Fred Matić i Europa izuli iz cipela HDZ i Crkvu

Izdvajamo

• Problem kada zapravo počinje život uopće nije takav, ili uopće nije problem, da bi znanstvena činjenica o začeću mogla/smjela suspendirati pravo žene da sama, zbog svojih razlog i rizika, a ne Crkva i neka nastrana politička stranka/udruga odlučuje hoće li roditi ili pobaciti u medicinski mogućim uvjetima, okolnostima i rokovima. Otkud, npr. Crkvi pravo tumačiti Boga i gospodariti tuđim/ženskim tijelom u ime - Boga!?

Povezani članci

• Boža zvani Pub
• TEMPLAR
• Dodik i Tihić smijenili Denisa Bećirovića
• Sirijska djeca
• Socijaldemokrati sekundiraju bjelosvjetskoj mafiji
• Kučanova točka na BiH

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Nekima od „savjesnih“ liječnika, međutim, uopće ne smeta obavljati pobačaje u privatnoj režiji po astronomskim cijenama, naplaćujući istu uslugu (obavljenu čak u državnoj ordinaciji, sic transit, ali pod lažnom dijagnozom) i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i pacijentici. Tako da je tzv. priziv savjesti valjda najpromiskuitetnija mantra i u Crkvi i u zdravstvenom sustavu, a politički se zlorabljuje kao „zaštita nerođenog djeteta“. Ekstremna tzv. desnica i Crkva grebu se i rukama, i nogama i jezičinama do koljena za zaštitu zigote, spermija i jajne stanice, a činjenica je da sve relevantne međunarodne institucije imaju oktroiranu zaštitu djece – od rođenja. Problem kada zapravo počinje život uopće nije takav, ili uopće nije problem, da bi znanstvena činjenica o začeću mogla/smjela suspendirati pravo žene da sama, zbog svojih razlog i rizika, a ne Crkva i neka nastrana politička stranka/udruga odlučuje hoće li roditi ili pobaciti u medicinski mogućim uvjetima, okolnostima i rokovima 

Marijan Vogrinec

Dolje Predrag Fred Matić i njegov prijedlog rezolucije o seksualnom i reproduktivnom zdravlju žena, zajedno s Europskim parlamentom koji je upravo usvojio taj dokument, a odbacio alternativni prijedlog rezolucije Europske pučke stranke (EPP)! Bravo, Predraže Fred Matiću, izvodiš Europu iz srednjovjekovlja u moderno doba ljudskih prava i sloboda, prava žena da budu ravnopravne s muškarcima i slobodno raspolažu svojim tijelom! To su, pojednostavljeno, dvije krajnosti – difamacije, ili najgrubljeg otpora te bezrezervne, masovne, prevladavajuće potpore – u kojima su stajališta hrvatskog europarlamentarca Predraga Freda Matića (SDP), očekivano, ponovno razbuktale nikad ugasle vrlo žestoke sukobe, podjele i gorljiva sučeljavanja svih vrsti i svim sredstvima nepomirljivih skupina tzv. konzervativnih protivnika i tzv. lijevo-liberalnih pobornika prava žena da same odlučuju o svomu seksualnom i reproduktivnom zdravlju u medicinski kontroliranim i društveno zaštićenim uvjetima. Ne pod polit-ideološki/svjetonazorski induciranim pritiscima, stigmom ili zabranama, čak pod licemjernom mantrom o tzv. prigovoru savjesti.

Većinski je europarlamentarni svijet Starog kontinenta uvjerljivo – 378 glasova za, 255 protiv (među kojima i hrvatskog HDZ-a u EPP-ovoj europolitičkoj „obitelji“, sic transit) te 42 suzdržanih – okrenuo je palac gore Fredu Matiću i naprednoj Europi 21. Te svih narednih stoljeća. I ženama kojima ne trebaju neodgovorni/nedobronamjerni tutori: Crkva s bulumentom svojih apologeta u medijima i laičkim „postrojbama“, neke političke stranke i udruge, puki radikalni jurišnici nadriznanosti unovačeni ekstremizmom izvjesne američke komunikologinje Judith Ann Reisman (umrla 9. travnja 2021., tri dana prije 86. rođendana), „grizodušjem“ zbog nerođenih „opčinjeni“ ginekolozi i medicinske sestre, tzv. pro life hodači, mrmljači očenaša i zdravomariji pred bolničkim ginekologijama, etc.

