50 nijansi zelene

Izdvajamo

• Na kraju se vrijedi sjetiti još jedne brljantne izjave Palog Anđela, alias Zlaje Teologa: “Nije vrijeme za jeftino politikantstvo.” I nije. Po kandidatima, vrijeme je za skupo politikantstvo. Ne vjerujete? Čekajte vrtoglave cijene predizbornih kampanja dok govore kako brane BiH. Valja spiskati pare s donatorskih konferencija.

Povezani članci

• Umbrella: Presude protiv portala Tačno.net ugrožavaju rad istraživačkih medija
• Ponovo napadnuti aktivisti za zaštitu životinja u Sarajevu
• Jelena Svilar: Kako smo sistematski ugušeni sapunskim mjehurićima
• U medijskoj zajednici postoji konsenzus za uspostavljanje transparentnosti u medijskom sektoru
• Predrag Lucić: Jeremijom protiv Pape
• Noćni rad i Ostvarenje snova

Foto: AP

Samo, trebali bi znati da se BiH 2014. ne brani u nacionalnim taborima već na poplavljenim područjima

Piše: Amila Kahrović-Posavljak

Ponuda u bošnjačkoj predizbornoj bašči nikada nije bila raznolikija. Sjatilo se tu svakakvih kandidata, svaki mnije da je državotvorniji od ostalih. I, sve je u toj bašči, barem kada je u pitanju ozbiljna politika koja bi mogla pomoći zemlji da izađe iz krize – zeleno. I ideološki, a dakako i po (ne)zrelosti. Neki kandidati su zeleniji. Zato je krajnje zanimljivo pogledati izbor iz kandidatske ponude.

Ipak, kandidati se uzdaju u zajedničku predizbornu mantru svih bh. nacionalista: spasit ćemo narod i zemlju. Samo, malo su se preračunali. Dok svako spasi svoj narod, svoj etnički mikrokosmos, svoj privatni aparthejd, od zemlje ne osta ništa. I, obrnuto, dok svaki od njih spasi zemlju na svoj način ni od naroda ni od zemlje ne osta ništa. Jer, valja priznati (konačno) da se vizija o spašenoj državi kojekakvih kandidata i građana na rubu socijalnog ambisa temeljito razlikuje. Građani sanjaju državu obnovljenu tako da u njoj svako ima dostojanstven život. Kandidati uglavnom sanjaju da to dostojanstvo dokrajče prodajući sve što imamo za sitne pare bjelosvjetskim mešetarima prema kojima i zločinački zelenaš MMF izgleda kao humanitarna organizacija.

U bošnjačkom je predizbornom korpusu sve pozelenjelo. Osim tradicionalno prisutne zelene buržoazije, tu je i zelena (kvazi)socijaldemokratija. Moglo bi se biti zločesto pa reći kako je bošnjačka socijaldemokratija pozelenjela od zavisti jer su joj begovi i begovčići oteli poveći dio tenderskih i mešetarskih talova.

Prvi među zelenim socijademokratama je Zlatko Lagumdžija koji po svojim privatnim blogovima piše ono što je već postalo vic na društvenim mrežama, a to je da smo svi mi anđeli slomljenih krila i da možemo letjeti samo skupa. Zlaja Teolog, po vokacij Pali anđeo, poručuje da možemo samo zajedno. A, upravo su njegove prljave igre u i oko najznačajnije državne institucije doprinijele tome da bošnjačka socijaldemokratija bude više bošnjačka nego socijaldemokratija. Igrajući na stari urbani sentiment, znajući da je izgubio sve, Zlaja Teolog je kandidirao dečka iz boybanda da ga predstavlja na predstojećim izborima za člana predsjedništva. Samo, što taj boyband nije obični boyband. To je koalicija sentimenata raje iz FIS-a koja još uvijek živi od toga da je Sarajevo nekada bilo kolijevka rock kulture u Jugoslaviji. Ovime su sebi obezbijedili glasove sarajevskih rockera, tinejdžera koji ove godine prvi put izlaze na izbore sanjajući o tome da će pobijediti sistem (bez da uopće shvataju šta bi to podrazumijevalo). Prvi put sa Zlajom na izbore.

