbiti štit. To je Putin rekao nedavno u Sočiju na sastanku s vojnim dužnosnicima, jer procjenjuje da SAD/NATO želi razvojem obrane od balističkih projektila neutralizirati rusku strategiju nuklearnog odvraćanja i ostvariti vojnu superiornost.
Nova ruska oružja sudnjeg dana velikim su dijelom već uvedena u operativnu vojsku te in vivo testirana na sirijskoj bojišnici od kojih su neka dala misliti vojnim analitičarima u Pentagonu, a svjetsku javnost ostavila bez daha. Iscrpljujući ritam ratnih bubnjeva sa Zapada uozbiljio je Moskvu do te mjere da je intenzivirala rad na novim tipovima oružja i ubrzanoj modernizaciji nekih već poznatih desetak i više godina, pohranjenih u skladišta. Putin ne vjeruje dobrim namjerama SAD-a. Srbijanski vojni analitičar Miroslav Lazanski, 1980-ih godina komentator Vjesnika iz Zagreba, podsjeća da je Barack Obama 2009. izjavio da SAD/NATO-ov proturaketni štit u istočnoj Europi neće biti potreban „riješi li se problem iranskog atomskog programa“. Nedavno je u Beču riješen. Teheran je pristao na 24-satni međunarodni nadzor svojih vojnih postrojenja i baza te rastavio centrifuge za obogaćivanje urana, ali Washington je svejedno aktivirao proturaketni štit. Zašto?
„Zapovjednici zapadnih snaga“, citira The Independent generala Shirreffa, „često se rugaju ruskim snagama i njihovoj modernizaciji te borbenoj spremi. Među njima vlada opće mišljenje da je ruska oprema ‘zastarjela’, da su im bombe i rakete ‘više glupe nego pametne’ te da im je mornarica ‘više zahrđala nego spremna’. Onda se dogodio Krim i nastupio je šok. Zatim je uslijedila intervencija u Siriji, u kojoj su ruski zrakoplovi izveli više napada u jednom danu, nego što SAD i saveznici izvedu u mjesec dana. Isto tako, Rusi su pokazali koliko su im ‘glupe’ balističke rakete ispaljene s brodova u Kaspijskom moru, s udaljenosti od 1500 kilometara. Na kraju, postavljanjem zračne obrane na istoku Ukrajine i pogotovo u Siriji, gdje je nakon rušenja njihovog zrakoplova od strane Turske, postavljen protuzračni sustav S-400, bilo bi iznimno riskantno zapadnim zračnim snagama djelovati na tim područjima, s neprijateljskim namjerama prema Rusiji ili, konkretno, Basharu al-Assadu u Siriji ili pobunjenicima na istoku Ukrajine.
Protuzračna obrana postavljena na Krimu i u Kalinjingradu, ruskoj enklavi između Litve i Poljske, iznimno otežava slobodno djelovanje NATO-ovih zrakoplova po istočnoj Europi, pogotovo Ukrajini i Poljskoj. Ostaje vidjeti kako će se sve to odigrati do svibnja 2017. godine.“ Lazanski ispravno primjećuje da je proturaketni štit SAD/NATO-a uperen izravno protiv Rusije i da ta prijetnja može detonirati užas nuklearnog armagedona. „To Moskvu dovodi u strašnu situaciju kada nema dovoljno vremena za odluku, jer rakete iz Poljske i Rumunjske lete do ciljeva u europskom dijelu Rusije manje od sedam minuta“, tvrdi Lazanski. „Rusi su najavili odgovor, njihova raketa ‘iskander’ leti od Kalinjingrada do Varšave točno dvije minute i 27 sekundi. Amerikanci su testirali novu atomsku bombu B-61-12, naravno, bez punjenja. Prvi put je bačena iz aviona F-15, što znači da ima i taktičku europsku uporabu.“
Željeznica smrti
U nizu izvrsnih raščlambi uzroka/razloga i ciljeva geopolitičkog, geostrateškog i vojnog SAD/NATO-ovog trvenja s Rusijom, N. Babić na internetskoj adresi www.altermainstreaminfo.com.hr donosi i podatak da je Moskva u sklopu svog obrambenog odgovora na proturaketni štit postavlja na oko 400.000 kilometara željezničkih pruga širom Ruske Federacije specijalne, mobilne balističke sustave koje je gotovo nemoguće locirati i satelitima iz zemaljske orbite. Riječ je, piše N. Babić, o tzv. Vojno-željezničkom raketnom kompleksu (БЖРК/VŽRK) „Barguzin“, koji bi trebao biti operativan najkasnije do 2018. godine. Ako već nije i sada, zbog dramatičnog kompliciranja odnosa Zapada i Moskve.
