Cinizam antiterorizma

Izdvajamo

• Treba podsjetiti da je saudijska ulema, koja je terorizmom proglasila čin ličnog prihvatanja ili neprihvatanja vjere u postojanje Boga, pomaganje Gazi tokom izraelskog bombardiranja proglasila nedozvoljenim djelom. S Bliskim istokom se dakle zezaju svi: globalne i lokalne sile, nevladine organizacije dobro plaćene da spinuju kako “oslobađaju” ljude, ali i lokalna nazovi-ulema bez koje ništa ne može a čija uvjerenja sežu ravno u najmračnije periode srednjeg vijeka i petrodolara. Globalni rat protiv terorizma je skončao sam u sebi. Dokaz za to su saudijski avioni nad Jemenom i zakon po kojem je ateizam – terorizam.

Povezani članci

• Sarajevsko tužilaštvo neće provoditi istragu po prijavi o nepružanju liječenja djevojčice
• E, MOJ SAŠA…
• ODBRANA BEOGRADSKE VILE: Dodiku pravosuđe smeta zbog istraga korupcije, a ne zbog ratnih zločina!
• Hasija Borić: Pismo Semezdinu Mehmedinoviću
• Goran Sarić: PutoVis (4)
• Dnevna doza lirike sutra u Zvonu

AFP

Famozni dvostruki standardi održavaju stada, na Istoku i Zapadu, poslušnim. A na skupim jahtama i imanjima koja vrijede koliko budžeti nekih država, oni koji kroje kapu svjetske propasti se svemu tome smiju. Znaju oni da nisu bitni ni šiizam ni sunnizam, ni ateizam, ni terorizam kao fake reakcionizam, pogotovo nije bitan antiterorizam nego jedna sasvim druga stvar: tržište. Na kojem su bareli crnog zlata kudikamo važniji od barela ljudske krvi.

Piše: Amila Kahrović-Posavljak

Da je neko prije par godina rekao da će Saudijska Arabija postati glavna perjanica borbe protiv terorizma na Bliskom istoku, zvučalo bi kao dobar vic. Tako bi stvar izgledala i samo prije godinu dana kada je ova bliskoistočna monarhija odlučila da donese zakon kojim će se terorizmom smatrati i – ateizam. Nedugo poslije, idiotski zakon je i donesen. Time je ova zemlja učinila ono što prigovara Zapadu koji terorizam pripisuje islamu: terorizam je iz ravni djelovanja protiv sigurnosti ljudi preveden u ravan nečijeg uvjerenja. A onda je inkvizicija odlučila da postane oslobodilačka vojska (doduše, inkvizicijski je karakter imanentan skoro svakoj oslobodilačkoj vojsci u doba kapitalizma) i da osnuje bliskoistočnu koaliciju tobože za borbu protiv terorizma.

Saudijska Arabija je bombardirala Jemen, nakon što su šiitske husijske milicije poharale Sanu, glavni grad. Osim toga, rasporedila je i 100 borbenih aviona za operacije, a njeni koalicioni saveznici su učinili isto to: UAE s 30 aviona, Kuvajt s 15, Bahrein s 12 i Katar 10. Inače, sjedište ove koalicije koja je formirana krajem prošle godine je Rijad u Saudijskoj Arabiji. Sve je posredno podržao turski predsjednik Erdogan, ljubitelj i jahte i nafte. Osim toga, Saudijska Arabija je zaprijetila da će pokrenuti masovnu kopnenu ofanzivu na svoga susjeda. Razlog je divljanje šiitskih hudijskih milicija za koje se vjeruje da su povezane s Iranom. Ma kako se činilo da je ovo pomalo zbunjujući razvoj događaja, u Jemenu se zapravo ne događa ništa novo. Ova je zemlja tradicionalno podijeljenja na šiitsku manjinu i sunnitsku većinu, a međusektaška trvenja u njoj traju jako dugo samo što svjetskoj javnosti nisu bila odveć zanimljiva sve dok se nisu mogla dobro kapitalizirati.

Prije nešto više od četiri godine je počelo Arapsko proljeće za koje se svijet nadao da je konačno oslobođenje muslimanskog Bliskog istoka od višedecenijskih diktatora i represivnih zakona. Za razliku od bajki, u stvarnom životu je Arapsko proljeće vješto instrumentalizirano kako bi se ostvarila premoć nad bliskoistočnim resursima. Iza priča o slobodi i pravdi bila se dobro poznata bitka o osvajanju resursa. U Jemenu je, kao i na Bahreinu, pobuna šiitskih manjina u početku Arapskog proljeća uspješno utišana.

Nesretno proljeće je, nakon euforije, izrodilo i svoja prva čeda. Iz želje da se makne sirijski predsjednik, a ujedno i diktator, se rodio front Džehbatul-nusra, a onda i IDIL. To su oni dečki, negdašnji pravednički nastrojeni gerilci (kako ih je predstavljalo

javno mnijenje na Zapadu) koji su svrgavali mrskog diktatora. Godinama su ih, na domaćem terenu, pripremali kretenoidni klerici, koji sebe vole zvati učenjacima, sipajući im u glavu bajke o tome da su baš eto oni odabrani da spasu čovječanstvo od pošasti nevjerstva. A onda su se “gerilci” oteli kontroli, osnovali monster-halifat i počeli na svoju ruku trgovati naftom.