Suvremena žena u digitalno doba itekako znâ i pozvana je prije svih u društvu sama gospodariti svojim seksualnim i reproduktivnim zdravljem, a uljuđena joj država to ima bezuvjetno omogućiti bez ikakva izgovora, u medicinski kontroliranim uvjetima. I amen. Nema tu nikakvih ali, no, međutim… Naravno da je cijela ta priča znatno šira i dublja od samog problema pobačaja i neusporedivo važnija od pukog političkog pitanja. A prostomedijski pojednostavljeno, nevesela se, čak i tragična, storija o drugorazrednom položaju žene – kojoj muško/vjersko društvo jest i „mora“ biti tutorom, sic transit – zlorabi ponižavajućom dvojbom o tomu treba li država dopustiti ili zabraniti pobačaj na zahtjev žene. Ako treba, kada i u kojim uvjetima? Ako ne, onda je sve jasno. Kao što je jasno da ultrakonzervativne vlasti u Poljskoj tjeraju tisuće Poljakinja na pobačaj u inozemstvu ili u često smrtonosnim tajnim aranžmanima na kuhinjskom stolu („samo da država ne sazna“, je li), pa su se milijuni Poljaka dignuli na ulične prosvjede. Ne žele Dudin (Andrzej Sebastian, predsjednik), je li, srednji vijek u 21. stoljeću. Ni Mađari ne žele vrlo nakazno Orbánovo (Viktor, premijer) izjednačava LGBTQI manjince s pedofilima i progone koji nemaju veze s humanizmom i ljudskim pravima i slobodama, ali ni s demokracijom i znanstvenim činjenicama.

Ma kakav pobačaj…

U digitalno doba kada je cijeli svijet tzv. globalno selo (Herbert Marshall McLuhan) i mnogi srednjovjekovni tabui u međuvremenu su otpali kao notorne vjeronaučne laži i manipulacije masovnim neznanjem, neki bi – među njima nemali broj žena, sic transit – zatvorili ženu doživotno među četiri kućna zida, gdje će obavljati samo ulogu stroja za rađanje djece, kuharice, sluškinje mužu i djeci, spremačice te biti pripuštana samo u bogomolju pomoliti se za svoju „sretnu obitelj, svetog oca papu, našega (nad)biskupa i sve svećenike“… Ma kakav pobačaj, kontracepcija, odgoj u školi o seksualnom zdravlju i zdravim odnosima, umjetnoj oplodnji… Ne dolazi u obzir, to su „degenerične ideje poremećenog lijevo-liberalnog uma i opasna prijetnja sekularnog zla, nevjerničkog društva obitelji i vjeri“, pa… S te se busije sada opet halabučno diže kuka i motika i na upornog Predraga Freda Matića s istomišljenicima u inozemstvu i kod kuće i na sekularnu Europu koja grubo gazi svoje „kršćanske korijene“.

Da nije smiješno, bilo bi tragično. Ovako, jest – tragikomično. Naravno da će rezultat opet biti negativan za svjetonazorski netrpeljivu, isključivu i toksično zadrtu tzv. konzervativnu falangu nakićenu krunicama, svetim slikama, transparentima s gadljivim porukama i prikazima unakaženih fetusa, oboružanu verbalnim prijetnjama ognjenim paklom i inkvizicijskim proklinjanjima… Vrijeme jednostavno radi za ideje što ih je sada Predrag Fred Matić samo pofriškao, a europarlamentarna većina s nešto više od dva zrna soli u glavi prihvatila kao preporuku za oživotvorenje u svih 27 zemalja članica EU-a. Dokument, istina, nije obavezan za primijeniti, ali jest itekako izazovan za svijest/savjest državnika koji ga ne žele i neće uzeti u obzir među svojim upravljačkim prioritetima. Kao što ga Bijedna Naša neće uvažiti. Zbog EPP-a (koji nije RH, ali HDZ jest EPP, pa mu je svjetonazorska „obitelj“ preča od vlastite ustavno sekularne države, ali i zbog SDP-ovog predlagača te stranačke „ni vrit ni mimo“ politike prema Katoličkoj crkvi i radikalnom tzv. desničarskom svjetonazoru. Sic transit.

