Sanja Lazar: Bez prihvatanja odgovornosti, nema ljepše budućnosti

Povezani članci

• Goran Sarić: Igmanov Povratak u budućnost
• Austrijsko svjetlo u mračnoj Evropi
• Povijesni kompromis
• Mirsad Tokača: U parlamentu sjede oni koji dijele ciljeve koji su se htjeli postići genocidom
• Mrlje na pobjedi
• Prestanite upoređivati nevine bosanske žrtve sa sirijskim pobunjenicima!

U intervjuu za tacno.net govori o Dobrovoljačkoj, miru, oprostu, politici u BiH….

Razgovarao: Predrag Blagovčanin

Petu godinu zaredom delegacije iz Republike Srpske 3. maja obilježit će stradanje vojnika JNA u nekadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu. Po Vašem mišljenju da li ovo obilježavanje predstavlja čin političke provokacije i pokušaj revidiranja istorije?

Ne želim uopće razmišljati je li taj nesretni trenutak u kojemu su stradali nečiji najmiliji čin političke provokacije i pokušaj revidiranja istine. Nažalost, način na koji politikanstvo već 20 godina preživljava u BiH upućuje upravo na zaključak kakav ste izveli u pitanju.

U toku ratnog perioda u Sarajevu preživjeli ste i ličnu tragediju. Majka vam je poginula. Međutim, u više navrata ste podržali porodice ubijenih vojnika u Dobrovoljačkoj ulici. Zbog takvog stava često ste bili izloženi političkom pritisku i negativnim komentarima na internet forumima. Kako sve to proživljavate?

Da izgubila sam majku i upravo je to bio osnovni razlog moje podrške porodicama. U današnje vrijeme nije zahvalno iznositi stav koji će pod lupom javnosti naići na mnoge osude, ali ja nisam neko ko se osvrće na komentare zasnovane na predrasudama pogotovo kada znam da radim ispravnu stvar. Nimalo nije bilo jednostavno primiti sve verbalne udarce u politickim krugovima, ali  one tihe skrivene čestitke pojedinaca i podrška su mi dobrano pomagale da istrajem do kraja.

Mislite li da oprostom sebi kupujemo novi život, onaj bez mržnje i osvete?

– Preoštro je upotrijebiti glagol „kupiti novi život“, ne možete kupiti novi život, ali individualna promišljanja svakog čovjeka o vremenu u kojemu su se dešavale sve ratne strahote, danas sa odmakom, moraju biti promjenjiva. Ne možete isto vidjeti tada i sada, mnogo toga je isplivalo na površinu i u konačnici, šta to dobroga nosi mržnja?! Svako mora da se nosi sa svojom savješću i ono što ja vjerujem, je da je lakše i ljepše živjeti bez mržnje. Kome ja da oprostim što mi je oteo majku? Ili koga da mrzim? Nije nimalo lako preispitivati prije svega sebe, pa vrijeme u kojemu smo bili pokretne mete za ko zna čije ciljeve, pa onda o onom prstu na obaraču, ali bez individualnog prihvatanja odgovornosti, nema ni kolektivnog, u pravom značenju, naravno.

Vi ne samo da ste oprostili, nego ste faktički postali i propovjednik oprosta. Je li je nakon ličnog oprosta došla i želja da se pomogne drugima da smognu snage za oprost?

Ne mislim da sam preuzela ulogu propovjednika oprosta na sebe, ja samo djelujem po svojoj savjesti i emocijama od kojih je sazdan čovjek. Radim i živim onako kako mislim i govorim. Vjerujem da ljudi prepoznaju djelo prije negoli riječi, nažalost, riječi i obećanja su danas izgubili na vrijednosti, evo i vi ste prepoznali sam čin, pa tek onda ste zatražili i moju riječ.

Obzirom da aktivno učestvujete u društvenom i političkom životu grada Sarajeva, možete li nam reći kako zvanično Sarajevo i Sarajlije sa vremenske distance od 22 godine gledaju na dešavanja u Dobrovoljačkoj ulici?

Nažalost, to „zvanično“ nas sad vraća na vaše prvo pitanje „političke provokacije“, akcija i reakcija je u ravnoteži „zvaničnog“, ali sasvim mi je svejedno kakvo je „zvanično gledanje“ sve dok je ono nezvanično nešto što smatram da je ljudsko, čovječije i da će vremenom zaživjeti baš tako, dolično čovjeka.

Naša stranka čiji ste aktivni član jedina je politička partija iz Federacije BIH koja je podržala okupljanje delegacija iz RS-a u nekadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici. Možemo li uskoro očekivati podršku drugih političkih partija?

Moja inicijativa da se dozvoli roditeljima, obiteljima, obilježavanje dana stradanja njihovih najmilijih je naišla na otpor mnogih, kako stranačkih tako i drugih organizacija, otpor koji su dobrano i mediji kreirali. Bilo bi sasvim prirodno da su sve političke partije koje žele narod ove zemlje izvesti iz začaranog kruga bolnih uspomena prve reagirale i krenule naprijed, prepustivši sudovima da se bave pojedinačnim i kolektivnim zločinima, odmah prihvatili moju inicijativu kao korak ka budućnosti, no danas se čini da moje viđenje budućnosti i stranačka viđenja nisu u suglasju. To je, nažalost, tako! Vjerujem da će doći podrška kad tad, valjda kad politikanstvo preraste u ozbiljnu politiku, a dotada ćemo ovako stopu po stopu raditi pomake.

Paralelne istrage o Dobrovoljačkoj se vode i u BiH i Srbiji, a o cijelom slučaju stav je dao i Haški sud koji je ustanovio da je kolona JNA u Dobrovoljačkoj bila legitimna vojna meta. Postoji li politička volja kako s jedne tako i s druge strane kako bi se istina o ovom događaju konačno utvrdila ili će  Dobrovoljačka ulica i dalje predstavljati predmet političkih manipulacija?

Još uvijek ne postoji politička volja, sa jedne strane ili sa obje, sasvim je svjedno, sve dok je slučaj Dobrovoljačka, Tuzlanska kolona, Kapija, Markale, i da ne nabrajam, sve do Srebrenice novčić za potkusurivanje strankama u vlasti i sve dok im donosi izborne rezultate. Nažalost, mediji im pomažu oblikujući mišljenje naroda, manipulirajući emocijama onih koji su preživljavali sve strahote rata, ma o kome se radilo.

Koliko žena u bosanskohercegovačkoj politici može utjecati na donošenje važnih odluka u stranci i u društvu općenito?

Priroda je omogućila ženi da rađa, odgaja, održava obitelj, vodi kućanstvo, privređuje, eh sad, to ukazuje na prirodnu sposobnost žene da u istom trenutku „vodi bitku na više frontova“, no korijen formiranja patrijarhata, marginalizacija žene i ratovi su, kaže povijest unatrag 3500 godina p.n.e. je predubok , pa se danas žene, nažalost, koriste kako bi se zadovoljio džender i brojevi na izbornim listama 2,5,7 i tako dalje… Sasvim sigurno mogu mnogo više nego su do sada uspjele u političkom smislu, čast izuzecima, ali su rijetkost. Nažalost! Na nama je.

Kako vidite BiH u budućnosti?

Prihvatanjem odgovornost za ono što radimo, i ići dalje! Bez prihvatanja odgovornosti, nema ljepše budućnsti ni nama, ni BiH.