Budući da je povijest političkih trvenja unutar Bliskog istoka, povijest trvenja između sunnita i šiita, šiitske organizacije i pro-šitske vlade su itekako od prvoga dana protagonisti Arapskog proljeća koje se na kraju pretvorilo u pseudo-halifatski mrak. Pitanje je da li je Arpasko proljeće od samoga početka bilo usmjereno na to da se i konačno sukobe ove dvije skupine, barem u nekim dijelovima Bliskog istoka. U Egiptu, recimo, o tome nije moglo biti ni riječi jer su tamo sunnitski muslimani većina, a i velike političko-vjerske formacije koje su mogle imati kapacitet da dođu na vlast su bile homogeno sunnitske. U Siriji je stvar bitno drugačija. Dovoljno je reći da je predsjednik ove zemlje sljedbenik šiitske sekte Alevita, a sve formacije koje se bore protiv njega sunnitske. Iz svega ovoga se da zaključiti da eskalacija šiitsko-sunnitskog sukoba u Jemenu nije ništa neočekivano. Posebno nakon što su, pred kraj prošle godine, pripadnici već spomenute šiitske milicije izvršili bombaški napad na zgradu u kojoj je bilo sjedište kćerinske stranke sunnitskog Muslimanskoga bratstva. Koliko je stanje u Jemenu kritično svjedoči i činjenica da je 11. februara zatvorena ambasada SAD, a još ranije su zatvorene ambasade Velike Britanije i Francuske. A onda su u martu povučene i specijalne snage koje su SAD imale u toj zemlji. Poslije se novostvorena koalicija arapskih zemalja dala u akciju i bombardirala ciljeve u Jemenu. Egipat, Maroko, Sudan i Jordan su podržali zaljevske sunnitske zemlje u bombardiranju ove zemlje. Podjela Bliskoga istoka i onih zemalja koje mu gravitiraju na dva bloka, sunnitski i šiitski, je definitivno završena. I počinje se pisati drugi dio ove tragedije čiji su protagonisti teroristi kao što su IDIL ili šiitske husijske milicije, a glavni background supporteri korumpirane, marionetske i diktatorske vlasti zemalja u regionu.

Većina analitičara previđa jednu stvar. Naime, u sunnitskoj koaliciji kojoj muslimanske mase aplaudiraju kao spasonosnoj vojsci, a besmisao na vatru dolivaju i bliskoistočni klerici eshatološkim pizdarijama o tome kako smak svijeta još nije ali se bliži (a oni su odabrana vojska, jelte), učestvuje i Egipat sa sve svojim novopečenim diktatorom Sisijem. To je čovjek koji koji je, na opću ignoranciju goniča ljudskih prava, ravno hiljadu ljudi osudio na smrt. A ti ljudi pripadaju Muslimanskom bratstvu, istom onom pokretu čiju je jemensku sestrinsku stranku u decembru prošle godine raznijela šiitska hudijska milicija čime je eskalirao sukob šiita i sunnita, zbog čega su se kasnije digle zemlje okupljene oko famozne koalicije. A prethodno je glavna od tih zemalja, Saudijska Arabija, proglasila Muslimansko bratstvo terorističkom organizacijom. Igre su zbilja bez granica.

Druga bitna stvar je da je pri formiranju vojne koalicije sunnitskih zaljevskih zemalja, bilo riječi o tome da će se boriti protiv IDIL-a. Osim par šminkerskih bombardacija ništa se bitnije nije dogodilo. O kopnenoj ofanzivi kakva se namjerava pokrenuti prema Jemenu nema ni govora što je činjenica koja govori dovoljno.

Vratimo se na početak teksta. Da je prije par godina neko rekao da će Saudijska Arabija predvoditi koaliciju koja će skupa s ostalim zaljevskim zemljama sunnitske provenijencije biti tobožnji štit od terorizma, zvučalo bi kao dobar vic. Baš tako bi zvučala činjenica da bi američki predsjednik zarad boljih odnosa s Iranom mogao retorički odjebati Benjamina Natanyahua, još jednog u nizu legalnih bliskoistočnih kasapina.

Borba protiv terorizma, posebice ona koja voli sebe zvati globalnom i iza koje stoje velike sile u najmanju ruku ne štima. Kako inače objasniti pojavu da, otkad je počeo famozni war on terror, terorizam cvjeta i terorističke organizacije niču kao NVO organizacije u tranzicijskim zemljama? Svemu su, ne samo u Saudijskoj Arabiji nego na cijelom Bliskom istoku, kumovale velike sile, ali i režimska ulema koja se pojednostavljeno naziva muslimanskim klerom. Treba podsjetiti da je saudijska ulema, koja je terorizmom proglasila čin ličnog prihvatanja ili neprihvatanja vjere u postojanje Boga, pomaganje Gazi tokom izraelskog bombardiranja proglasila nedozvoljenim djelom. S Bliskim istokom se dakle zezaju svi: globalne i lokalne sile, nevladine organizacije dobro plaćene da spinuju kako “oslobađaju” ljude, ali i lokalna nazovi-ulema bez koje ništa ne može a čija uvjerenja sežu ravno u najmračnije periode srednjeg vijeka i petrodolara. Globalni rat protiv terorizma je skončao sam u sebi. Dokaz za to su saudijski avioni nad Jemenom i zakon po kojem je ateizam – terorizam. Na Zapadu je tome dokaz činjenica da je zaljubljenik u Bagdadija i monster-halifat koji ubije nevine ljude terorista, a zaljubljenik u neku djevojku koji ubije 150 ljudi – Romeo. Famozni dvostruki standardi održavaju stada, na Istoku i Zapadu, poslušnim. A na skupim jahtama i imanjima koja vrijede koliko budžeti nekih država, oni koji kroje kapu svjetske propasti se svemu tome smiju. Znaju oni da nisu bitni ni šiizam ni sunnizam, ni ateizam, ni terorizam kao fake reakcionizam, pogotovo nije bitan antiterorizam nego jedna sasvim druga stvar: tržište. Na kojem su bareli crnog zlata kudikamo važniji od barela ljudske krvi.