Postoje jasne insinuacije da je Zlaja pod onim “zajedno” mislio na Bakira Izetbegovića koji je najkompromitiraniji od kandidata, ali je i – najzeleniji. Ovo se dakako odnosi na bošnjački korpus jer je on odavno zajedno s Miletom Referendumom zbog čega je Mehmed-ništa-ne-kontam-Bradarić, njegov potrčko na državnom nivou htio podržati sramni Zakon o prebivalištu osmišljen da legalizira i dovrši etničko čišćenje u RS-u. Tal je pao, pa kom gornji kom donji tok Drine. No, vratimo se Bakiru Nasljedniku. Prvi šopingholičar u Bošnjaka, čovjek koji za osmi mart graciozno poklanja državne bolnice, ljubitelj arapskih investicija i cionistički orijentiranih filozofa (Henry-Levi ga je nazvao bošnjačkim Edmundom Husserlom) ima ozbiljne namjere da uđe u postizbornu koaliciju s mrskim Zlajom Teologom. Ovu dvojicu dojučerašnjih din-dušmana ujedinio je februarski socijalni bunt kada su se prvi put ozbiljnije nasekirali. Zlaja se uplašio da bi se mogla desiti ponovo 1992. i da bi ponovo kroz svu politiku morao slučajno prolaziti. Bakir se prepao da njegov boss Šidi ne popizdi i svoje investicije forwarduje mlađahnom Vučiću. Postrevolucionarna ljubav koja je provrila u srcima ove dvojice zelenih zelenaša prijeti da postane najveća postizborna koalicija. Zlaja Teolog i bošnjački Husserl skupa protiv sirotinje. Ironija je što ovo zvuči kao najgori košmar stvarnog Edmunda Husserla.

Bakirova konkurencija u zelenskosti, ali i zelenaštvu je nepravaziđeni dr. Pop (za razliku od Bakira H. ne sluša punk-rock) Mustafa Cerić. Kandidat otpao sa sise tajnih službi, profesionalni vjernik, klerik i po vokaciji Vezir, zabrinuto je poručio da BiH nema državnika. Pa, nema državnika ali ima čikaškog imama koji se u masama proslavio jer govori engleski (svjetsko a naše) i zna “šuknut‘ anam njima”. A, to što je najviše šuknuo svom vlastitom narodu počevši od karijere mladog službaša, pa na dalje, nikoga nije odveć briga. Ljubitelj PEPSI cole, poznatiji kao radioveza, nesuđeni doživotni reis (doduše samoproklamirani emeritus) očito sebe smatra novim državnikom. Ako se ovome doda njegova sklonost ka doživotnim funkcijama (zbog čega je u vrijeme svog reisovanja pokušao promijeniti ustav Islamske zajednice), dobije se jedna od najluđih simbioza u povjesti Balkana. Mustafa Cerić, pripadnik tajnih službi iz vremena socijalizma, koji je (poslije)ratnu karijeru izgradio na proklinjanju mrskog komunizma i Tita sanja da postane upravo – Tito.

Tu je dakako i Emir Suljagić, kontroverzni bivši ministar obrazovanja u Vladi KS, poznat i po aferi vjeronauka koja ga je dovela u emisiju Bakira H. da se žali na Mustafu C. Suljagiću se, ipak, mora priznati iznimna maštovitost kada je u pitanju zagorčavanje života republičkosrpskom režimu. Nakon “Inicijative Glasat ću za Srebrenicu” koja je poslije prerasla u Koaliciju “Prvi mart”, Suljagić je pokazao da ima kapacitet za postizanje ciljeva građanskim akcijama. Zli jezici su odmah u tome vidjeli Suljagićev pokušaj političkog comebacka. Prema njihovom mišljenju to je i dokazano njegovom kadidaturom jer je još prije koji mjesec rekao da neće u politiku. No, da li je Suljagić organizirao najmoćniju nevladinu koaliciju koja je uspjela nasekirati Željku (Eektro)Prenos Cvijanović da se politički revitalizira, ili je ušao u politiku da borbu “Prvog marta” politički uozbilji, ostaje da se vidi.