„Ne bi se štel zamerit’“ tzv. konzervativcima i „pastirima“, ali zdravoj pameti i civiliziranom/sekularnom svijetu može!? Nema veze što će ljudi misliti o premijeru kao intelektualcu, o njemu koji se busa u prsa kako je „preuzeo odgovornost“ i vodi „europsku politiku“? Praktično ne izlazi iz eurounijskih hodnika i kuloara jer zna što mu je karijerni cilj u toj nakupini impotentnih birokrata na boli glava plaćama i povlasticama koje građani Unije nisu izravno izabrali za nacionalne predstavnike. Nagovijestili su taj animozitet prema Matićevim prijedlozima već HDZ-ovi europarlamentarci pri glasanju, a potom i premijer Andrej Plenković muljanjem pred tv-okom (sic transit), a i što bi drugo, o svjetonazorskim podjelama zbog pobačaja pa, eto, „moramo uvažavati sva stajališta“, „ne može se to prebijati preko koljena“… Nedajbože, je li, da se u protivnomu oltarski „pastiri“ uvrijede, ekstremna tzv. desnica skoči na zadnje noge, Željku Markić, Johna Vicu Batarela i buljuk vigilarista strefi moždani, da Mostovoj bioetičarki Mariji Selak-Raspudić padne roleta na oči i šakama nasrne na Radu Borić (Možemo!), Arsena Bauka (SDP) i pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova Višnju Ljubičić koja – vrag ju dao – „brani žene, a ne i muškarce“. I ne prosvjeduje kad zločesti fotoreporteri fotkaju Marjino „međunožje u visokom stupnju trudnoće“. Nema veze, je li, što ona ne pazi kako sjedi?

Nitko nije ni rekao da je dokument Predraga Freda Matića, prihvaćen u Europskom parlamentu kao preporuka ujednačavanju napredne prakse u Uniji kad je riječ o zaštiti seksualnoga i reproduktivnog zdravlja žena, obvezujući za svih 27 preostalih zemalja EU-a i da ima veću snagu od nacionalnih zdravstvenih zakona. Koja zemlja ne želi, ne mora ga uopće uzeti u obzir, kao što i neće većina onih u kojima je na vlasti radikalnija konzervativna tzv. desnica (Poljska, Mađarska, Slovačka, etc.), uključivo Bijednu Našu. I nikomu ništa. Hoćeš – dobro; nećeš – opet dobro. Svakoj vlasti na dušu, a za svoje postupke položit će račun biračkom tijelu, pa… Indikativna je poruka promatićevske eurovećine da je „potpuna zabrana ili uskraćivanje skrbi u vezi s pobačajem oblik rodno uvjetovanog nasilja“. Ne radi se tu ni o kakvom nametanju tzv. lijevo-liberalne ili (sic transit) komunističke/rodne ideologije, nego o temeljnim ljudskim pravima žena i njihovoj jednakopravnosti, o demokraciji u društvu i građanski uljuđenoj državi. Svjesnoj vremena u kojemu se ostvaruje i svog utemeljenja na naprednim postulatima i znanstvenim osnovama. Ništa više, ništa manje.

