DŽUMHUR ZASLUŽUJE SPOMENIK U SARAJEVU

Povezani članci

• Nakon pedeset godina Kuba ponovo klizi u kapitalistički raj
• Nerzuk Ćurak: Stranka jedne porodice 
• Zija Dizdarević: NE!
• Preminula Segmedina Srna-Bajramović
• Borba za život – Pozovite humanitarni br: 090/291-063
• GALERIJA 11/07/95: Učešće na konferenciji i uspostavljanje partnerskog odnosa sa Evropskom Muzejskom Akademijom

Nije me iznenadila vijest da će u Herceg Novom biti izgrađen spomenik svestranom umjetniku Zulfikaru Zuki Džumhuru. Objektivno gledajući stvari iznenađuje da ovaj maštoviti i lucidni stvaralac, inače rođeni Konjičanin, do danas nije dobio spomenik?!

Ali, ne samo u Herceg Novom. Džumhur je zaslužio da spomenikom njegovo stvaralaštvo ovjekovječi i Grad Sarajevo… I Mostar i ini gradovi bosanski i hercegovački o kojima je čudesne zapise, ne tek samo putopisnog karaktera, Džumhur ostavio.

Ne prebogato spomenicima kao trajnim sjećanjima na ljude i događaje Sarajevo bi Zuki Džumhuru trebalo podići dostojan spomenik. Jer, njegove lucidije u vezi sa  životom Sarajlija i drevnog, ali i suvremenog sarajevskog polisa su, bar za mene, uz ono što je o Šeheru ispisao kroničar Sarajeva Mula Mustafa Bašeskija, nešto što će generacijama poslije nas život činiti lijepim i rijetko sadržajnim. Da je samo kreirao i bio glavnim protagonistom televizijskog serijala Hodoljublje, nekada moćne, pa kazao bih u jugoslavenskim razmjerama premoćne TV Sarajevo, Džumhur je zaslužio spomenik u Sarajevu.

Taj književnik pronicljivog, narodnosnom logikom opervaženog duha, taj slikar i ilustrator, taj šeretski, a tako ozbiljni protagonist umjetnosti življenja ostavio je ozbiljan trag kao literat, scenarist, kao slikar, scenograf i kostimograf…

Zato nimalo ne dvojim da bi gradnja spomenika umjetniku Zuki Džumhuru dala i Sarajevu dodatnu notu atraktivne ozbiljnosti i temeljnog poštovanja za djelo jednog Bosanca i Hercegovca koji je bio omiljen na širim južnoslavenskim zemljopisnim, ali i duhovnim paralelama.

Možda ova bilješka bude poticaj gradskim vlastima u Sarajevu i Mostaru, koji je Džumhur neobično volio, da razmisle o spomeniku čovjeku koji je život živio iznimno sadržajno i znao mu se radovati kao rijetko tko od nas na ovom našem prostoru.