Cirkus 11-te izborne jedinice

Povezani članci

• NE PROPUSTITE PRILIKU DA POSTANETE STUDENT INSTITUTA ZA UMETNIČKU IGRU
• Europol i Bosna i Hercegovina dogovorili razmjenu informacija o prekograničnom kriminalu
• Irma Baralija: Ne bojim se ni nacionalista ni zahtjevnih reformi, u Skupštinu idem da popravim sistem
• Logor smrti Omarska
• Zijah A. Sokolović u Narodnom pozorištu Mostar: Ljudi u Mostaru su najgladniji promjena
• Radomir Lazić: Treći talas, prvi put!

„Apel biračima Željka Komšića bošnjačke nacionalnosti“, pisalo je na početku, prilično nevjerovatnog proglasa, koji me u startu nacionalno diskriminirao. Bilo je to pred prošlogodišnje izbore u Bosni i Hercegovini. HDZ BiH je u vidu kratkog teksta, putem medija i billboarda diljem države, uputio apel Bošnjacima da se suzdrže od glasanja za Željka Komšića. Jer, kao, glasati za Komšića je legalno, ali nije baš i legitimno, pošto bi samo birači hrvatske nacionalnosti trebali glasati za člana Predsjedništva iz reda Hrvata -ukratko je parafrazirani sadržaj tog teksta.

A godinu dana kasnije, HDZ BiH se sprema za legalne, ali ne baš i legitimne izbore za Sabor Republike Hrvatske. Jer, ako samo Hrvati trebaju glasati za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, koji po ustavu, zakonu i prirodi funkcije ne predstavlja Hrvate, već državu BiH i sve njene građane, onda, logikom stvari, za Sabor Republike Hrvatske trebaju glasati samo stanovnici Republike Hrvatske. Što znači, da je kandidatska lista dva HDZ-a BiH i HDZ-a Hrvatske, za predstojeće parlamentarne izbore u Hrvatskoj, možda legalna – ali legitimna nije.

Zato nije nemoguće da 30.11. pod Bijelim Brijegom u Mostaru, po dolasku na veliki predizborni skup, Čovića & co. dočeka apel stanovnika Republike Hrvatske: „Poštovani stanovnici Bosne i Hercegovine hrvatske nacionalnosti…“.

Ali …

– Ali, to dvoje nije isto i nikako se ne može porediti – reći će HDZ-ovci o izborima za Predsjedništvo BiH i izborima za Sabor Republike Hrvatske.

I stvarno nije isto. Daleko poštenije je birati izvršnu vlast – što Predsjedništvo jeste – države u kojoj živiš, nego birati zakonodavnu vlast – Sabor RH – države u kojoj ne živiš. Jer, ako biraš ljude koji donose zakone, bilo bi pošteno da i sam istima podliježeš, a glasače iz BiH za Sabor RH, tamo izglasani zakoni, u više od 90% slučajeva, ne kače.

– Ali, glasati za Komšića, a biti Bošnjak, nije u duhu Daytonskog Ustava.

Kao što glasanje za Sabor RH, od strane Hrvata nastanjenih u BiH, ne bi bilo u skladu sa nekim izmišljenim duhom Ustava RH. (Duh ustava je jedna od luđih stvari koje su se nacionalisti u BiH dosjetili)

– Ali, glasanje na izborima u Hrvatskoj nam garantuje Ustav Republike Hrvatske.

Baš kao što Ustav Bosne i Hercegovine garantuje svim stanovnicima entiteta FBiH pravo da, bez obzira na nacionalnu pripadnost, glasaju za člana Predsjedništva iz (!) reda hrvatskog, ili bošnjačkog naroda.

– Ali, naš glas u Hrvatskoj nikada nije bio presudan, jer bi HDZ svakako mogao formirati vlast, i bez naših glasova – misle oni, a piše Nino Raspudić.

Što je relevantno i opravdavajuće, koliko može biti i objašnjenje jednog od petorice nasilnika, da su te ostala četvorica svejedno mogli slomiti i da te on nije udarao.