Liječnici bez savjesti

„Rezolucijom, koja je izazvala medijsku buru, reakciju Crkve i saborsku raspravu u Hrvatskoj“, izvijestila je Hina, „apelira se na države članice da uvedu ‘sveobuhvatni’ seksualni odgoj za mlade, da se omogući bolja dostupnost kontracepcijskih sredstava i da se osigura bolji pristup proizvodima za menstrualnu higijenu ukidanjem oporezivanja. Traži se da države članice osiguraju siguran i legalan pobačaj.“ Što je tu sporno? Komu? Zašto? Kakve to ima veze i s ljevičarenjem i s desničarenjem u polit-ideološkom smislu? „Uspjeli smo!“ – objavio je Predrag Fred Matić na Instagramu uz prikaz kako visoko uzdignutih tuku skače od sreće. „Konačno imamo jasan stav – svatko (u EU) mora imati pristup kontracepciji, medicinski potpomognutoj oplodnji, pobačaju i drugim zdravstvenim uslugama.“ Dan ranije također je kazao: „Nitko se ne zalaže za pobačaj, a posebno nema govora da bi on bio metoda kontracepcije. Jednak je broj pobačaja u zemljama gdje je dopušten i gdje je zabranjen. Samo što je u ovima drugim najčešće opasan po zdravlje žena; zbog toga svake godine umire 23.000 žena u svijetu. Ni liječnicima se ne brani pravo na priziv savjesti, ali zdravstvena ustanova istodobno mora osigurati liječnika koji će pružiti traženu uslugu“. Dakako da tzv. priziv savjesti ne smije zadirati u pravo pacijenata na potpuni i na visokoj razini pristup zdravstvenoj skrbi u uslugama svake vrsti.

Nekima od „savjesnih“ liječnika, međutim, uopće ne smeta obavljati pobačaje u privatnoj režiji po astronomskim cijenama, naplaćujući istu uslugu (obavljenu čak u državnoj ordinaciji, sic transit, ali pod lažnom dijagnozom) i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i pacijentici. Tako da je tzv. priziv savjesti valjda najpromiskuitetnija mantra i u Crkvi i u zdravstvenom sustavu, a politički se zlorabljuje kao „zaštita nerođenog djeteta“. Ekstremna tzv. desnica i Crkva grebu se i rukama, i nogama i jezičinama do koljena za zaštitu zigote, spermija i jajne stanice, a činjenica je da sve relevantne međunarodne institucije imaju oktroiranu zaštitu djece – od rođenja. Problem kada zapravo počinje život uopće nije takav, ili uopće nije problem, da bi znanstvena činjenica o začeću mogla/smjela suspendirati pravo žene da sama, zbog svojih razlog i rizika, a ne Crkva i neka nastrana politička stranka/udruga odlučuje hoće li roditi ili pobaciti u medicinski mogućim uvjetima, okolnostima i rokovima. Otkud, npr. Crkvi pravo tumačiti Boga i gospodariti tuđim/ženskim tijelom u ime – Boga!?

„Europski parlament žali što ponekad uobičajena praksa u državama članicama dopušta liječnicima, a ponekad i cijelim zdravstvenim ustanovama, da odbiju pružati zdravstvene usluge na temelju tzv. prigovora savjesti, što dovodi do uskraćivanje skrbi u vezi s pobačajem na temelju vjere ili savjesti te ugrožava život i prava žena“, navodi se u netom prihvaćenoj rezoluciji. Tzv. desnica u Europarlamentu, ali i izvan njega u pojedinim državama članicama EU-a neargumentirano/neistinito se protivi „navođenju pobačaja kao ljudskog prava, problematiziranju priziva savjesti liječnika i prekoračenju ovlasti država članica Unije“. To su i tvrdnje kojima je predsjednica saborskog Odbora za ravnopravnost spolova Marija Selak-Raspudić pokušala dan prije rasprave o Matićevom prijedlogu rezoluciji u Europskom parlamentu „minirati“ taj dokument, ali se poslužila nizom neistina, laži, nerazumijevanja, etc. – „moramo iznijeti stajališta prije no što Europski parlament išta zaključi, jer je nakon toga kasno“, sic transit, kao da to ima ikakva značenja – što joj nije prošlo, pa se goropadno zakvačila s oponentima, a ozbiljniji mediji su je ismijali.