Babić navodi, pozivajući se na razne izvore, da su prethodne verzije tog novog oružja navodno povučene i uskladištene još 2005. iako ga sporazum Start-3 ne zabranjuje. „Jedna ovakva kompozicija može nositi šest balističkih projektila razvijenih na temelju projektila ‘Jars’“, tvrdi analitičar, „a ranije se nagađalo da će ruskoj vojnoj industriji za izgradnju pet pukovnija trebati vremena do 2019. ili 2020. godine. (…) Ovaj sustav naoružanja je iznova aktualiziran krajem 2013. i tada se u Rusiji raspravljalo o željezničkim kompozicijama kao nosačima interkontinentalnih balističkih projektila, što je bila jedna od najava ruskog odgovora na tada novi Pentagonov program ‘Brzog globalnog udara’.
VŽRK je osmišljen kao vlak sa dvije ili tri lokomotive s posebnim izgledom, koji u stvari prevozi kontejnere s interkontinentalnim balističkim projektilima. U vagonima su, osim projektila, razmješteni lansirni i nadzorni centar, tehnološki i obrambeni sustavi, osoblje i sve ostalo što je potrebno za život posade na duži period. Prilikom uzbune VŽRK bi dobivao lokaciju i koordinate, odakle i prema kojem cilju treba ispaliti svoj ubojiti teret…“ Od standardnih se lansirnih centara razlikuje velikom pokretljivošću. Omogućuje učinkovitu uporabu i nuklearnog i konvencionalnog oružja. Pomoćnik američkog državnog tajnika za kontrolu naoružanja Frank Rose priznao je ovih dana u Bukureštu, u povodu aktiviranja proturaketnog štita, da Rusija odavno ima „sličan sustav zaštite koji je veoma dobar i da NATO nema kapacitete koji bi se mogli nositi s ruskim sustavima“. Očito nije mislio samo na sustav „Barguzin“.
Babić će u kirurški preciznoj vojnostrateško-geostrateškoj raščlambi „Blitzkrieg NATO pakta protiv Rusije i bitka za zračnu nadmoć“ pogoditi u srž problema: radi se o prodavanju magle javnosti – prijetnje, subverzivnu destabilizaciju Rusije svim sredstvima i čak vojnu agresiju, SAD/NATO želi prikazati kao bezuvjetnu, prijeko potrebnu obranu demokracije, zapadnih vrijednosti i ljudskih prava. Sic. Koje uistinu ničim ne ugrožavaju ni Rusija niti napadnute/okupirane zemlje Srednjeg i Bliskog istoka, sjeverne Afrike… Nije Moskva došla s glupavim izlikama podizati proturaketni štit na granice SAD-a, od Aljaske do Meksika i Kube, nego je to Washington, nepozvan, došao činiti u istočnoj Europi, na Dalekom, Srednjem i Bliskom istoku. Sva SAD/NATO-ova oružja raspoređena u gotovo svakom kutku svijeta – na kopnu, moru, u zraku i u zemaljskoj orbiti – pretežno su napadačka, a ne obrambena oružja. To nešto znači.
To je poruka sasvim suprotna mirotvorno-slobodoljubivoj promidžbenoj farsi za dnevnu uporabu, što ju šalju prvaci zapadnih središta vojno-političke moći. Pa i farsična izlika za aktiviranje proturaketnog štita. „Posljedica ove politike je bila i ruska aneksija Krima, koja se nikada ne bi dogodila da NATO nije odlučio apsorbirati Ukrajinu i s njezina teritorija, prije svega s Krima i iz područja Harkova, bio u stanju učinkovito i na vrijeme neutralizirati ruske obrambene sustave raspoređene iza Urala“, tvrdi Babić. „Jedan od umirovljenih ruskih generala je krajem 2014. potvrdio da se u Ukrajini moralo reagirati kako NATO ne bi prešao rijeku Dnjepar, što je na kraju i učinjeno, svidjelo se to zapadnim Ukrajincima i Washingtonu ili ne.