– Ali, mi ne blokiramo Bosnu i Hercegovinu samo zbog Komšića, već i zbog izbora nelegalne i nelegitimne Vlade FBiH – neće baš tako reći, nego će blokiranje države zamotati u veo borbe za jednakopravnost, ali će naglasiti da je „nelegalna i nelegitimna“ Vlada FBiH, umjesto, uz potrebnih šest zastupnika hrvatske nacionalnosti u Domu naroda FBiH, izabrana tek uz pet. Izostavit će, međutim, glavni dio…Da potrebni šesti zastupnik, prethodno nije izabran, samo zato što su oni blokirali njegov izbor, te činjenicu, da je jedino Ustavni sud FBiH mjerodavan za davanje ocjene legalnosti vlade, a oni su, shvativši da odluka suda neće biti kakvom je priželjkuju, povukli ranije podnesenu apelaciju protiv nove Vlade.

Što dođe otprilike kao zaustavljanje vozila na cesti pri punoj srednjoj liniji, pa nakon dana i dana čekanja da se pomjeriš, vozači u koloni iza tebe te jednostavno zaobiđu. Onda ih tužiš sudu jer pretiču na punoj liniji, ali povučeš tužbu kada shvatiš da jedino ti možeš krivično odgovarati uvuče li se u cijeli slučaj sud.

I naći će još milion izlika za opstrukcije BiH i navodnih razloga, zašto je njihovo biranje zastupnika u parlament države u kojoj ne žive, opravdanije od biranja člana Predsjedništva druge nacionalnosti države u kojoj živiš. Svi ćemo se složiti da Ustav BiH treba mijenjati, ali u pravcu otklanjanja postojećih nakaradnih rješenja, ne multipliciranja. A dok se to ne desi, niko nema pravo opstruirati i kočiti cijelu državu zato što mu nešto iz ustava nije po volji, jer ovakav ustav nikome nije po volji i nigdje ne bismo stigli takvim ponašanjem.

Zanimljiv je, međutim, taj socio-psihološki momenat, da upravo oni što opstruiraju BiH pod izlikom da im drugi biraju predstavnike, biraju predstavnike vlasti druge države. I ne samo to, već se takvi i kandiduju za vlast druge države.

Mi sami! – Irski teroristi za Sabor Perecije

Jedan od takvih je i Dražen Pehar koji pod sloganom „Mi sami!“, na izborima za Sabor RH predvodi Stranku Hrvatskog Zajedništva. Inače, Pehar je i kandidat virtuelne wannabe terorističke grupe zvane „HERA“, po uzoru na irske „IRA“ teroriste čiji slogan „Sinn Fein“ znači upravo ono što je Peharov slogan za izbore.

Virtuelni „HERA“ teroristi su, u BiH, stekli „slavu“ pozivanjem na rušenje repetitora FTV-a i rasplamsavanjem šovinizma spram Hrvatske, koju nazivaju Perecijom. A sam Dražen Pehar, bh. javnosti je postao poznat javnim obećanjem u jednoj tv emisiji, da neće plaćati račune državi, zbog, kako veli, „izbora nelegalne i nelegitimne Vlade FBiH“.

Da li se Pehar kandiduje za poslaničku klupu Sabora RH jer ga samo imunitet može spasiti od neplaćenih komunalija, kako je susjedna država, iz Perecije, ponovo postala Republika Hrvatska i da li će HERA rušiti repetitore HRT-a ako im prilog o Peharu ne bude po volji, ostaje da se vidi…

Jedno je izvjesno. Izborom neplatiše računa i kandidata irskih wannabe terorista, u Sabor Perecije, stanovnici Republike Hrvatske će se veoma usrećiti.