HDZ-ov europarlamentarac Tomislav Sokol se pak poslužio drastičnom neistinom da „Matić želi nametnuti roditeljima norme o tomu kako će odgajati svoju djecu“ i da je svoj dokument „vjerojatno sastavio pod utjecajem stranih lobija koji promoviraju pobačaj“, što je i stav šefa HDZ-ovih europarlamentaraca Karla Resslera, tako da se Fred Matić našao pozvanim uzvratiti: „Mislio sam da je Ressler jedini normalni hadezeovac kojeg znam, ali sada me razuvjerio“. Gnjevni što parlament nije prihvatio protuprijedlog europučana – ne poziva se države članice EU-a osigurati dostupnost pobačaja, kontracepcije, seksualnog odgoja u školama, ne spominje se transrodne i tzv. nebinarne osobe koje mogu ostati trudne, etc., jer je „u prvom redu potrebno smanjiti broj pobačaja“ – nastala je zaglušujuća, kakofonijska buka protumatićevaca kontra svakomu tko ima imalo razumijevanja, odnosno podržava europarlamentarni zaključak. Kao da se ruši svijet, a radi se samo o tomu da globalni progres uvjerljivo ruši nakaznu konzervativnu (srednjovjekovnu?) svijest i praksu. I točka.

To tako ide silom civilizacijskog razvoja, i tako mora biti. Sviđalo se to komu ili ne. „Oblikovanje i provedba politika povezanih sa spolnim odgojem u školama (‘ne želimo da nam djeca uče navlačenje kondoma na bananu’, pjene se katolibani, op. a.) u isključivoj je nadležnosti država članica“, vapaj je žednih „pravde“ radikalnih tzv. konzervativca u pustinji svjetonazora koji vrijeme nemilosrdno gazi. „Pogledajte koji su to tipovi koje su podržali kolege iz HDZ-a, to je dno dna“, komentirao je Predrag Fred Matić svoj prihvaćeni dokument o seksualnom i reproduktivnom zdravlju žena. „HDZ je podržao alternativu, to su oni koji žele ženama da peru, peglaju, da im se izlazak svede do trgovine i nazad. Ovo je sada najvažnije izvješće/rezolucija koju je Europski parlament donio u zadnjih 15-20 godina. Napokon će 250 milijuna europskih žena imati ista prava kao što ih imaju i muškarci. Postižemo ono za što se neki deklarativno, mi drugi djelatno zalažemo, da ovo budu zemlje potpune ravnopravnosti.

Uvijek vidite kad se desničari uzvrdaju, aktiviraju sve svoje snage, crkve, udruge, kojekakve zaostale tipove… Kad vidite broj poruka koje smo dobili, najviše je bilo onih podrške, ali ima, prijatelji, uvreda, klasika desničarska. Ono što desničare boli, a mene čini ponosnim jest da je određeni broj europučana glasao za ovo izvješće. To pokazuje da i među njima postoje ljudi koji shvaćaju da živimo u 21., a ne u 17. stoljeću. Nažalost, kolege iz HDZ-a su bili protiv i neka to objasne javnosti, zašto su bili protiv. Sve su učinili da ne podrže nas, da ne podrže 21. stoljeće. Njima na čast. Čuo sam da su komentirali kolege i mene osobno. Mogu im samo poručiti da ne vidjeh ljude širih ramena, a užih shvaćanja.“

Karlo Ressler, bivši posinak Vladimira Šeksa, Plenkovićevog savjetnika „iz zasjede“ i dugogodišnje HDZ-ove tzv. sive eminencije, mladac u dobi od jedva nešto više od 30 godina, arogantno je poručio Predragu Fredu Matiću i istomišljenicima: „Jeftino etiketiranje, dociranje i bezobrazno vrijeđanje. To je klasični totalitarni refleks. Hrvatska je odavno upoznala istrošenu Matićevu politiku isključivosti, podjela i nesposobnosti dijaloga. Predstoji nam borba za temeljne vrijednosti na kojima je ponikla europska civilizacija – pravo na savjest, slobodu i dostojanstvo svake ljudske osobe (kao da postoje i neljudske osobe, op. a.)“. Marić ne bi bio Predrag Fred da nije poentirao odgovorom: „Potpuno je u pravu, samo je zakasnio 13-14 stoljeća. To je retorika od stoljeća sedmog. Hrvati su od dolaska trebali napredovati, i napredovali su“.

