Održana promocija knjige “Moja nedovršena priča” Vesne Šunjić u Mostaru

Povezani članci

• Izložba rukotvorina Yunus Emre Instituta Mostar i organizacije KAYMEK
• U Mostaru predstavljen roman ‘Nestali u stoljeću’ Ivana Lovrenovića
• Za „državu i čovjeka„ i dalje vukovi pojedoše magarce!
• „KAPITALNI“ PROJEKTI: Novalićeva Vlada planira 289 miliona za tri HE, samo za propali projekat HE Vranduk 146 miliona!
• ACCOUNT: “Došlo je vrijeme da država pošalje jasnu poruku da se koruptivni obrasci ponašanja neće tolerisati”
• Radnici “Pretisa” uputili se prema Vladi FBiH

Sinoć je u Narodnom pozorištu u Mostaru promovirana knjiga “Moja nedovršena priča” Vesne Šunjić, modne kreatorke i direktorice tekstilne industrije. Knjiga je ujedno i priča o njoj, ali i svojevrsna epopeja o Mostaru i jednom vremenu.

”Knjigu nije teško napisati, ali je najteže bilo pisati o sebi. To što je bilo, bilo je nisam ništa uljepšavala nisam ništa dodavala. Mnogi kad se pročitaju prvo se naljute, a onda kažu takvi smo bili”, rekla je Vesna Šunjić.

”Napisala sam knjigu da vidite kako je bilo u ono vrijeme. Bilo je isto teško, ali je vrijeme bilo poštenije”, rekla je Šunjić i dodala kako je knjiga ”poruka kako sam se ja borila i kakav je bio moj život”.

O knjizi na promociji su govorili Nada Salom, Faruk Šehić, Minja Bojanić, Emil Karamatić i Goran Karanović.

U programu promocije su sudjelovali Aida Krehić (moderatorica), Jasmin Bašić, prvak Opere Narodnog pozorišta Sarajevo i Mustafa Šantić, profesor glazbe, virtuoz na harmonici i izvrstan pjevač.

Knjigu je objavila izdavačka kuća Art Rabic iz Sarajeva, a naslovnu stranicu potpisuje dizajner Dragan Stefanović.

Vesna Šunjić (Mostar, 1941.) u knjizi “Moja nedovršena priča” otkriva do sada nepoznato: iskreno i otvoreno piše o počecima modne konfekcije “Zlatka Vuković”, čiji je bila pokretač i direktor, o gradnji tvornica u Mostaru, Jablanici i Posušju, o počecima mode u bivšoj Jugoslaviji na koju je izravno utjecala, ali i o modi kao biznisu i važnom gospodarskom faktoru. Za svoj je rad dobila brojna društvena priznanja, između ostalog i Majsku nagradu Privredne komore BiH 1977., 27-julsku nagradu 1986. godine, “Zlatni paun” 1981. za najboljeg kreatora godine, “Zlatna pupa”, nagrada Udruženja modnih radnika i Zagrebačkog velesajma. U knjizi otkriva nepoznate detalje, opisuje društveno – političke prilike i najavljuje i novu knjigu o svojim moskovskim godinama, kamo iz Mostara odlazi 1988.

Vesna Šunjić o knjizi: “Moja odluka da zaboravim sve doživljeno, i lijepo i ružno, za punih 18 godina provedenih gradeći fabrike i brinući da se plamen s Neretve nikad ne ugasne, tinjala je dugo, a sazrela je u meni juna 1988. godine, kada sam se oprostila od rodnog grada modnom revijom. Oproštaj je bio i svečan, i tužan, i radostan, i bolan i tek tada sam vidjela – a mislim da su i drugi – koliko se ta vatra bila rasplamsala. Naime, neočekivano veliki broj poslovnih partnera, prijatelja, predstavnika medija iz svih kutaka bivše nam velike zajedničke države, kako smo obično govorili: od Triglava do Đevđelije, došao je na tu oproštajnu modnu reviju. Svi oni su sve te godine pomagali i pratili slaganje kamenčića u nastajanju mozaika, koji smo nazvali po mostarskoj heroini – “Zlatka Vuković”. (…) I sama sam pomislila da je velika istina: ako nešto nije zapisano, nije ni postojalo. Možda je dobro obnoviti neka sjećanja. To moje, naše vrijeme, jest da je otišlo u nepovrat. Nije ni onda bilo lako, ali da im ga bar malo približimo. Jer, uvijek treba hrabrosti za prvi korak. Neće uvijek biti garantiran uspjeh, ali vrijedi pokušati. Bolje je i to, nego cijeli život provesti pred vratima života. Iako je vrijeme života kratko, ipak je dovoljno dugo da ga čestito i pošteno proživimo i ne dozvolimo da nam ga drugi kreiraju…”

Faruk Šehić: Knjiga Vesne Šunjić je knjiga o izgubljenom vremenu, i to nije vrijeme koje su pojele godine, to nije običan protok vremena, radi se o vremenu koje je uništeno, izbrisano iz registra političkog, javnog, bilo kojeg vida života u ovoj zemlji i regiji.

Minja Bojanić: Heroina i tragetkinja, počesto u direktnom sudaru i sa poslovicom kako “Najteže je kroz svoje selo pjevati”, tako u konačnici vidim obimnu zbirku nemjerljiva odricanja, bolje rečeno – i onu opet antički blago obojenu žrtvu Vesne Šunjić, dok neumorno istrajava na svojim zahtjevnim snovima o sveukupnom boljitku zavičajnog nam i šireg okruženja. Po svemu, takva je idanas, pa i nad ovim rukopisom uspomena, ali i opomena! Ispisanih očekivano britkim jezikom rođene i vedrinom obdarene Mostarke, ali i Građanke Svijeta!

Danilo Burzan: Autorica je, izvjesno, osoba koja je imala veoma bogat i osoben život, pun i prepun zanimljivih detalja, osoba koja je “prošla sito i rešeto“, a koja je svojim znanjem, posvećenošću radnim i društvenim obavezama, a posebno iskustvom i snagom svoje ličnosti, dosegla same vrhove, ama baš u svemu čime se bavila.

Emil Karamatić: Vesnine snove o fabrici “Zlatka Vuković”, koju je gradila i u kojoj je mnoge usrećila, danas imate u knjizi koja će mnoge oraspoložiti, vratiti i zaboravljeno vrijeme i prostor, nasmijati, ali i s pognutom glavom ostaviti zamišljene, sa suzom u oku.

Goran Karanović: Vesna Šunjić piše kao što je i vodila poslove koji su joj donijeli svjetsku slavu. Britko, direktno, jasno i s poletom koji poziva, vodi, burka krv u žilama. Njena knjiga se čita u dahu. Tekst je živ, obuzima čitaoca kao vihor. Napisan, kao da se dešava ovdje i sad. Kroz obilje tema, dosjetki, zgoda i anegdota, koje stanu u jedan iznimno aktivni život, čitalac razgovara s manekenkom, modnom kreatorkom, direktoricom, privrednicom, drugaricom, majkom i velikom damom bivše Jugoslavije.