Dakle, strateški cilj Rusije je ostvaren, a prevratnička vlada u Kijevu je donijela lošu procjenu kada je vjerovala da se Putin neće usuditi na takav korak. Ulog je bio prevelik za bilo kakvo oklijevanje, a na pitanje je li odluka Kremlja bila ispravna i jesu li imali razloga strahovati, svatko ima svoj odgovor. Trenutno je u tijeku antiruska histerija u Sjedinjenim Državama, koja traži još veća ulaganja u obranu i jačanje vojnih kapaciteta, koja često poprima oblik groteske.“
SAD to traži od svih zemalja članica NATO-a i ostalih „partnera“, pa i male zemlje za veliku prepotenciju (bez pokrića) povremeno psihički trknutih vladara, kakva je Hrvatska. Izrazito zauzeta domaća veleposlanica SAD/NATO-ovih interesa u RH i na europskom Jugoistoku Kolinda Grabar-Kitarović već je predizborno, glasno trbuhozborila matru o znatnom podebljanju vojnog proračuna i opremanju HV-a modernijim oružjem. Čak balističkim raketama srednjeg dometa i njemačkim teškim samohodnim haubicama, na što su susjedi, osobito u Srbiji, podignuli i obrve i glas. Koga se Hrvatska boji da će ju napasti? Groteskno je i to kako prvi ljudi RH svršavaju od sreće kad im makar kurtoazno, usput, u prolazu, na rubu većeg međunarodnog skupa, pruži ruku kakav John Kerry, neki njegov posilni ili neki Jensu Stoltenbergu podređen operativac.
Rupa u globusu
„Za Rusiju, spremni“, dreknut će društvo iz unaprijed propalog proameričkog RH-projekta „uspravnice“ (sic), ako ih tko priupita iz Bruxellesa i Washingtona. Mrvice „partnerske“ (po)časti vrijedne su, jelte, onog namigivanja tv-kamerama i lisičje rastegnutih diplomatskih usana. Jer – bude li zagrmjelo u svibnju 2017. ili i prije – „agresivan i oportunistički nastrojen ruski predsjednik Vladimir Putin“ neće izvjesiti bijelu zastavu i predati Moskvu Jensu Stoltenbergu dok RH ne digne nebu pod oblake sva dva i pol MIG-a 21 s još svježim atestom ukrajinske generalke i helić MI 8, prepravljen iz leteće bolnice Oca Domovine (sic) Franje Tuđmana u jurišnog ubojicu tenkova. Nema šanse. Crni humor.
Foto: portalnovosti.com
Obistini li se ipak katastrofičan nostradamusizam sir Alexandera Richarda Davida Shirreffa (1955., Kenija), gotovo je nemoguće zamisliti tu rupu u globusu u koju će se za nuklearnog armagedona biti u prilici sakriti Kolinda Grabar-Kitarović sa suodgovornima i gledati kako Hrvatska nestaje u plamenu i otrovu smaka svijeta. Zajedno sa zemljama i narodima koji su dopustili SAD/NATO-u igrati se „štitom“ za „obranu Europe“ (sic) od „mogućeg napada iz Irana“ (sic). Predsjednica RH je s ministrom obrane Josipom Buljevićem upravo boravila u Iranu i, s obzirom na svoju „lidersku“ poziciji i veliko „uvažavanje“ u svjetskoj politici, uspjela odgovoriti tamošnje ajatolahe od već samo što nije balističkog ataka na SAD i Europu. I to baš zaobilaznom putanjom, preko Ruske Federacije.
Sada napokon mogu odahnuti Barack Obama i Jens Stoltenberg, pa im sine, ako dopuste rockefelleri iz sjene, „suluda“ ideja razmontirati proturaketni štit, vratiti elitne divizije u vojarne preko Velike bare i otići baćuški Putinu na votku u Kremlj. Kako bi se razočarao general Shirreff: morao bi smjesta povući iz knjižara svoju knjigu „2017. Rat s Rusijom“. Pokazalo bi se, kao što najvjerojatnije hoće, da je i taj nostradamusizam zapravo bio ješka za podebljati bankovni račun. Ili možda…
Autor/ica 👤Marijan Vogrinec