HDZ ne voli 21. stoljeće

Ni Katolička crkva nije željela popustiti ni za jotu od svoga „prastoljetnog“ tzv. konzervativizma, pa će Vijeće Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj žurno zaključiti da je prijedlog europarlamentarne rezolucije „neprihvatljiv“ i kako bi „njezino usvajanje izazvalo nesagledive štetne posljedice u području poimanja i zaštite ljudskih prava“. Zato je „važno pronaći rješenja koja će zaštititi majku, nerođeno dijete te pravo na život“ što praktično znači – zabraniti pobačaj na zahtjev trudnice. Kako to rade u Poljskoj ili zemljama, gdje se zbog pobačaja ide u zatvor ili gubi glava. Kako se to radu u Bijednoj Našoj, gdje je pobačaj reguliran još zakonom (1976. godine) iz SFR Jugoslavije i legalan je na zahtjev žene, a u praksi se onemogućava na milijun i jedan način. Otežava, sabotira, terorizira i sramoti trudnicu. HDZ-ova državna vlast licemjerno i do besmisla drži ljestve tako nakaznoj praksi u kojoj savjest, sloboda i ljudsko pravo ne vrijede pišljivoga boba. Iako Bijedna Naša – barem dok je Andreja Plenkovića i HDZ-a na vlasti – neće Matićevim i putem europarlamentarne većine kroz 21. stoljeće, je li, više je nego dobro da se ta nevesela priča raspliće u pozitivnom smjeru. Pa jednoga dana, kada politička zrelost stasa do punoljetnosti, a morat će, nema druge, i hrvatskim će ženama i muškarcima svanuti bolje sutra u odnosu na seksualnu osviještenost i zaštitu reproduktivnog zdravlja. Ni Hrvatska ne može drugamo no tamo kamo ide sav civilizirani svijet, a brzina i nije uvijek najvažnija u svemu tomu. Bitan je sadržaj.

Da HDZ i ekstremnija tzv. konzervativna desnica nikako ne vole 21. stoljeće – a u njega se kunu i srcem i dušom, uvjereni kako mora imati srednjovjekovni duh, sic transit – pokazala su dva neprilična skandala prošlih dva-tri dana. Prvo, mađarski je premijer Viktor Orbán objavio u hrvatskim medijima huškački protueurounijski oglas u sedam točaka (sedma je poziv da se žurno primi Srbiju u članstvo EU-a); drugo, Mostov saborski zastupnik Nikola Grmoja sablaznio je političku i inu javnost najavom tzv. protupedofilskog zakona s drakonskim kaznama pedofilima te zabranom tzv. LGBTQI propagande. Predsjednik RH Zoran Milanović, ne slučajno, ovih je dana više puta ironizirao HDZ-Plenkovićevu puzeću mađarizaciju Bijedne Naše (stroži odnos prema pobačaju i seksualnim pravima, apsolutna kontrola medija, suspenzija demokratskih normi, neprijateljski tretman LGBTQI ljudi…), što premijer neuvjerljivo negira. „Grmoja povezuje pedofiliju s LGBTQI osobama, što graniči s govorom mržnje“, komentirao je SDP-ov lider Peđa Grbin te poziva Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH da reagira na Orbánov incident bez presedana. „Staviti u istu rečenicu LGBTQI i pedofiliju je ljudsko dno dna i huškanje na LGBTQI osobe“, kritizirala je SDP-ova saborska zastupnica Mirela Ahmetović na Twitteru. Mediji pak izvješćuju da je tog vikenda u Rijeci „šačica divljaka“ fizički napala i ozlijedila 23-godišnjeg mladića zbog njegove „neprirodne“ seksualne orijentacije. Gradonačelnik Rijeke Marko Filipović smjesta je osudio taj zločin, ali ostaje gorak dojam.