Fahrudin Radon(čić), utemeljitelj kome je tata odabranog sina Bakira I. dao milion za utemeljivanje novine se trudi da ne bude baš toliko zelen. Kako bi mu to pošlo za rukom upregao je šarenoga Muhameda Tunju Filipovića da mu malo razvodnji zelenu, što je Tunjo, pionir BANU, i uradio. No, ne treba se zavaravati. Utemeljitelj ima nepogrešivu intuiciju kada je u pitanju plansko zazelenjivanje. Ljubitelj pa mrzitelj Zlaje Teologa, intimus pa din-dušmanin Izetbegović-dinastije odlično zna manevrisati između više nijansi zelene, pa i između više boja.

Sefer Halilović, najljući neprijatelj Izetbegovića-dinastije je kandidati ispred BPS-a. Iako nije kompromitiran poslijeratnim kriminalom, on u svojoj retorici nudi čini se najzeleniju nijansu zelene koja treba da probudi devedesetdruga-sentiment kod Bošnjaka. Tako je biračima poručio da će prvo bh. mafiju strpati u zatvor, što su prije njega obećavali mnogi da bi sve okončalo koaliranjem s mafijom zbog raznih parali projekata. Nakon što strpa mafiju u zatvore, Sefer je poručio da će stati na Drinu, Unu i Savu da vidi šta je čije. Iako je Sefer Halilović general i ratna retorika je njegova profesija, ovo je previše. Osim što zvuči ratnohuškački i direktno ide na ruku Miloradu Dodiku, ova tvrdnja predstavlja i krajnje nepoznavanje unutrašnjih i regionalnih prilika budući da je kandidat čiji je dosadašnji moto bio “Pravda i poštenje”, zaboravio da je u BiH sve odavno podijeljeno i da o tome kome će šta pripsti ne odlučuju građani, a bogami niti kandidati. Puno su tu veći talovi u pitanju.

I na kraju, tu je i Mirsad-ima-me-svugdje-al-ništa-nisam-kriv Kebo. Njegova kandidatura svjedoči snažnim podjelama u SDA za koje se često hoće poentirati da su sukobi oko naslijeđa Alije Izetbegovića, dok se zapravo radi o najozbiljnijoj interesnoj podjeli zbog koje šavovi ove stranke pucaju u svim kantonima. Posljednji je slučaj raskola u SDA Visoko koji je, prema riječima upućenih, nastao zbog toga što gradonačelnica Amra Babić nije htjela da povlađuje moćnicima u jednom krilu stranke. Drugi pak tvrde da je povlađivala moćnicima u drugom krilu stranke. No, ovo ostaje tek da se vidi, ali svjedoči da čak ni provincijski kabineti stranke koja se voli razmetati time da je odbranila zemlju (što je, priznat ćemo, višeznačenjska drskost i revizionizam najgore vrste) nisu pošteđeni igri velikih riba. Male su šanse da Mirsad(U)Kebo dobije značajniji postotak glasova.

Bošnjački predizborni kurvaluci se tek zahuktavaju. Ostaje da se vidi koja će to od pedeset nijansi zelene odnijeti prevagu na izborima. Ako odnese ona zelena-zelena kuku se svima nama. A, ako odnese ona crvena-zelena, opet kuku se nama!

Na kraju se vrijedi sjetiti još jedne brljantne izjave Palog Anđela, alias Zlaje Teologa: “Nije vrijeme za jeftino politikantstvo.” I nije. Po kandidatima, vrijeme je za skupo politikantstvo. Ne vjerujete? Čekajte vrtoglave cijene predizbornih kampanja dok govore kako brane BiH. Valja spiskati pare s donatorskih konferencija.

Samo, trebali bi znati da se BiH 2014. ne brani u nacionalnim taborima već na poplavljenim područjima.