Dostojevski gostuje kod nas s Idiotom?

Izdvajamo

• Nakon što Sabor donese zaključak da je i ta, bilo koja točka dnevnog reda opet imala većinu – možemo se i dalje zabavljati gledajući političko siromaštvo, nepotizam, licemjerje i ostale karakteristike koje krase naš politički život. Zato mnogi i govore da smo „Hrvatistan“ – što je jako teško argumentirano osporiti. To znači da su strijele otrovne uperene u tvrdoglavog idiota (po njima) Plenkovića blef bez težine, hazard nevažnih žetončića koji ne postoje bez „idiota“ Andreja.

Povezani članci

• Prosvjedna akcija na Cvjetnom: Zahtijevamo svima dostupan i besplatan pobačaj
• Dobar ili loš znak: CNN ponovo dolazi na Balkan
• Pokušaj ušutkavanja Petra Lukovića: Ostaće samo sramna šutnja
• Ahmed Burić: Ne smijemo pristati da nas nauče da mrzimo
• VIKTOR IVANČIĆ: ZATURENA SVASTIKA
• Glup i gluplji

Foto: EPA/OLIVIER HOSLET

I kao što je Henry Kissinger rekao da je teško razumjeti Putina i njegovu politiku ako niste čitali Dostojevskog tako je „malo teže“ razumjeti ovaj tekst ako niste čitali „Idiota“ istog besmrtnog autora. Ali, može se ako se pažljivo i koncentrirano prati misao….

Počele su Gavelline večeri, gostuje nam i Čehovljev Ujak Vanja, ali mi imamo ozbiljan politički problem. Premijera nam hoće proglasiti komplet idiotom. I to domaći ljudi rade zajedničkim snagama kao u Ričardu trećem. Ali ovaj neće uzviknuti: kraljevstvo za konja, dajem cijelo kraljevstvo za običnog konja…

Problem nije samo problem – ono nešto što je potrebno riješiti…

Problem je i izazov.

Lovac lovi lovinu i ima problem ako je ne ulovi. Ako je precizan kad odapinje strijelu – lovina nema šansu i bude ubijena.

U ovoj našoj političkoj pričici strijele su na kneza Andreja već odapela izvjesna gospoda HDZ – ovaca:

– Stier zvani Sokrat,

– Kovač percipiran kroz lik Platona

– kao i Domagoj Mislilac

 plus obavezni likovi s malo manje školovanog znanja predvođeni, recimo to tako:

– dramatičarom Penavom,

– pragmatičarom Đakićem

– i izražajnim Culejem

Osim njihovih domaćinski usmjerenih hitaca u neobranjivi dio tkiva „idiota“ odapeo je strijelu i zaigrao i haenesovac Vrdoljak – jer mu politika „miroljubive koegzistencije“ prema koalicijskom partneru ruši „konstrukciju“ da je on ipak „good guy“.

Uz Blaženu matematičarku koja „nema elemenata za ocjenjivanje nečega što se zove essey“ situacija postaje pomalo divlja u samoj koaliciji koja vlada ovim našim „hrvatistanom“ – kako ga iz milja nazivaju defetisti.

Treći čovjek (Orsona Wellesa) igrač svih Vlada do sad – profesor Pupovac izjasnio se da „ako Vlada treba pasti – onda će pasti“. Profesorski…

To znači da su svi „prijatelji“ na dvoru odapeli strijele u Kneza Miškina – baš kako je Dostojevski i strukturirao svoje remek djelo – a Miškin se mora izboriti za opstanak na dvoru pod svaku cijenu. Čak i da žrtvuje kraljicu…

Ali to nije sve. 365 dana u godini je premalo za opstanak i predlaže se da ova godina ima 366 dana. Tristotine i šezdeset i šesti dan Vladar bi trebao iskoristiti za potez koji se može dogoditi samo u prestupnoj godini: da ponizno na traženje „partnera“ kaže: „Prihvaćamo ultimatume koalicijskih partnera i dao sam nalog „Tajnici“ da se povećaju plaće za 6 posto kao što tražite.“

Ali, u to, nakon „tajnice onomad“ ne vjeruje nitko. Ovo nije basna s poučkom za idiota. Politika je to.

Koji je to potez koji će „idiot“ povući sada u ovoj šahovskoj partiji – očito -zna samo Andrej Plenković. Dostojevskog nema. Ima samo Šeksa.

U ovakvom političkom trenutku kad su ga svi saveznici naciljali direktno u glavu i postavili u poziciju da u ovoj partiji šaha razmišlja doslovno s dva prijatelja i 5 odanih suradnika čini se da naš „idiot“ baš i nema puno izbora.

Unutar koalicijske kuće ima isključivo kopce koji samo čekaju da padne s nasapunate daske koju su mu posložili zajedničkim djelovanjem preko leđa obrazovnog sustava.

Problem je to veliki, ali i veliki je to i izazov za našeg najobrazovanijeg i jedinog politički potpuno civiliziranog Premijera u povijesti mlade države.

To je trenutak kada će naš Premijer predsjedati Europom u svom glavnom gradu, u svojoj državi, u situaciji kad imamo suficit, smanjujemo dug, imamo rast ekonomije, smanjenje nezaposlenih, porast plaća, pametniji turizam, izvoz i još „svašta nešto dobroga“….

Zdravko Marić – kao gotovo jedini ministar koji zna što radi – morati će pokazati da zna znanje i iznaći još neki novac – ako već ne za plaće profesora kao što glasi ultimatum – onda za potpuno opravdane adekvatne koeficijente o složenosti poslova – to ne bi bio poraz Premijera.

Mladoliki ali proročanski iskusan predsjednik Sabora morat će – samo onako kako on to zna – ozbiljno najaviti glasovanje u Saboru o nekoj, zapravo, bilo kojoj točki o kojoj se mora glasovati. Test, test, test ozbiljnosti prijetnji…

Nakon što Sabor donese zaključak da je i ta, bilo koja točka dnevnog reda opet imala većinu – možemo se i dalje zabavljati gledajući političko siromaštvo, nepotizam, licemjerje i ostale karakteristike koje krase naš politički život. Zato mnogi i govore da smo „Hrvatistan“ – što je jako teško argumentirano osporiti. To znači da su strijele otrovne uperene u tvrdoglavog idiota (po njima) Plenkovića blef bez težine, hazard nevažnih žetončića koji ne postoje bez „idiota“ Andreja.

Ali, ali, ali.., do ove točke rasprave o politici može raspravljati svaki homo politikus autsajder, a dalje može „dati pravorijek“ samo insajder koji donosi odluku.

Zna se tko je taj. „Idiot“ Andrej Plenković.

I kao što je Henry Kissinger rekao da je teško razumjeti Putina i njegovu politiku ako niste čitali Dostojevskog tako je „malo teže“ razumjeti ovaj tekst ako niste čitali „Idiota“ istog besmrtnog autora. Ali, može se ako se pažljivo i koncentrirano prati misao….