Hrvatski Gandhi za treći entitet

Ipak, uvijek može gore od goreg. Neki su portali posljednjih dana objavili tekst / biografiju jednog od kandidata za Sabor RH, pod naslovom „ENGLESKI MEDIJI – WordPress – He’s the right man – On je pravi čovjek! Hrvatski Ghandi iz BiH se bori za TREĆI ENTITET!“.

Ako engleski mediji kažu, mora da je tako. Ali, ko je taj, pravi čovjek, hrvatski Gandhi za treći entitet? Da nisu Petra Jeleča odvukli na mračnu stranu, ili se Englezima ukazao Božo Ljubić? Ne, poštovani čitaoci, taj hrvatski Gandhi je, ni manje ni više nego, Leo Pločkinić.

Pisao sam prije o Pločkiniću, ali, ako ima novih kolača, da još uvijek ne znaju…To je čovjek, kome je u relativno mladom životu, od ruke pošlo nemoguće – uspio je, da ga u najtolerantnijem, slobodarskom gradu u BiH, Tuzli, službeno proglase personom non grata i da mu Visoki Predstavnik BiH, pored živog i zdravog Smiljka Šagolja, zabrani bavljenje novinarstvom. Poznat je i po gandijevskim akcijama poput okupljanja bivših vojnika HVO-a za borbu protiv Palestinaca u Izraelu, ali je to već uobičajena priča uz lik i djelo Pločkinića.

Dobro, ali koji su to engleski mediji prepoznali gandijevsku crtu u Pločkinićevom ratu protiv Palestinaca? BBC, Guardian, Sun? Ne, već WordPress, što je blog platforma na kojoj bilo ko može objaviti bilo šta. A originalni link teksta vodi na blog naziva „Occidental libertas”, u prijevodu „Zapadna sloboda”, dok ispod piše „Antemurale Christianitatis Croatia”, ili prevedeno sa latinsko-engleskog „Predziđe kršćanstva Hrvatska”, kako je srednjovjekovni Papa davno nazvao Hrvatsku. Sa bloga, linkovi dalje vode na jednako gandijevske stranice kao što su „Islam protiv Evrope“, „Zaustavimo Tursku“ i slično.

Ako ste mislili da je blogom hrvatskog Breivika koji piše o hrvatskom Gandhiju, cirkus završen, grdno ste se prevarili. Na sajtu stranke Nacionalnih Demokrata, čiju listu za Sabor predvodi Leo Pločkinić, stoji link za stranicu nečega što se zove „Wikileaks Hrvatska“. Kakve veze ima bilo koja politička stranka sa Wikileaks-om, da bi sa svoje službene stranice posjetu usmjeravao na stranicu “zviždačke” organizacije? A na stranici www.wikileaks.hr, posjetitelje dočekuje obavještenje: „Doznajemo: Stranka Nacionalni Demokrati izlazi na parlamentarne izbore!

Ovo je sigurno ključna informacija Assange-ove karijere.

Tako su Pločkinić i kompanija napravili lažnu Wikileaks stranicu, za totalno neofirno reklamiranje stranke pred izbore.

Nazovi ako…

Već dvadeset godina, iz BiH u politiku Hrvatske, šaljemo cirkusante, redikule i ekstreme, a takvi jedino i mogu biti delegirani, jer niko savjestan i razuman, pored svoje kuće, ne ide u susjedovu određivati stanarima pravila života, makar susjed bio rođeni brat. Kako god, riješivši se ovakvih, Bosna i Hercegovina je na dobitku i jedina je šteta, što je broj zastupnika iz BiH u Saboru RH, sa mogućih pet, reduciran na fiksna tri. A daleko više ovakvih imamo od trojice.

Pločkinić je svojedobno osmislio dobar način potkradanja naivnih građana, sloganom „Nazovite ako Željko Komšić nije vaš Predsjednik“. Koga će stanovnici Hrvatske nazvati kada im Pločkinić, irski teroristi i slični cirkusanti, zasjednu u Sabor, ne znam.

Ali znam da ću tih dana biti jedan od dostupnih, jer ne volim birati predstavnike drugima.