HUMOR IZ KALETA I BETULA

Povezani članci

• Neispričane priče
• Fra Stipe Nosić: Lešajina zahrđala memorija
• Napustila nas je Mirna Račić – tiha mostarska heroina
• BUDI BRATE MUŠKO I RECI … GLUP SAM
• ZNAO SAM DA MOJ GRAD JOŠ POSTOJI
• Može im biti

Foto: portalnovosti.com

sjećanje na susrete sa Miljenkom Smojom

Bila su to neka ljeta koja sam provodio u Splitu. U Marulovom gradu boravio sam uglavnom radno. Sa koleginicom, dramaturginjom, Zehrom Kreho, djelovao sam u timu tadašnjeg intendanta HNK Ivice Restovića. Pridruživao nam se na svojim reporterskim putešestvijima novinar i pisac Minja Bojanić. Jednog dopodneva ispunila mi se, posredstvom upravo Minje Bojanića, želja da upoznam iznimnu književnu pojavu na priliku Miljenka Smoje. Dok sam bez daha pratio kultne serije negdanje TV Zagreb i sjajnog TV redatelja Marušića, Malo misto i Velo misto, nisam niti pretpostavljao kakvu duhovnu gozbu će mi prirediti susret sa autorom neponovljivih likova poput Dotura Luiđija i njegove Bepine.

Književnik, novinar i vrhunski satiričar, Miljenko je Smoje, u privatnom druženju pokazivao nevjerojatnu dozu neposrednosti. Ponašao se taj autor humora iz splitskih kaleta i betula, upravo onako neposredno i prostosrdačno poput njegovih kreacija likova iz puka.

Kako u svojim scenarijima i prozama, jednako u svakodnevlju, Smoje je splitskim duhovitim jezičkim koloraturama, dosjetkama i pošalicama bio govorni teatar u pokretu, koji je vedrinu navlačio na lice i najozbiljnijih, pa i najzabrinutijih ljudi doba koje je obogaćivao svojim življenjem.

Rođen u Kraljevini SHS, ovaj svijet je napustio 1995., u svojoj domaji Hrvatskoj ostao je i ostat će u povijesti hrvatske književnosti uz bok velikanima poput Marka Marulića.

Smojine knjige Kronika o našem malom mistu, Libar Miljenka Smoje, Dnevnik jednog penzionera, kao i stotine članaka, objavljivanih u Slobodnoj Dalmaciji, Vjesniku, VUS-u, na Radio Splitu ostavili su suhozlatni trag o ovom čarobnjaku riječi na specifičan dalmatinski način.

I danas kad čitam te tekstove iz kojih vri životnost malih, običnih ljudi Dalmacije, radujem se ne samo toj gozbi sačinjenoj od dalmatinskog humora i specifično splitskog, nego asociram i na te kavanske susrete i razgovore sa neponovljivo duhovitim i šarmantnim Miljenkom Smojom.