Foto: Dženat Dreković O Dodikovim strategijama manipulacije. O tome, da li svi političari u RS-u misle isto: kako, uprkos svemu, pretvoriti entitet u državu? O vladi SAD-a i njenoj prijetećoj moći Nerzuk Ćurak Odnosi među zemljama u našem konfliktnom svijetu
Naši političari i nas ali i same sebe žele uvjeriti u neke alternativne činjenice i u postojanje nekog paralelnog svijeta, u kojem bismo željeli da stanujemo, dok nam se onaj faktički svijet oko nas urušava. Ta letargična uljuljkanost i zaslijepljenost,
Boris Pavelić – Fot: šg Kako je krenulo, treće desetljeće 21. stoljeća moglo bi se pretvoriti u reprizu hrvatske strateške katastrofe koju je Franjo Tuđman devedesetih prouzročio u odnosu na BiH: isto onako kako je on bio opsjednut podjelom susjedne
foto: š.g. Ljevicu treba da odlikuje i beskompromisna borba za ljudska prava i tolerancija naspram šovinizma i mržnje prema Drugima i drugačijima. U sklopu ljudskih prava ljevica se intenzivno zalaže za rodnu ravnopravnost i feminizam spram društvene matrice patrijarhata i
O normalizaciji fašističkog govora. O antifašizmu. O partizanima Piše: Nerzuk Ćurak Ovih dana kada se sjećamo. Skromno, da skromnije biti ne može, epske borbe Titovih partizana da nadljudskom snagom koja nije sa ovoga svijeta, probiju fašistički obruč na Sutjesci, mitskoj
Važno je imati na umu: nikada se stranka uglađenog Europejca Čovića nije distancirala od svog bivšeg predsjednika Kordića – nema tu diskontinuiteta; kao što Dodik nastavlja Karadžićevu politiku i slijedi iste ciljeve, čak i ne krijući tu svoju misiju, tako
Foto: šg Ne postoji Srbin kojeg Haški sud neće osuditi. Haag odiše silom, arogancijom i nepravdom. Sve je promašeno onim što se Tribunalom htjelo postići. To je izjavio predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik 31. svibnja, komentirajući pravomoćnu presudu na petnaest
Foto: š.g. Najrigidnije konzervativne ideologije nacionalizma rasturaju jezikom mržnje važne zajedničke bosanskohercegovačke vrijednosti, kao da je zajedništvo neko metafizičko zlo. Ipak, najveća je sreća što se ne može tako lako uništiti istorijska vertikala jednog društva, a bosanskohercegovačko društvo je kroz
O putevima prema Drugome i o cestama koje nikuda ne vode Piše: Nerzuk Ćurak Civilizacija, to je prije svega put. Tragom ove uznemirujuće brutalne misli Rudyarda Kiplinga, mogli bismo, u modernoj redakturi piščevog komunikacijskog imperativa, za države bez putne infrastrukture
Nakon sloma dvoblokovske podjele svijeta sukobi se izgleda, barem nominalno, na razini diskursa, vode uglavnom na razini etničkih razlikovanja, a u ime nečega što je libanski pisac Amin Maalouf nazvao “ubilački identiteti”[2], fundamentalističkog isključivanja Drugog i njegovog identificiranja kao neprijatelja
Okrutna naslada destrukcijom, koja tako potresno izbija iz novoobjavljene snimke rušenja Starog mosta, podsjetila je još jednom na teret odgovornosti što ga Hrvatska nosi zbog razaranja dijela susjedne zemlje. Iluzija je misliti da vrijeme samo po sebi može olakšati taj
foto: š.g Dugo nas u gustom mraku drže razni politički militanti na svim stranama u kojim ipak prednjači Dodik čiji je posljednji intervju na RTS-u prošao ispod radara radi krišom snimljenog rasističkog ispada o “ciganima Đokovićima”, a koji je obilovao
O dugom putovanju džehenemskim sferama Piše: Nerzuk Ćurak Dodik: Gospodine predsjedniče, prešao sam Rubikon i bacio kocku. Povratka više nema. Sada je na Vas red. Vučić: Kakav red? Dodik: Red je da mi pomognete otfikariti pola Bosne, bez ikakvih ozbiljnih
O značaju okvira za politiku sjećanja I. „Kad bismo zamislili da o našoj neposrednoj prošlosti, a to je ona notorna prošlost o ’33. do ’45, znamo samo ono što o njoj nalazimo u poslijeratnoj njemačkoj književnosti onda ne bismo uopće
Zagreb, nažalost, prema Bosni i Hercegovini nastavlja voditi politiku bezvrijednih života. Umjesto da 2023., godina najmučnije obljetnice hrvatske suvremene povijesti – obljetnice rata HVO-a i Armije BiH – bude godina smjernog i istinitog kolektivnog sjećanja te ozbiljnog, cjelovitog i dobronamjernog
S razlogom se plašim pojedinaca, partija, pokreta koji se pozivaju na narod. Populistima koji favoriziraju narod-populus, i još specifičnije ethnos više nego demos, populističko uvjerenje je nacionalistički obojeno, sažme se u sljedećem: “Oni (oni odavde, kod nas) bolji su nego
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
